Molodečno
Molodečno[1] (blr. Маладзе́чна; rus. Молоде́чно) je grad u Minskoj oblasti u Republici Belorusiji i administrativni je centar Molodečanskog rejona.
Molodečno Maladzéčna; Molodéčno | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Belorusija |
Oblast | Minska oblast |
Rejon | Molodečanski |
Osnovan | prvi pomen 1388. |
Status grada | 21. maja 1929. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 93.736 |
— gustina | 3.124,53 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 54° 18′ 49″ S; 26° 51′ 06″ I / 54.313611° S; 26.851667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 161 m m |
Površina | 30 km2 |
Poštanski broj | 222301, 222302, 222303, 222304, 222305 222306, 222307, 222310 |
Pozivni broj | +375 176 |
Registarska oznaka | 5 |
Veb-sajt | |
Grad Molodečno |
Grad se nalazi na obalama reke Uša na oko 73 km severozapadno od glavnog grada zemlje Minska.
Prema popisu iz 2009. u gradu je živelo 97.600 stanovnika.
Poreklo imena
urediIme grada vodi poreklo od nekadašnje reke Molodačanke koja je iščezla usled obimnih melioracionih radova u tom području.
Istorija
urediNaselje Molodečno se prvi put pominje 1388. u pismu knjaza Dimitrija Aljgerdoviča upućenom knjazu Vladislavu, kao utvrđenje na desnoj obali reke Uše. Bila je to građevina opasana kamenim zidom visine 3,5 metra i dužine do 11 m.[2] Knez Žigmund Poljski je 1501. naselje predao na upravu izvesnom velmoži Mstislavu koji je bio u obavezi da obezbeđuje siguran prelazak preko reke za lovce i velmože.[3] U naredna veka grad je promenio nekoliko gospodara.
Područje je postalo deo Ruske Imperije 1793. godine. Škola je otvorena 1864, a 1871. podignuta je i prva pravoslavna crkva posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice (koja i danas stoji na centralnom gradskom trgu). Kroz grad je 1873. prošla železnica koja je povezivala Minsk sa Vilnusom, a sa prolaskom železnice koja je povezivala Sankt Peterburg ta Polock sa Grodnom, Molodečno postaje i važno saobraćajno raskršće.
Uoči početka Prvog svetskog rata u gradu je živelo preko 2.000 stanovnika, dok je tokom samog rata u njemu bila stacionirana 10. ruska armija. Nakon kratkotrajne nemačke okupacije od februara do decembra 1918. u gradu su tokom Ruskog građanskog rata stacionirani boljševički odredi. Kao posledica Poljsko-sovjetskog rata, a prema odredbama Riškog mira (1921) Molodečno postaje deo Poljske. Godine 1926. postaje administrativni centar posebnog povjata u okvirima Vilnuskog vojvodstva, a 1929. dobija i određena gradska prava.
Godine 1939. grad postaje sastavni deo Beloruske SSR, odnosno Sovjetskog Saveza. Tokom nacističke okupacije (od 26. juna 1941. do 5. jula 1944) u severoistočnom delu grada postojao je koncentracioni logor za ratne zarobljenike Štalag 342 u kojem je pobijeno oko 33.000 zarobljenika.
Stanovništvo
urediPrema proceni, u gradu je 2012. živelo 93.736 stanovnika.
1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2012. |
---|---|---|---|---|
72.612[4] | 91.726[4] | 91.726[4] | 94.282[4] | 93.736[4] |
Partnerski gradovi
urediGrad Molodečno ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim gardovima:
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Pešikan; Jerković; Pižurica (2010). Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. str. 179.
- ^ Bielerzewski, Piotr (2004). „Mołodeczno”. Rzeczpospolita Wirtualna. Pristupljeno 16. 5. 2006.
- ^ Filip Sulimierski, Bronisław Chlebowski, Władysław Walewski, ur. (1885). Słownik geograficzny Królestwa Polskiego i innych krajów słowiańskich. VI. Warsaw: Wł. Walewski. str. 960. Arhivirano iz originala 21. 02. 2006. g. Pristupljeno 16. 5. 2006.
- ^ Vrati se na: a b v g d „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013.
Literatura
uredi- Filip Sulimierski, Bronisław Chlebowski, Władysław Walewski, ur. (1885). Słownik geograficzny Królestwa Polskiego i innych krajów słowiańskich. VI. Warsaw: Wł. Walewski. str. 960. Arhivirano iz originala 21. 02. 2006. g. Pristupljeno 16. 5. 2006.
Spoljašnje veze
uredi- Službena veb prezentacija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2021)