Garadok
Garadok ili Gorodok (blr. Гарадок; rus. Городок) grad je u severnom delu Republike Belorusije. Administrativno pripada Garadočkom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar u Vitepskoj oblasti.
Garadok Гарадок; Городок | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Belorusija |
Oblast | Vitepska oblast |
Rejon | Garadočki rejon |
Osnovan | prvi pomen tokom XIII veka |
Status grada | 1772. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 12.300 (procena) |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 55° 28′ 00″ S; 29° 59′ 00″ I / 55.466667° S; 29.983333° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Poštanski broj | 211573 |
Pozivni broj | +375 2139 |
Registarska oznaka | 2 |
Prema proceni iz 2014. u gradu je živelo oko 12.300 stanovnika.
Geografija
urediGaradok je smešten na obalama reke Usise (ili Gorožanke, leve pritoke reke Obalj) i Lugavskog jezera, na oko 29 km severno od administrativnog centra oblasti grada Vitepska. Važan je železnički i drumski centar na međunarodnim trasama koje povezuju gradove Vitepsk u Belorusiji i Nevelj u Rusiji.
Istorija
urediU istorijskim izvorima Garadok se po prvi put pominje u letopisima iz prve polovine XIII veka kao «Gradić u blizini Polacka», a u vezi sa bitkom između polackih i litvanskih kneževa za prevlast u tom kraju. Kasnije se pominje i na pojedinim kartama iz 1579. godine.
Sve do XVI veka naselje je bilo delom Jezeriščenskog okruga, a okružnim centrom postaje krajem XVI veka nakon propasti utvrđenja u Jezjarišču. U isto vreme u naselju je podignuto i utvrđenje. Na karti Tomaša Makovskog iz 1613. godine Garadak se označava kao naseljeno mesto u granicama Vitepskog vojvodstva Velike Litvanske Kneževine.
Nakon prve podele Poljske 1772. Garadok postaje delom Ruske Imperije, i već 9. jula iste godine administrativno biva uređen kao gradsko naselje. U prve četiri godine ruske vlasti prvo je bio delom Polacke gubernije, potom Beloruske (1796—1802) i na posletku Vitepske gubernije (od 1802).
Prema podacima sveruskog popisa stanovništva iz 1897. u gradu su živela 5.023 stanovnika, a u etničkom smislu najviše je bilo Jevreja (3.411) i Belorusa (1.297), dok je Rusa bilo zanemarivo malo (svega 249).[1]
Nakon Oktobarske revolucije 1919. grad je postao delom Ruske SFSR, ali se u njenim granicama nije dugo zadržao pošto je 17. jula 1924. i službeno postao delom novoosnovane Beloruske SSR. Iste godine postao je rejonski centar u Vitepskoj oblasti.
Tokom Drugog svetskog rata grad jebio pod okupacijom fašističke Nemačke od 9. jula 1941. pa do 24. decembra 1943. kada je oslobođen od strane sovjetske armije.
Stanovništvo
urediPrema proceni, u gradu je 2014. živelo 12.300 stanovnika.
1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2014. |
---|---|---|---|---|
12.263[2] | 14.338 | 14.338 | 12.968 | 12.300 |
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Демоскоп Weekly - Приложение. Справочник статистических показателей
- ^ „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013.
Literatura
uredi- Garadы і vёskі Belarusі: Эncыklapedыя. T.2, kn.2. Gomelьskaя voblascь/S. V. Marcэleў; Rэdkalegія: G. P. Paškoў (galoўnы rэdaktar) і іnš. — Mn.: BelЭn, 520s.: іl. Tыraž 4000 эkz. 2005. ISBN 978-985-11-0330-6.. ISBN 978-985-11-0302-3.
Spoljašnje veze
uredi- Službena veb stranica pripadajućeg rejona Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. januar 2016)
- Neslužbeni gradski info portal
- Položaj naselja na mapi pripadajućeg rejona
- Spisak naseljenih mesta u Republici Belorusiji