Suhoj Superdžet 100
Suhoj Superdžet 100 (rus. Сухой Суперджет 100, engl. Sukhoi Superjet 100) je familija regionalnih putničkih mlaznih aviona kapaciteta do 108 putnika. Razvijen u saradnji sa Boingom i italijanskom Finmehanikom (sada Leonardo), planom da konkuriše pre svega ukrajinskom Antonov An-158, brazilskom Embraer E-džet i kanadskom Bombardije CRJ seriji. IKAO oznaka je SU95.
Suhoj Superdžet 100[1] | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | Regionalni putnički avion | |
Posada | 2 pilota + 3 člana | |
Broj putnika | 98, pri razmaku sedišta 32" (81,3 sm) | |
Poreklo | Rusija | |
Proizvođač | Suhoj | |
Probni let | 19. maj 2008. | |
Uveden u upotrebu | 21. april 2011. | |
Status | U proizvodnji | |
Prvi operater | Armavija | |
Broj primeraka | 183[2] | |
Dimenzije | ||
Dužina | 29,94 m | |
Visina | 10,28 m | |
Raspon krila | 27,80 m | |
Površina krila | 83,80 m² | |
Masa | ||
Prazan | 24.250 kg | |
Normalna poletna | B 45.880 /LR 49.450 kg | |
Pogon | ||
Motori | Dvoprotočni turbomlazni motori | |
Broj motora | dva | |
Fizičke osobine | ||
Turbomlazni motor | PowerJet SaM146 | |
Performanse | ||
Maks. brzina na Hopt. | (M=0.81) 860 km/h | |
Ekonomska brzina | (M=0.78) 828 km/h | |
Dolet | B 3.048/ LR 4.578 km | |
Plafon leta | (FL400) 12.200 m | |
Portal Vazduhoplovstvo |
Istorija i razvoj
urediSuperdžet 100 je pre bio poznat kao projekat ruskog regionalnog putničkog aviona po konkursu državne agencije za razvoj vazdušnog saobraćaja (rus. Самолёт Российский Региональный Сухого) ili engl. Russian Regional Jet. Ime mu je promenjeno 17. jula 2006. godine. Prvi let je obavio 19. maja 2008. godine.
Aerokosmonautička firma Suhoj razvila je avion "Superjet 100" u saradnji sa italijanskom "Alenia Aeromacchi-Finmeccanica aeronautica", kao franšiza "Supejet International", da pospeši razvoj i izvoz ruske civilne avijacije na svetskom tržištu. Kao partneri za isporuku delova i agregata nalazi se trideset renomiranih svetskih proizvođača, između ostalog i "Safran Snecma" kao ravnopravan partner u proizvodnji aviomotora "SaM-146". '
Superdžet je napravljen kao konkurencija Antonovu An-158, Embraeru E-Džet i Bombardje CRG seriji. Direktor Suhoja Mihail Pogosjan[3] rekao je da eksploatacija Suhoja Superdžet 100 košta za oko 10-15% manje od eksploatacije konkurenata Embraer i Bombardje. Pored toga, prostrana kabina pruža putnicima veći komfor, sličan onom na magistralnim lajnerima. Cena ovog aviona je malo više od 35 miliona američkih dolara, a to ga takođe čini 18-22% jeftinijim u odnosu na direktnu konkurenciju.
Avion je prvobitno imao tri moguće varijante: RRJ-60, RRJ-75 i RRJ-95, gde brojevi na kraju imena označavaju kapacitet aviona po broju putnika. Nakon promene aviona te skraćenice glase: Superdžet 100-75 (SSJ-100-75) Superdžet 100-95 (SSJ-100-95). Planovi za RRJ-60 su, međutim otkazani zbog jake konkurencije i isplativosti turboprop aviona. Veća varijanta, SSJ 100-75 je bila u fazi planiranja, ali je odložena, da se ne bi pravila konkurencija avionima partnerske proizvodnje Objedinjene avioproizvodne korporacije Antonov An-148 u Voronježu.
Prvi Superdžet je 28. januara 2007. prevezen avionom Antonov An-124 iz Komsomoljska na Amuru do grada Žukovski blizu Moskve radi zemaljskih testiranja u „Centralnom Aerohidrodinamičkom Institutu“-CAGI.
Prvi prototip bio je izložen 26. septembra 2007. na zvaničnoj prezentaciji Superdžeta u gradu Komsomoljsku na Amuru, na ruskom Dalekom istoku.
Narudžbine i opcije
urediSuhoj Superdžet 100 je napravljen da popravi imidž ruske avio-industrije i prevashodno je namenjen međunarodnom tržištu aviona. Proizvodnja se realizuje u Komsomoljsk na Amuru, u civilnom delu fabrike „Jurij Gagarin“, filijala „Graždanskie Samolёtы Suhogo“. Maja 2012. godine imao je 170 porudžbina i planirano je da se proizvede 1.000 komada uglavnom za inostrano tržište. Cena ovog aviona sa 100 mesta je 35,4 miliona dolara, što je za oko trećinu manje od konkurentskih aviona - ukrajinskog Antonova, brazilskog Embraera i kanadskog Bombardjea. Sa ciljem da izveze 70% ovih aviona, kompanija Suhoj je krenula u kampanju na globalnom tržištu. U maju mesecu 2012. Superdžet je započeo turneju po šest azijskih zemalja kako bi se predstavio tamošnjim avio-kompanijama. Prve stanice bile su Mjanmar, Pakistan i Kazahstan, a nakon Indonezije, avion je trebalo da obiđe Laos i Vijetnam.
Datum | Avio-kompanija | Prva isporuka | Tip | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Superdžet 100-75 | Superdžet 100-95 | Opcije | |||||
22. novembra 2005. | Finansijski Lizing Kompanija Iljušin | 2010. | 30 | 15 | |||
7. decembra 2005. | Aeroflot | 2010. | 50 | ||||
2006. | Kartika Airlines | 2010. | 30 | ||||
9. decembra 2006. | UTair | 2014. | 24 | ||||
19. decembra 2006. | Sky Aviation | 2013. | 12 | 6 | |||
4. mart 2007. | Transaero | 2015. | 6 | 12 | |||
14. juna 2007. | Blue Panorama | 2010. | 4 | 8 | |||
14. septembra 2007. | Armavija | 2010. | 2 | 2 | |||
2010. | Gazpromavia | 2013. | 10 | ||||
2010. | Lao Central | 2013. | 3 | ||||
2010. | Jakutija | 2013. | 2 | 2 | |||
2011. | Interjet | 2013. | 20 | 10 | |||
Ukupno (po tipu aviona): | 0 | 193 | 55 | ||||
Ukupno: | 248 |
Specifikacije
uredi RRDž 60 |
Superdžet 100-75 |
Superdžet 100-95 |
|
---|---|---|---|
Dužina | 23,9 m |
26,4 m |
29,9 m |
Visina | 10,3 m |
10,3 m |
10,9 m |
Raspon krila | 27,8 m |
27,8 m |
27,8 m |
Kapacitet | 60-63 |
75-78 |
95-98 |
Maksimalna težina | 38.950 kg |
42.280 kg |
45.880 kg |
Brzina | 0,8 maha |
0,8 maha |
0,8 maha |
Dolet | 4.870 km |
4.760 km |
4.485 km |
Prvi let | ? |
? |
2008 |
Zemlje koje su koristile ovaj avion
urediAvionska nesreća u Indoneziji 2012.
urediRuski putnički avion Suhoj Superdžet sa 46 biznismena i ruskih predstavnika nestao je sa ekrana radara 9. maja 2012. tokom demonstracionog leta iznad zapadne Jave u Indoneziji, a u njemu su se nalazili indonežanski poslovni ljudi i predstavnici ruske ambasade. Indonežanske spasilačke ekipe uočile su olupinu, a ispostavilo se da je udario u liticu planine Salak na zapadnom delu indonežanskog ostrva Java[4][5]
Galerija
urediReference
uredi- ^ * „Features: Sukhoi Superjet 100” (na jeziku: (jezik: engleski)). Sukhoi Company (sukhoi.org). Arhivirano iz originala 25. 12. 2010. g. Pristupljeno 1. 9. 2010.
- ^ „Registar aviona Superdžet 100”. Pristupljeno 5. 4. 2019. russianplanes.net godine
- ^ „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ Tanjug. „Džakarta: Nema preživelih posle pada „suhoja“ : Svet : POLITIKA”. Politika.rs. Pristupljeno 13. 5. 2012.
- ^ „Blic Online | Pronađena olupina ruskog aviona u Indoneziji, nema naznaka da ima preživelih”. Blic.rs. Pristupljeno 13. 5. 2012.
Spoljašnje veze
uredi- „Sukhoi Superjet 100” (na jeziku: (jezik: engleski)). Zvanična prezentacija Superdžet 100 (sukhoi.superjet100.com). Pristupljeno 1. 9. 2010.
- Flightglobal.com Russian Revolution: The Sukhoi Superjet.
- Flightglobal.com Expert driven: The Sukhoi Superjet.
- „Sukhoi Superjet 100” (na jeziku: (jezik: engleski)). Sukhoi Company (sukhoi.org). Arhivirano iz originala 19. 11. 2010. g. Pristupljeno 1. 9. 2010.
- „Sukhoi Superjet 100” (na jeziku: (jezik: srpski)). AirSerbia (www.airserbia.com). Pristupljeno 1. 9. 2010.
- „VVS Rossii Kto estь kto:” (na jeziku: (jezik: ruski)). www.airforce.ru. Pristupljeno 30. 1. 2011.
- „Suchoj Superjet 100,” (na jeziku: (jezik: nemački)). Galerie. Pristupljeno 2. 4. 2011.[mrtva veza]
- „Suchoj Superjet 100,” (na jeziku: (jezik: srpski)). www.mycity-military.com. Pristupljeno 2. 4. 2011.