Mads Pedersen

Mads Pedersen (dan. Mads Pedersen; Telese, 18. decembar 1995) danski je profesionalni biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Lidl—trek. Osvojio je dva puta Gent—Vevelgem, dok je po jednom osvojio Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji, Kirn—Brisel—Kirn, Denmark rundt, Tur de l’Eurometropole i prvenstvo Danske u drumskoj vožnji. Osvojio je jednom klasifikaciju po poenima na Vuelta a Espanji, gdje je ostvario tri etapne pobjede, dok je po jednu etapnu pobjedu ostvario na Điro d’Italiji i Tur de Fransu.

Mads Pedersen
Pedersen 2017.
Lični podaci
Puno ime	Mads Pedersen
Datum rođenja	(1995-12-18)18. decembar 1995.
Mjesto rođenja	Telese, Danska
Državljanstvo	Danska
Visina	1,79 m
Masa	70 kg
Timske informacije
Trenutni tim	Lidl—trek
Disciplina	drumski
Uloga	vozač
Tip vozača	klasik specijalista, hronometraš, sprinter
Profesionalna karijera
2014—2015	Kult enerdži—vital voter
2016	Stelting servis group
2017—	Trek—segafredo
Uspjesi
Vuelta a Espanja Klasifikacija po poenima 1 (2022)
Klasici
Gent—Vevelgem	2 (2020, 2024)
Hamburg sajklasik	1 (2023)
Prvenstva
Svjetski šampion (drumska trka)	1 (2019)
Nacionalni šampion (drumska trka)	1 (2017)
Druge trke
Denmark rundt 1 (2017) Kirn—Brisel—Kirn 1 (2021) Tur de l’Eurometropole 1 (2022)
Nagrade i medalje Drumski biciklizam Predstavljajući Dansku Svjetsko prvenstvo Harogejt 2019. Drumska trka Firenca 2013. Drumska trka za juniore
Ažurirano: 24. mart 2024.

Karijera

U avgustu 2016. potpisao je ugovor sa timom Trek—segafredo do 2018. godine, gdje je počeo profesionalnu karijeru. Prve sezone u timu, osvojio je prvenstvo Danske u drumskoj vožnji, a zatim i trku Denmark rundt uz jednu etapnu pobjedu i osvojenu klasifikaciju po poenima i za najboljeg mladog vozača. Iste godine vozio je svoju prvu grand tur trku — Điro d’Italiju, a sredinom avgusta osvojio je trku Tur Poitu—Šarente, uz jednu etapnu pobjedu i osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Godine 2018. osvojio je Tur de l’Eurometropole trku, dok je Ronde van Flanderen završio na drugom mjestu, iza Nikija Terpstre, postavši najmlađi vozač koji je završio Ronde na podijumu u poslednjih 40 godina.

Godine 2019. osvojio je Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji, pobijedivši u sprintu Matea Trentina i Stefana Kinga, postavši prvi Danac koji je osvojio drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, šest godina nakon što je završio na drugom mjestu, iza Metjua van der Pula na Svjetskom prvenstvu za juniore. Njegova pobjeda opisana je kao jedno od najvećih iznenađenja. Na kraju sezone dobio je nagradu za danskog sportistu godine. Godine 2020. vozio je Tur de Frans po prvi put, gdje je prvu etapu završio na drugom mjestu, iza Aleksandera Kristofa i nosio je bijelu majicu za najboljeg mladog vozača na drugoj etapi. U nastavku sezone osvojio je Gent—Vevelgem i klasifikaciju po poenima uz jednu etapnu pobjedu na Binkbank turu, koji su bili odloženi zbog pandemije kovida 19. Godine 2021. osvojio je Kirn—Brisel—Kirn, dok je Denmark rundt završio na drugom mjestu, uz jednu etapnu pobjedu i osvojenu klasifikaciju po poenima, nakon čega je ostvario jednu etapnu pobjedu na Tur of Norvej trci.

Godine 2022. ostvario je etapnu pobjedu i osvojio je klasifikaciju po poenima na Etoil de Besež trci, nakon čega je ostvario po jednu pobjedu na Pariz—Nici i Tur of Belgijum trci. Prve tri etape na Tur de Fransu vožene su u Danskoj, a u sprintu na drugoj etapi završio je na trećem mjestu. Prvu pobjedu na Turu ostvario je na etapi 13, kada je dobio i nagradu za najagresivnijeg vozača. U finišu sezone, ostvario je tri etapne pobjede i osvojio je klasifikaciju po poenima na Vuelta a Espanji. Godine 2023. ostvario je po jednu etapnu pobjedu na Etoil de Besež trci i na Pariz—Nici, nakon čega je Milano—Sanremo završio na šestom, Ronde van Flanderen na trećem, a Pariz—Rube na četvrtom mjestu. U maju je vozio Điro d’Italiju prvi put poslije četiri godine i ostvario je pobjedu na šestoj etapi, nakon što je grupa dostigla Alesandra de Markija i Sajmona Klarka na 300 metara do cilja, čime je postao 105 vozač koji je ostvario pobjede na sve tri grand tur trke i drugi Danac koji je to postigao. Na početku 2024. osvojio je Etoil de Besež trku, uz jednu etapnu pobjedu i klasifikaciju po poenima, nakon čega je osvojio Tur de la Provens, gdje je ostvario tri pobjede na četiri etape i osvojio je klasifikaciju po poenima. Dana 16. marta vozio je Milano—Sanremo, gdje je Tadej Pogačar napao na 6,3 km do cilja na usponu Pođo di Sanremo, što su pratili Van der Pul, Alberto Betiol i Filipo Gana, a poslije novog napada pratio ga je samo Van der Pul. Nisu htjeli da rade zajedno i na spustu ih je dostigla grupa od deset vozača u kojoj je bio i Pedersen. Mateo Sobrero je napao na 1,1 km do cilja, a njegovo ubrzanje je iskoristio Tom Pidkok, koji je napao na kilometar do cilja i otišao od Sobrera, ali je dostignut na manje od 100 metara do cilja, nakon čega je u sprintu pobijedio Jasper Filipsen, dok je Pedersen završio na četvrtom mjestu, iza Majkla Metjuza i Pogačara. Deset dana kasnije vozio je Gent—Vevelgem, gdje se grupa razdvojila nakon napada Van der Pula na 140 km do cilja. Džonatan Milan je napao na 80 km do cilja, a zatim je Van der Pul predvodio grupu u potjeri za njim i dostigli su ga na oko 60 km do cilja, nakon čega je Van der Pul ponovo napao, što su pratili samo Pedersen i Lorens Piči, koji je otpao na 35 km do cilja. Radili su zajedno do cilja, Pedersen je bio na čelu u poslednjem kilometru, počeo je da sprinta rano i pobijedio je, osvojivši prvo klasik u sezoni. U avgustu je osvojio Dojčland tur 22 sekunde ispred Denija van Popela, uz dvije etapne pobjede, dok je Milan ostvario tri, čime je tim Lidl—trek osvojio sve etape na trci. Početkom septembra je vozio drumsku trku na Evropskom prvenstvu, gdje je Van der Pul napao 113 km do cilja, što su pratili Mateo Trentin i Mik Teunisen i dostigli su bjegunce, ali ih je grupa brzo dostigla sve. Van der Pul je napao ponovo na 87 km do cilja, što su prvo pratili Trentin i Mikel Bjerg, a zatim ih je dostiglo još vozača, ali ih je glavna grupa ponovo dostigla. Na 55 km do cilja je napao Pedersen, što su pratili Van der Pul, Kristof Laport i Van Popel, koji su stekli preko 20 sekundi prednosti, ali je na čelu grupe radio Edoardo Afini za Italiju i njihova prednost se smanjivala. Dostignuti su na 26 km do cilja, nakon čega su nekoliko puta napadali Pedersenovi suvozači iz Danske Seren Krag Andersen i Kasper Asgren, ali ih je grupa dostizala. U sprintu je završio na šestom mjestu, a pobijedio je Tim Merlije. Sezonu je nastavio na Tur de Luksemburgu, gdje je ostvario pobjedu na drugoj etapi u sprintu ispred Van der Pula, dok je hronometar na četvrtoj etapi završio na trećem mjestu, 11 sekundi iza Huana Ajusa i četiri sekunde iza Antonio Tiberi Antonija Tiberija. je gubio vrijeme, a na poslednjoj, petoj etapi, napustio je trku. U finišu sezone vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, gdje je Pogačar napao na 100 km do cilja, što niko nije pratio, a zatim je dostigao bjegunce nakon što je Jan Tratnik otpao iz bijega da radi za njega. U grupi iza su radili Belgijanci a nakon što su svi otpali, napao je Remko Evenepul i odvojila se grupa od 17 vozača. Poslije novih napada Van der Pula i Evenepula, u grupi je ostalo 12 vozača, Pedersen je otpao i završio je na 13 mjestu, odsprintavši grupu koja je došla na cilj skoro četiri minuta iza Pogačara.

Spoljašnje veze

• Profil na sajtu uci.org
• Profil na sajtu cyclingarchives.com
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu cqranking.com
• Profil na sajtu cyclebase.nl