Biopsija mišića jedna je od medicinskih metoda koja se koristi za potvrdu dijagnoze idiopatske upalne miopatije, i drugih akutnih i hroničnih bolesti mišića. Kako bi se sprečilo nepotrebno podvrgavanje bolesnika ovom invazivnom dijagnostičkom postupku, važno je da se tokom biopsije izvrši parvilan izbor mišića i time obezbedi kvalitetan bioptički uzorka, koji omogućuje potvrdu dijagnoze.[1]

Biopsija mišića
Klasifikacija i spoljašnji resursi

Indikacije

uredi

Biopsija mišića se radi kako bi se otkrio razlog slabljenja njegove funkcije ili kada doktor posumnja da pacijent ima bilo koji poremećaj povezan sa funkcijom mišića. U tom smislu biopsija mišića je indikovana kod:

  • Upalne bolesti mišića (kao što su polimiozitis ili dermatomiozitis)
  • Bolesti vezivnog tkiva i krvnih sudova mišića (kao što je poliarteritis nodosa)
  • Infekcije koja utiču na mišiće (kao što su trihinoza ili toksoplazmoza)
  • Nasleđeni mišićni poremećaji kao što su mišićna distrofija ili kongenitalna miopatija
  • Metabolički defekti u mišićima
  • Efekti lekova, toksina ili poremećaja elektrolita

Biopsija mišića se može primeniti i u diferencijalno-dijagnosičke svrhe, kako bi se utvrdila razlika između nervnih i mišićnih poremećaja.[2][3]

Najčešće bolesti kod kojih se preporučuje biopsija mišića[4]
Bolest Opis
Mišićna distrofija (MD)
  • Mišićna distrofija je širok pojam kojim se opisuju brojni genetski (nasleđeni) poremećaj mišića.
  • Mišićna distrofija ne utiče samo na skeletne mišiće već i mišiće drugih organskih sistema.
  • Kada se mišići oštete bivaju zamenjeni masnim naslagama tokom vremena.
  • Postoji mnogo različitih tipova mišićne distrofije.
Dišenova mišićna distrofija (DMD)
  • Najčešći je oblik mišićne distrofije.
  • Obično pogađa samo muškarce.
Bekerova mišićna distrofija
  • Slična je Dušenovoj mišićnoj distrofiji (DMD), ali za razliku od nje obično je blaga forma čiji simptomi počinju kasnije u životu.
Trihineloza
  • Trihinoza he infekcija uzrokovana parazitom koji živi u sirovom mesu.
  • Simptomi bolesti mogu uključivati bolove u mišićima.
Toksoplazmoza
  • Toksoplazmoza je infekcija uzrokovana parazitom koji napada tkivo i može oštetiti centralni nervni sistem, posebno kod dojenčadi.
Miastenija gravis (MG)
  • Miastnija gravis je kompleksan, autoimuni poremećaj u kome antitela uništavaju neuromuskularne veze.
  • To uzrokuje probleme sa živcima koji komuniciraju sa mišićima.
  • MG utiče na ordređene mišiće tela, posebno na na mišiće očiju, usta, grla i udova.
Polimiozitis
  • Poliomiozitis je hronična bolest koja uključuje i skeletne mišiće.
Dermatomiozitis
  • Dermatomiozitis je poremećaj kolagena koji uzrokuje upalu kože, mišića i potkožnog tkiva i ^često rezultuje oslabljenim mišićima.
Amiotropna lateralna skleroza (ALS)
  • AMS koja je poznata i kao Lou Gerigova bolest, napada živce koji signaliziraju aktivne pokrete mišića
  • Bolst na kraju svog kliničkog toka izaziva paralizu.
Fridrajhova ataksija
  • Fridrihova ataksija je nasleđeni genetski poremećaj koji uključuje u poremećaj ravnoteže i koordinacije pokreta.

Konraindikacije

uredi

Biopsiju mišića ne bi trebalo raditi kod:

  • Mišića koji je nedavno bio povređen,
  • Naon jatrogene povreda mišića nanete EMG iglom,
  • Mišića oštećenih već postojećim stanjem, kao što je npr. kompresija nerva.

Način izvođenja izgled, veličina i karakteristike uzorka

uredi

Biopsiju mišića bi, ako je to moguće, trebalo napraviti pre početka lečenja. Za nju se bira mišić koji je zahvaćen patološkim procesom i koji je lako dostupan, a to je npr. kod proksimalne raspodele mišićne slabosti deltoidni mišić ili četveroglavi butni mišić. Za biopsiju nisu pogodni izrazito atrofični mišići ni oni na kojima je unazad mesec dana napravljena elektromiografija.[5]

Odgovarajući bioptički uzorak je valjkasti isečak mišića dužine 1,5—2 cm i prečnika 0,5—0,7 cm. Uzorak mora biti dovoljno veliki kako bi se iz njega mogli napraviti brojni rezovi za histološku, histohemijsku, imunohistohemijskim, i kada je to potrebno elektronskomikroskopsku analizu.

Veličina uzroka mišića posobno je važna kod idiopatskih zapaljenjskih miopatija kod kojih su patološke promene žarišne, jer u takvim situacijama one najverovatnije malim uzorkom neće biti obuhvaćene.

Bioptički uzorak koji se dobija isecanjem iz mišićne mase ni na koji način ne sme da traumatizuje; istezanjem, gnječenjem i sličnim postupcima, koji mogu dovesti do nastanka artefakata koji otežava ili onemogućava pravilnu patohistološku analizu.

Komplikacije

uredi

Komplikacije koje mogu nastati nakon ovog testa su:

  • Krvarenje
  • Oštećenje mišićnog tkiva ili drugih tkiva u području biopsije (vrlo retko)
  • Infekcija (mali rizik u bilo kom trenutku kada je koža intaktna)

Izvori

uredi
  1. ^ Chinoy H, Lamb JA, Ollier WE, Cooper RG. Recent advances in the immunogenetics of idiopathic infl ammatory myopathy. Arthritis Res Ther 2011;13:216-25.
  2. ^ Dubowitz V, Sewry CA, Oldfors A. The procedure of muscle biopsy. In: Dubowitz V, Sewry CA, Oldfors A, eds. Muscle Biopsy: A Practical Approach. 4th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2013:chap 1.
  3. ^ Warner WC, Sawyer JR. Neuromuscular diseases. In: Azar FM, Beaty JH, Canale ST, eds. Campbell's Operative Orthopaedics. 13th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2017:chap 35.
  4. ^ Why might I need a muscle biopsy? U Muscle biopsy The Johns Hopkins University, The Johns Hopkins Hospital, and Johns Hopkins Health System. Pristupljeno 3.7.2019.
  5. ^ Shepich JR. Muscle biopsy. In: Pfenninger JL, Fowler GC, eds. Pfenninger & Fowler's Procedures for Primary Care. 3rd ed. Philadelphia, PA: Elsevier Mosby; 2010:chap 228.

Literatura

uredi
  • Paciello O, Papparella S. Histochemical and immunohistological approach to comparative neuromuscular disorders. Folia Histochem Cytobiol 2009;47(2):143-52.
  • Rosai J, ed. Kirurška patologija. 9. izdanje. Zagreb: Školska knjiga. 2010.

Spoljašnje veze

uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).