Splitska luka

Gradnja luke u Splitu odvijala se 1580—1592. godine u okviru projekta Daniela Rodrigeza, portugalskog marana, sredstvima Mletačke republike. Cilj je potkopati konkurentnu trgovinu Dubrovačke republike s Osmanlijskim carstvom i preusmjeriti protok bosanskih roba umjesto luke Dubrovnik u luku Split, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom Venecije. Rezultat je dugosročno uzdizanje Splita i njegova transformacija u jedan od najvažnijih gradova Dalmacije i Jadranskog mora u cjelini.

Luke u Splitu (1910 god)

Istorija i razlozi za gradnja luke

Mletačka republika, da bi potkopala trgovinu u Dubrovačkoj republici, koja je ogromno porasla od Kiparskog rata, navela je papu da dokaže da su Dubrovčani/Srbi izdali vjeru i sklopili savez s Osmanlijama.

Izgradnja luke predstavlja ozbiljan udarac dubrovačkoj trgovini, iz koje se nikada ne oporavlja. Već u prvim godinama 17. veka izvoz iz Splita je jednak ukupnom izvozu iz Dubrovnika i duž rijeke Neretve. Splitski izvoz je 1605. godine činio 12,6% ukupne venecijanske trgovine, a 1626. godine 25%. Samo između 1636. i 1638. preko splitske luke prešlo je preko 100.000 tona balkanskih roba.

Osmanlijska politika

Turske vlasti aktivno promovišu ovu trgovinu. I zaista, iako se Dubrovnik smatra vazalom Osmanlijskog carstva, u dvorištu sultana je bilo mnogo nesretnih ljudi, nezadovoljnih gotovo monopolističkim položajem Dubrovnika u spoljnoj trgovini. Zato su, po naređenjima iz Carigrada, postavljeni putevi koji su vodili prema Splitu iz Sarajeva, Sofije, Skoplja, kao i iz područja koje uopće nisu bile povezane sa Splitom. Dubrovnik je počeo opadati na račun Splita nakon ubistva Mehmed-paše Sokolovića.

Važnu ulogu za ovu osebujnu revoluciju u balkansko-jadranskoj trgovini Visoke kapije imaju sultanija Nurbanu i sultanija Safije.

Ostali događaji

Za Dubrovnik, situacija je bila očigledna katastrofalna, Split je pobedio na takmičenju - zaprijetio je da će osvojiti skoro sav balkanski izvoz. Rivalstvo dve luke trajalo je nekoliko decenija. Zaustavila ju je epidemija kuge 1630. i potpuno se zaustavila nakon Kandijskog rata. Zemljotres u Dubrovniku 1667. dovršava dubrovačku trgovinu, a za ere Ćupriliće, republika je blijeda kopija njene prošlosti. Da bi Venecijanska republika izbjegla Dubrovnik, sa Karlovački mir, Neum je podijelio dubrovačke od venecijanske posjede.

Osmanlije nisu favorizovale Dubrovnik u 17. vijeku, jer gradski trgovci koji imaju kancelarije i u Ruse i Varni izvršavaju katoličku propagandu u bugarskim zemljama, kako bi ih doveli do papa kao revnih katolika da uživaju u pokroviteljstvu u trgovini.

Posledice

Za Split, naprotiv, rekonstrukcija luke bila je snažan poticaj za oživljavanje njegove nekadašnje veličanstvenosti. On više nije izgubio svoju vrednost. Split je drugi najveći grad u Hrvatskoj od Zagreba i najvećeg grada u Dalmaciji. Danas je Split — jedna od najvećih luka Jadranskog mora.

Kao rezultat ove revolucije u jadranskoj trgovini koja se odigrala u 17. vijeku, u 18. vijeku Dubrovačka republika bila je poznata po svojoj egzotičnoj spoljnoj politici /učešće osmanskog strana u Rusko-turskom ratu (1768—1774)/ i ekscentričnim događajima — republika je prva država koja je priznala nezavisnost. Sjedinjenih Američkih Država.

Vidi još

• Splitski sporazum