Radoslav Graić
Radoslav Graić (Mrkonjić Grad, 3. januar 1932 — Beograd, 18. mart 2023[1][2][3]) bio je srpski pjevač, kompozitor i bivši muzički urednik Televizije Beograd.
Radoslav Graić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 3. januar 1932. |
Mesto rođenja | Mrkonjić Grad, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 18. mart 2023.91 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Biografija
urediRođen je od oca Nikole i majke Gospave (rođene Mudrenović). Sa porodicom se, zbog očevog posla, selio prvo u Prijedor, a zatim pred sam početak Drugog svjetskog rata u Sanski Most. Odatle su bili protjerani i čitava porodica je otišla prvo u Beograd, a potom u Valjevo i tu su ostali do 1946. Nakon toga su se preselili u Jajce. Ondašnje prosvjetne vlasti su poslale Radoslava Graića na školovanje u Tuzlu i tamo je završio dva razreda gimnazije. Školovanje je nastavio u banjalučkoj gimnaziji, koju je završio 1950, a istovremeno je pohađao i nastavu u muzičkoj školi. Studije je nastavio u Beogradu i diplomirao je istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu i paralelno je išao u srednju muzičku školu.
Prvi nastup je imao u Banji Vrućici 1941. godine u hotelu „Krstić“, čiji vlasnik je bio prijatelj njegovog djeda. Od 1953. do 1955. je nastupao u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u predstavi „Građanin plemić“. Godine 1956. je upisao Muzičku akademiju na kojoj je studirao solo pjevanje u klasi profesora Branka Pivničkog. U to vrijeme je postao član Zbora Radio Beograda, sa kojim je nastupao četiri godine. Tokom 1958. je počeo samostalnu karijeru i izvodio je pjesme narodne i starogradske muzike i šlagere. Sa Nadom Knežević je nastupio na festivalu Jugoslovenske radio-televizije u Opatiji 1959. godine.
Tokom 1960. je počeo da komponuje. Već sledeće godine su u takmičarskoj konkurenciji festivala Beogradsko proleće bile dvije njegove kompozicije, a pjesma „Anđelina“ koju je izveo sa Đorđom Marjanovićem je osvojila prvo mjesto. Iste godine, Graić je završio Muzičku akademiju i ponuđeno mu je da nastupa u operi. I pored nekoliko uspješnih proba, odlučio je da se bavi zabavnom muzikom.
Ponovo je nastupao na festivalima u Opatiji 1961, potom u Zagrebu 1964. i 1967. i na Beogradskom proleću u periodu od 1961. do 1968. godine. Na beogradskom festivalu je 1962. njegova kompozicija pod nazivom „Stjuardesa“, koju je pjevao sa Đorđom Marjanovićem, osvojila prvo mjesto. Sledeće godine je kompozicija „Prolećni cvet“, koju je izveo sa Arsenom Dedićem, osvojila treće mjesto. Njegove kompozicije su i u narednom periodu izvođene na velikom broju drugih festivala u zemlji i osvojio je više nagrada.
Tokom 60-ih godina je imao nekoliko turneja u zemljama Istočnog bloka, a 1964. je nastupio na festivalu Intervizija.
Oženio se Jelisavetom Nikolić 1965. i tri godine kasnije je sa njom dobio sina Vladimira, koji je i sam postao kompozitor. Zaposlio se kao urednik muzičke redakcije Televizije Beograd 1968. i te godine je prekinuo pjevačku karijeru, mada se i dalje bavio komponovanjem. Komponovao je muziku za zabavne i narodne pjesme, dječje pjesme, televizijske emisije i serije, pozorište itd. Uređivao je nekoliko uspješnih muzičkih emisija, a više televizija sa prostora bivše Jugoslavije je emitovalo emisije posvećene njegovom stvaralaštvu.
Penzionerske dane je provodio u Beogradu. Februara 2020. godine, povodom Dana državnosti Republike Srbije odlikovan je Zlatnom medaljom za zasluge.
Preminuo je 18. marta 2023. godine, sahranjen je pet dana kasnije na Novom groblju u Beogradu.[4]
Festivali
uredi- Anđelina (alternacija sa Đorđem Marjanovićem), pobednička pesma, '61
- Stjuardesa (alternacija sa Đorđem Marjanovićem), pobednička pesma, '62
- Suncokret (duet sa Ivanom Pandurović) i Prolećni cvet (alternacija sa Arsenom Dedićem), treća nagrada publike, '63
- Tvoje pege, '64
- Intermezzo (duet sa Nadom Knežević) i Podijeli sa mnom sunca sjaj, '59
- Pred Branovi (alternacija sa Blagom Videc) / Posle mnogih zima (alternacija sa Nadom Knežević), '61
Zagreb:
- Sećanja na tebe, '64
Stvaralaštvo
uredi- Đorđe Marjanović: Vrati se, Stjuardesa
- Lola Novaković: Ne donosi bele ruže, Uzmi moju mladost, Cigo, lepi cigo
- Vlastimir Đuza Stojiljković: Još jedan prođe dan
- Aleksandar Aca Matić: Biljana, Volesmo se samo jedno leto, Hej, krčmarice
- Džentlmeni: Korak ka suncu
- Lepa Lukić: Luduj srce, luduj
- Vasilija Radojčić: Gde si noćas kada kiša pada, Zašto dušo ne dođeš - Mito, bekrijo, Ruke bele, ruke željne
- Mirjana Bajraktarević: Dođi, dođi, željo moja, Doleteće beli golub, Imala sam drugaricu, Krenuli smo istom stazom
- Beba Selimović: Dosta je bilo suza
- Staniša Stošić: Stani zoro
- Slobodan Lalić: Sjaj mjeseče
- Žika Nikolić: Najlepša Bosanka, Tri sestre lepotice
- Toma Zdravković: Poslednje pismo
- Mira Vasiljević: Žubor voda žuborila (sa ansamblom Đerdan)
- Dušica Bilkić: Nije zlato sve što sija (duet sa Nedeljkom Bilkićem)
- Duet Gordana Runjajić i Živka Đurić: Neka, neka, neka
- Gordana Stojićević: Zapiši u svom srcu
- Zaim Imamović: Nema te, nema
- Meho Puzić: Pusti me
- Predrag Gojković Cune: Samo jednom srce ludi
- Novica Negovanović: Ne vraćam se više, Ne gubimo vreme više
- Dušan Dančuo: Sviraj, sviraj, Pišta-baći
- Usnija Redžepova: Ne gledaj me
- Safet Isović: Hajro, Hajrijo, curo najmilija
- Zafir Hadžimanov: Dokle tako Sonja
- Nedžad Salković: Kad bi znala, kad bi znala
- Milan Babić: Dan po dan
- Merima Njegomir: Kad zaškripi kapija
- Vesna Zmijanac: Zaboravi me
- Legende: Eh lane, moje lane, Jednom, Samo jednom
- Branko Milićević: Matematika
- Ljubiša Bačić: Vuče, vuče, bubo lenja
Nagrade i priznanja
uredi- Zlatna medalja za zasluge, povodom Dana državnosti Republike Srbije (2020)[5]
- Estradno-muzička nagrada Srbije za životno delo (2017)[6]
- Zlatni melos - nagrada za životno delo (2015)[7]
- Sabor narodne muzike Srbije, Beograd (2019) - treća nagrada za kompoziciju Rasti, rasti, moj zeleni bore
Reference
uredi- ^ „Preminuo kompozitor i pevač Radoslav Graić”. RTS (na jeziku: srpski). Pristupljeno 19. 3. 2023.
- ^ „Preminuo Radoslav Graić”. B92. 19. 3. 2023. Pristupljeno 19. 3. 2023.
- ^ „Preminuo tvorac pesme "Mito bekrijo"”. Nportal. 19. 3. 2023. Pristupljeno 19. 3. 2023.
- ^ „Sahranjen Radoslav Graić”. b92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 23. 3. 2023.
- ^ „Uručena odlikovanja povodom Dana državnosti”. rts. 15. 2. 2020. Pristupljeno 19. 2. 2020.
- ^ D., S. (12. 12. 2017). „Priznanja istaknutim umetnicima”. Novosti. Pristupljeno 5. 11. 2019.
- ^ „Priznanje legendama”. www.novosti.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 15. 07. 2019.
Literatura
uredi- Nadir Efendić: Biografija Radoslava Graića, Pristupljeno 15. 9. 2010.
- Porodica Graić, Pristupljeno 15. 9. 2010.