Staroštokavski dijalekti

Staroštokavski dijalekti su dijalekti koji su prije seoba stanovništva i ekspanzije novoštokavskih dijalekata prostirali na središnjoj teritoriji štokavskog narječja i to na potezu od Jadranskog mora do duboku u Panonsku niziju. Širenjem novoštokavskih dijalekata ova teritorija je ne samo smanjena nego je i ispresjecana novoštokavskim govorima. Tim djelovanjem nastale su dvije zone staroštokavskog, i to:

• (jugo)istočna zona i
• (sjevero)zapadna zona.

Prvu zonu čine prizrensko-timočki, zetsko-raški i kosovsko-resavski dijalekat, dok drugu zonu čine istočnobosanski i slavonski dijalekat. Glava osobina svih obih dijalekata je očuvanje starih govornih osobina, najviše u prozodiji. Posebno su arhaični dijalekti slavonski i zetsko-raški.

Vidi još

• Srednjoštokavski dijalekti
• Novoštokavski dijalekti

Literatura

• Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 
• Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.