Slavonija

Slavonija je istorijska i geografska oblast u današnjoj Hrvatskoj. Naziv oblasti potiče od opšteg latinskog naziva za zemlju Slovena (lat. Sclavonia). Prostorni opseg Slavonije se tokom istorije menjao u skladu sa geopolitičkim promenama na širem području između rečnih tokova Save i Drave. Prvobitni prostorni opseg Slavonije oblikovan je u vreme postojanja srednjovekovne Banovine Slavonije, iz koje se razvila novovekovna Kraljevina Slavonija. Tokom 18. veka, pojam Slavonije je postepeno sužen na današnju geografsku oblast, koja leži između donjih tokova Drave i Save. Ova oblast je poljoprivredno najrazvijeniji deo današnje Hrvatske.

Slavonija
Položaj današnje Slavonije u okviru Republike Hrvatske
Najveći gradovi	Osijek, Slavonski Brod
Država	Hrvatska
Administrativna jedinica	Osječko-baranjska županija Vukovarsko-sremska županija Požeško-slavonska županija Brodsko-posavska županija Virovitičko-podravska županija Bjelovarsko-bilogorska županija Sisačko-moslavačka županija

Za druge upotrebe, pogledajte stranicu Slavonija (višeznačna odrednica).

Naziv

Oblasni naziv (horonim) Slavonija u tom obliku potiče od opšteg latinskog naziva za zemlju Slovena (lat. Sclavonia / Slavonia), a uže regionalno značenje se ustalilo stvaranjem Banovine Slavonije. Domaće slavonsko stanovništvo je upotrebljavalo i izvorni naziv Slovinje, koji se održao u lokalnoj upotrebi sve do 18. veka.

Istorija

Položaj Banovine Slavonije u okviru Kraljevine Ugarske u 13. veku

Ostaci Hrvatske i Slavonije u vreme najvećeg turskog napredovanja (1593)

Položaj Osječke oblasti u okviru Kraljevine SHS (1922—1929)

Glavni članci: Panonski Sloveni, Posavska kneževina i Banovina Slavonija

Tokom istorije, pojam Slavonije se menjao, kako po prostranstvu koje je obuhvatao, tako i po svom geopolitičkom značenju. Nedugo nakon doseljavanja Slovena na područje južne Panonije (Panonija Savija i Panonija Sekunda), ove oblasti su potpale pod vrhovnu vlast Avara. Slovensko stanovništvo ovih oblasti pripadalo je skupini Panonskih Slovena. Tokom franačko-avarskih ratova krajem 8. i početkom 9. veka, na ovim prostorima je stvorena posebna slovenska država - Posavska kneževina, koja je priznavala vrhovnu vlast Franačkog carstva. Glavni grad ove slovenske kneževine je bio Sisak. Slovensko stanovništvo ove oblasti se na čelu sa svojim knezom Ljudevitom Posavskim pobunilo protiv franačke vlasti, ali ovaj ustanak je na kraju bio ugušen. Potom je u ovoj oblasti vladao knez Ratimir, a sredinom 9. veka čitavo područje je uključeno u sastav šire slovenske kneževine kojom su vladali Pribina i Kocelj.

Krajem 9. veka, za vreme vladavine kneza Braslava, u ovu oblast su počeli da upadaju Mađari. Tokom čitavog 10. i 11. veka, šire područje između rečnih tokova Drave i Save bilo je poprište čestih sukoba između susednih država: Istočnofranačkog kraljevstva, Mađarske kneževine i Hrvatske kraljevine. Krajem 11. veka u ovoj oblasti je uspostavljena mađarska vlast, na čelu sa knezom Almošem, što je predstavljalo međukorak ka potpunom uključivanju čitavog područja u sastav Kraljevine Ugarske. U to vreme je osnovana i Zagrebačka biskupija, koja je obuhvatala čitavu oblast tadašnje Slavonije. U razdoblju od 13. do 15. veka, na ovom području je postojala posebna upravna oblast - Banovina Slavonija, koja je obuhvatala tri županije: Zagrebačku, Križevačku i Varaždinsku. Zemaljskim poslovima u ovoj ugarskoj pokrajini upravljali su slavonski ban i slavonski sabor. Krajem 15. veka, ugarski vladari su u svoju kraljevsku titulu uneli i pomen Slavonije, čime je ozvaničeno uzdizanje ove banovine na stepen kraljevine (lat. Regnum Sclavoniae).

Kao južni ogranak Panonskih Slovena, stanovnici srednjovekovne Slavonije su tokom razdoblja ugarske vlasti uspeli da očuvaju svoju etničku posebnost, za razliku od severnog dela Panonskih Slovena, u prekodravskim oblastima, koji su tokom vremena najvećim delom mađarizovani, iako su se tragovi njihove plemenske i jezičke posebnosti očuvali u kulturnom i lingvističkom nasleđu stanovništva Panonske nizije. Kao potomci južnog dela Panonskih Slovena, stanovnici srednjovekovne Slavonije, odnosno stari Slavonci, očuvali su svoju narodnu posebnost sve do ranog novovekovnog razdoblja, kada su potpali pod udar hrvatizacije.

Tokom čitavog srednjovekovnog i ranog novovekovnog razdoblja, Slavonija se prema zapadu prostirala sve do reke Sutle, a njen tadašnji zapadni deo se nazivao Gornja Slavonija (lat. Sclavonia superior), obuhvatajući prostor od Sutle do Ilove, dok se preostali deo od reke Ilove prema istoku nazivao Donja Slavonija (lat. Sclavonia inferior). Tek nakon Bečkog rata (1683—1699), pojam Slavonije je postepeno sužen na dotadašnju Donju Slavoniju, koja je sačuvala slavonsko oblasno ime, dok je nekadašnja Gornja Slavonija preimenovana u Severnu Hrvatsku.

Iako je Kraljevina Slavonija bila upravno povezana sa Kraljevinom Hrvatskom u liku zajedničkog bana (od 1476. godine) i zajedničkog sabora (od 1558. godine), državno-pravni status Kraljevine Slavonije (lat. Regnum Sclavoniae) se očuvao sve do 1867. godine, kada je izvršeno njeno državno-pravno spajanje sa Kraljevinom Hrvatskom, čime je stvorena jedinstvena Kraljevina Hrvatska i Slavonija. Tokom austrougarskog razdoblja, na području slavonskih županija se razvilo regionalno slavonstvo, koje se ispoljavalo u vidu zalaganja za očuvanje zemaljske posebnosti Slavonije u odnosu na Hrvatsku. Ova nastojanja su krajem 19. i početkom 20. veka pokušali da iskoriste ugarski državnici, među kojima se isticao Karolj Kuen-Hedervari, koji je kao hrvatsko-slavonski ban (1883—1903) pružao otvorenu podršku svim pobornicima slavonstva.

Nakon stvaranja Kraljevine SHS (1918), pojavila se zamisao o stvaranju posebne slavonske upravne oblasti, sa Osijekom kao glavnim gradom. Ova zamisao je sprovedena u sklopu preuređenja državne uprave, kada je Kraljevina SHS podeljena na upravne oblasti. Tom prilikom je stvorena i posebna Osječka oblast, koja je obuhvatala čitavu savremenu Slavoniju. Osječka oblast je postojala do 1929. godine, kada je izvršeno novo preuređenje državne uprave. Tada je čitava Slavonija uključena u sastav novostvorene Savske banovine.

Tokom NOB-a (1941—1945), postojala je zamisao da se u okviru Hrvatske kao buduće federalne jedinice u novoj Jugoslaviji stvori i posebna autonomna jedinica Slavonija, te je stoga već tokom 1943. godine osnovan i posebni Oblasni narodnooslobodilački odbor Slavonije. Međutim, ovo telo je ukinuto 1945. godine, nedugo po okončanju rata, pošto je zamisao o autonomiji Slavonije suzbijena od strane pobornika unitarnog uređenja novostvorene federalne jedinice, koja je nazvana Narodna Republika Hrvatska. Privremena obnova oblasne samouprave u Slavoniji izvršena je tokom 1949. godine, kada je stvorena nova Osječka oblast, poznata i kao Slavonska oblast, Međutim, ova administrativna jedinica je bila kratkog veka, pošto je ukinuta već tokom 1951. godine.

Nakon stvaranja nezavisne Republike Hrvatske (1991—1992), pojedini regionalni pokreti i stranke (Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje) su se u sklopu planova o regionalizaciji državne uprave zalagali za stvaranje Slavonije kao posebne jedinice sa svojim oblasnim saborom, ali ove zamisli su odbačene, pošto je slavonsko autonomaštvo označeno kao opasno po očuvanje državnog jedinstva Hrvatske.

Privreda

Mapa današnje Slavonije i zapadnog Srema

Na poljoprivrednim površinama uzgajaju se većinom žitarice (pšenica i kukuruz), industrijsko bilje (šećerna repa, uljarice, krmno bilje i duvan), te u nešto manjoj mjeri voće (jabuke, kruške, šljive). U istočnom dijelu razvijeno je i vinogradarstvo. U stočarskoj proizvodnji prevladava govedarstvo i svinjogojstvo. Razvijeno je i ribarstvo.

Slavonske šume pružaju važan izvor drvne građe. Iskorištavanje šuma, koje je započelo još sredinom 19. vijeka, i danas je vrlo aktivno, ali zbog nerazvijenosti procesa obrade, ne predstavlja posebno profitabilnu industrijsku granu.

Stanovništvo

Geografska karta današnje Slavonije, sa Baranjom i zapadnim Sremom

Većinu današnjeg stanovništva Slavonije čine Hrvati, dok su Srbi najveća etnička manjina. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, svega 133 stanovnika se izjasnilo kao Slavonci.

Etnički sastav po županijama

Podaci su iz popisa stanovništva od 2001. godine:

• Virovitičko-podravska: 89,47% Hrvati, 7,08% Srbi, 0,27% Mađari, 0,25% Albanci, 0,10% Česi
• Osječko-baranjska: 83,89% Hrvati, 8,73% Srbi, 2,96% Mađari, 0,65% Slovaci, 0,30% Romi, 0,29% Nemci, 0,26% Albanci, 0,15% Slovenci, 0,12% Bošnjaci, 0,11% Crnogorci
• Požeško-slavonska: 88,68% Hrvati, 6,54% Srbi, 0,92% Italijani, 0,90% Česi, 0,26% Mađari, 0,17% Albanci, 0,14% Slovaci
• Brodsko-posavska: 93,98% Hrvati, 3,02% Srbi, 0,33% Romi, 0,21% Bošnjaci, 0,18% Ukrajinci, 0,16% Albanci
• Vukovarsko-sremska: 78,27% Hrvati, 15,45% Srbi, 1,00% Mađari, 0,88% Rusini, 0,65% Slovaci, 0,56% Bošnjaci, 0,24% Albanci, 0,23% Ukrajinci

Najveći gradovi

1. Osijek 114.616
2. Slavonski Brod 64.612
3. Vinkovci 35.912
4. Vukovar 31.670
5. Đakovo 30.092
6. Slavonska Požega 28.201
7. Virovitica 22.618
8. Našice 17.320
9. Županja 16.383
10. Nova Gradiška 15.833

Vidi još

• Slavonci
• Panonski Sloveni
• Posavska kneževina (Panonska kneževina)
• Ljudevit Posavski
• Banovina Slavonija
• Slavonski sabor
• Kraljevina Slavonija
• Slavonska vojna krajina
• Kraljevina Hrvatska i Slavonija
• Hrvatska i Slavonija (1918—1925)
• Srbi u Slavoniji

Literatura

• Berić, Dušan M. (1984). Slavonska vojna granica u revoluciji 1848-1849. Zagreb: Prosvjeta. 
• Gavrilović, Slavko (1986). „Srbi u Ugarskoj i Slavoniji od Karlovačkog mira do austro-turskog rata 1716-1718”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 55—61. 
• Gavrilović, Slavko (1986). „Srbi u Ugarskoj i Slavoniji od Požarevačkog mira do austro-turskog rata 1737-1739”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 163—175. 
• Gavrilović, Slavko (1986). „Srbi u Ugarskoj i Slavoniji od austro-turskog rata 1737-1739. do kraja XVIII veka”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 195—216. 
• Gavrilović, Slavko (1995). „O unijaćenju i pokatoličavanju Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj (XIII-XIX vek)”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 3: 7—44. 
• Gavrilović, Slavko (1996). „Unijaćenje Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Baranji (XVI-XVIII vek)”. Srpski narod van granica današnje SR Jugoslavije od kraja XV veka do 1914. godine. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 37—47. 
• Gluhak, Alemko (2003). „Ime Slavonije”. Migracijske i etničke teme. 19 (1): 111—117. Arhivirano iz originala 19. 01. 2016. g. Pristupljeno 04. 06. 2024. CS1 održavanje: Nepodoban URL (veza)
• Gračanin, Hrvoje (2008a). „Slaveni u ranosrednjovjekovnoj južnoj Panoniji”. Scrinia Slavonica. 8: 13—54. 
• Gračanin, Hrvoje (2008b). „Od Hrvata pak koji su stigli u Dalmaciju odvojio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom: Razmatranja uz DAI c. 30, 75-78”. Povijest u nastavi. 6 (11): 67—76. 
• Gračanin, Hrvoje (2010). „Zagrebačko područje u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju”. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. 43 (1): 143—151. 
• Gračanin, Hrvoje (2011). Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od konca 4. do konca 11. stoljeća). Zagreb: Plejada. 
• Grujić, Radoslav (1909). Apologija srpskoga naroda u Hrvatskoj i Slavoniji i njegovih glavnih obeležja. Novi Sad. 
• Dabić, Vojin S. (1975). „Prilog proučavanju ratne privrede u Hrvatskoj, Slavoniji i Banskoj krajini od polovine XVI do kraja XVII veka”. Istorijski časopis. 22: 91—102. 
• Dabić, Vojin S. (1992). „Wanderungen der Serben nach Kroatien und Slawonien vom Anfang des XVI bis Ende des XVII Jahrhunderts”. Istorijski časopis. 38 (1991): 43—76. 
• Dabić, Vojin S. (1992). „Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju od početka XVI do kraja XVII veka”. Catena mundi. 1. Beograd: Matica Srba i iseljenika Srbije. str. 265—281. 
• Dabić, Vojin S. (1994). „Srbi u Zapadnoj Slavoniji”. Činjenice o Zapadnoj Slavoniji. Pakrac: Regionalno udruženje Srba Zapadne Slavonije. str. 12—17. 
• Dabić, Vojin S. (2007). „Knezovi u Vojnoj krajini u Hrvatskoj i Slavoniji do polovine XVIII veka”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 6: 7—123. 
• Dabić, Vojin S. (2010). „Mala Vlaška u Slavoniji: Naselja i stanovništvo od kraja XVII do polovine XVIII veka” (PDF). Srpske studije. 1: 11—38. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 02. 12. 2018. 
• Dabić, Vojin S. (2010). „Sumarni popis naselja, imovine i stanovništva Pakračkog, Subockog, Zabrdskog i Podborskog vojvodstva u Maloj Vlaškoj iz 1721. godine” (PDF). Mešovita građa (Miscellanea). 31: 149—159. 
• Dabić, Vojin S. (2011). „The Habsburg-Ottoman War of 1716-1718 and Demographic Changes in the War-Afflicted Territories”. The Peace of Passarowitz, 1718. West Lafayette: Purdue University Press. str. 191—208. 
• Dabić, Vojin S. (2012). „Srpska naselja u Slavoniji (16—18. vek)”. Glas SANU. 420 (16): 173—196. 
• Dabić, Vojin S. (2013). „Vojvodstvo (vlastelinstvo) Podborje: Privredne prilike (1702—1750)” (PDF). Zbornik Matice srpske za istoriju. 87: 7—34. 
• Dabić, Vojin S. (2014). „Mortalitet i starosna struktura srpskog stanovništva u Habzburškoj monarhiji u XVIII veku: Primer pravoslavnih parohija Vukovar, Itebej i Deronje” (PDF). Srpske studije. 5: 13—33. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 25. 05. 2019. 
• Dabić, Vojin S. (2015). „Vojvodstvo, vlastelinstvo i trgovište Pakrac od kraja XVII do polovine XVIII veka”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 9: 31—56. 
• Dabić, Vojin S. (2016). „Vlastelinstvo Sirač (1695—1763)”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 10: 7—29. 
• Dabić, Vojin S. (2020). Mala Vlaška (Parva Walachia): Prilog istoriji srpskog naroda u Slavoniji od XVI do XVIII veka. Novi Sad: Matica srpska. 
• Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU. 
• Iveljić, Iskra (1987). „O nekim vidovima slavonstva u časopisu »Slavonac«” (PDF). Historijski zbornik. 40: 139—156. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 12. 2018. g. Pristupljeno 01. 03. 2019. 
• Ivić, Aleksa (1909). Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju: Prilog ispitivanju srpske prošlosti tokom 16. i 17. veka. Sremski Karlovci. 
• Kašić, Dušan Lj. (1967). Srbi i pravoslavlje u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj. Zagreb: Savez udruženja pravoslavnog sveštenstva Hrvatske. 
• Kašić, Dušan Lj. (1971). Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji. Beograd: Srpska Patrijaršija. 
• Kašić, Dušan Lj. (1988). Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb: Savez udruženja pravoslavnih sveštenika Hrvatske. 
• Krestić, Vasilije (1991). Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848-1914. Beograd: Politika. 
• Mikavica, Dejan (2015). Srpska politika u Hrvatskoj i Slavoniji 1538-1918. Novi Sad: Filozofski fakultet. 
• Pálffy, Gezá (2005). „Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: Pozivnica zajedničkog hrvatsko-slavonskog sabora iz 1558. godine”. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. 23: 47—61. 
• Petranović, Branko (1998). Istoriografske kontroverze. Beograd: Službeni list SRJ. 
• Petrić, Hrvoje (2007). „Tko su "Slovenci" ili Slavonci u Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini tijekom 17. stoljeća”. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. 39: 23—38. 
• Petrić, Hrvoje (2009). „O Kranjcima i "Slovencima" ili Slavoncima (Slovincima) u Križevačkoj županiji te Varaždinskom generalatu od kraja 16. do početka 18. stoljeća”. Cris: Časopis Povijesnog društva Križevci. 11: 30—47. 
• Petrić, Hrvoje (2012). Pogranična društva i okoliš: Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću. Zagreb: Meridijani. 
• Petrović, Ilija (1994). Srpsko nacionalno vijeće Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. Novi Sad: Cvetnik. 
• Petrović, Ilija (1996). Od vijeća do republike: Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Novi Sad: Cvetnik. 
• Richards, Ronald O. (2003). The Pannonian Slavic Dialect of the Common Slavic Proto-language: The View from Old Hungarian. Los Angeles: University of California. 
• Rokai, Peter (2002). „Istorija Mađara od najstarijih vremena do Mohačke bitke 1526. godine”. Istorija Mađara. Beograd: Clio. str. 7—183. 
• Szoldos, Attila (1998). „Hrvatska i Slavonija u kraljevstvu Arpadovića”. Povijesni prilozi. 17: 287—296. 
• Taube, Friedrich Wilhelm von (1777). Historische und geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien. 1. Leipzig. 
• Taube, Friedrich Wilhelm von (1777). Historische und geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien. 2. Leipzig. 
• Taube, Friedrich Wilhelm von (1778). Historische und geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien. 3. Leipzig. 
• Taube, Fridrih Vilhelm fon (1998). Istorijski i geografski opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema. Novi Sad: Matica srpska. 
• Fine, John Van Antwerp Jr. (2005). When Ethnicity did not Matter in the Balkans: A Study of Identity in Pre-Nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the Medieval and Early-Modern Periods. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press. 
• Heka, Ladislav (2008). „Hrvatsko-ugarski odnosi od srednjega vijeka do nagodbe iz 1868. s posebnim osvrtom na pitanje Slavonije”. Scrinia Slavonica. 8: 152—173. 
• Heka, Ladislav (2013). „Hrvatsko-ugarski javnopravni prijepori”. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. 63 (5-6): 1257—1292. 
• Šuletić, Nebojša (2010). „Istoriografija o Srbima u Habzburškoj monarhiji od početka XVI do kraja XVIII veka (1991—2010)”. Dometi srpske i evropske istoriografije u poslednje dve decenije (1990—2009). Beograd: Udruženje nastavnika Dositej Obradović. str. 123—136. 
• Šuletić, Nebojša (2015). „Stanovništvo sandžaka Pakrac prema popisu iz 1565. godine”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 9: 7—30. 

Spoljašnje veze

• Narodni odbor oblasti Osijek