Jajoi period
Period kulture Jajoj (弥生時代, Yayoi jidai) prema japanskim istoričarima je prelazni period između kamenog i metalnog doba, odnosno vreme u kome su istovremeno postojala kamena, bronzana i metalna oruđa. Ova era istorije Japana je tradicionalno datirana na 300. p. n. e. – 300. godine.[1] Od 1980-ih naučnici tvrde da period koji je ranije klasifikovan kao prelazak iz Đomonskog perioda treba da bude reklasifikovan kao rani Jojoj.[2] Datum početka ove tranzicije je kontroverzan, sa procenama u opsegu od 10. do 6. veka p. n. e.[3][4]
Razvoj metalnog doba, obično, počinje pojavom bronzanih oruđa, posle kojih se javljaju gvozdena oruđa. Japan je međutim, pod uticajem kineske kulture dinastije Han, ušao u period gvozdenog doba neposredno iz kamenog doba. Zbog toga su u početnom periodu metalnog doba u Japanu istovremeno korišćena kamena, bronzana i gvozdena oruđa.[1]
Periodizacija
urediJapanski naučnici dele period Jajoj kulture na tri faze:
- Rani Jajoj (300 god. p. n. e. - 100 god. p. n. e.) - intenziviranje zemljoradnje i početak korišćenja metala;[3]
- Srednji Jajoj (100 god. p. n. e. - 100 god. n.e.) - dalji razvoj korišćenja metala, poseban razvoj kulture bronze u Severnom Kjušu i Centralnom Japanu (Kinaj), razvoj keramike i proizvodnje pirinča
- Kasni Jajoj (100 god. n.e. - 300 ili 250 god. n.e.) - jačanje plemenskih saveza i diplomatski kontakti sa Kinom, dobijanje zlatnog pečata od kineskog cara
Sam početak perioda Jajoj često je veoma teško razdvojiv od perioda Jomon. Zanimljivo je da su prvi tipovi keramike koji se mogu datovati kao keramika Jajoj tipa, kao i oruđa i način sahranjivanja veoma malo razlikuje od nasleđa perioda Jomon. Ono što je ubrzalo prihvatanje kontinentalnih kulturnih modela jeste sve veća ekspanzija kineskih dinastija Han i sve veći broj imigranata s početka 3. veka p. n. e.
Opšte karakteristike
urediJajoj period je tradicionalno datiran od 300. p. n. e. do 300. godine.[1] Tokom ovog perioda Japan je prešao u permanentno naseljeno poljoprivredno društvo.[5][6]
Najranija arheološka evidencija postojanja Jojoj perioda je nađena u severnom Kjušu,[7] mada je to još uvek predmet debate. Jojoj kultura se brzo raširila do glavnog ostrva Honšu, mešajući se sa autohtonom Đomonskom kulturom.[8] Jedna nedavna studija u kojoj je korištena ubrzana masena spektrometrija za analiziranje karbonizovanih ostaka na keramičkim i drvenim kolcima, sugeriše da datiraju iz perioda 900-800 godine p. n. e., 500 godina ranije nego što se ranije verovalo.[3]
Ime Jajoj je pozajmljeno od lokacije u Tokiju, gde je grnčarija ovog perioda prvi put bila nađena.[6] Jojojska grčarija je bila jednostavno dekorisana i proizvedena je koristeći iste tehnike bojenja kao i one korištene na Đomonskoj grčariji.[9] Jajojske zanatlije su pravile bronzana ceremonijalna zvona (dotaku), ogledala, i oružja. Do kraja 1. veka, Jojojski farmeri su počeli da koriste gvozdena poljoprvredna oruđa i oružje.
U vreme kada su se preci savremenih Japanaca, živeći izolovano na Japanskim ostrvima, nalazili duži period na kulturnom nivou kamenog doba, na kontinentu je narod Han već ušao u metalno doba. Dinastija Han širila je svoj uticaj na okolne zemlje, uključujući Korejsko poluostrvo i Japanska ostrva.[10]
Rane kineske hronike u tri navrata govore o Japanu (Istorija rane dinastije Han) iz I veka p. n. e., u kojoj se, u geografskom pregledu, navodi da na ostrvima u okeanu, blizu Lo-lang žive ljudi narod Va, koji su podeljeni u više od 100 kraljevstva i da periodično (godišnje) plaćaju danak kineskom imperatoru.
Postoji mišljenje da su nosioci kulture Jajoi, bila prekomorska plemena iz Južne Koreje koja su se doselila na Japanska ostrva i pokorila plemena, nosioce kulture Jomon. Doseljenici, čiji je nivo socijalno-ekonomskog razvoja bio viši nego kod starosedelaca i koji su dostigli savršenije proizvodne odnose u poljoprivredi i zanatstvu, doneli su sa sobom bronzana i gvozdena oruđa, kulturu gajenja pirinča, doveli konje, krave.
Društveni odnosi
urediSa razvitkom zemljoradnje sa navodnjavanjem, za obradu i irigaciju zemljišta bio je potreban zajednički rad u znatno većem obimu nego u današnje vreme. Ljudi su počeli da se koncentrišu u naseljima (zemljoradnička zajednica). Pojavila se mogućnost sakupljanja viška namirnica, izdvojili su se ljudi koji su raspolagali većim ili manjim bogatstvom, zavisno od količine korišćenja radne snage. Oni koji su imali veče bogatstvo potčinjavali su one koji su imali manje, pretvarajući ih ponekad u svoje robove. Tako se stvarao sistem odnosa klasne eksploatacije.
Zapisi u hronici Han Šu da narod Va ima više od sto država, dozvoljava pretpostavku da je već tada u Japanu postojalo više od „sto država“ (verovatno plemenskih zajednica ili saveza). U kineskim letopisima japanska zemljoradnička zajednica (označava se ideogramom „država“ - kuni) se sastojala od sela (mura), a sela od kućnih zajednica (šitai, kjotai), identičnih velikoj porodici (zadruzi), koja je teritorijalno predstavljala gazdinstvo (ko), gazdinstvo se sastojalo od 5-6 naseobina tipa zemunica (tateana).
Plemenski savez Jamatai
urediOsnovu stvaranja državne organizacije Japana predstavlja savez plemena. Naime, u toku međusobnih, stalnih ratovanja plemena dolazilo je do njihovog mešanja i stvaranja savremenog oblika Japanaca, produbljivalo se raspadanje poretka prvobitne zajednice, stvarao se sloj imućnih članova zajednice koji su bili na čelu velikih porodičnih grupacija (zadruga), formirala se japanska narodnost.
U toku borbe plemena formiran je plemenski savez, koje je, po podacima koneskih letopisa, na čelu bila žena Himiko. Period vladavine Himiko bio je približno od 173. do 250. godine n.e. Ovaj plemenski savez Jamataj nalazio se ili na ostrvu Kjušu ili na ostrvu Honšu.
Reference
uredi- ^ a b v Keally, Charles T. (3. 06. 2006). „Yayoi Culture”. Japanese Archaeology. Charles T. Keally. Pristupljeno 19. 03. 2010.
- ^ Habu, Junko (2004). Ancient Jomon of Japan. Cambridge University Press. str. 258. ISBN 978-0-521-77670-7.
- ^ a b v Shōda, Shinya (2007). „A Comment on the Yayoi Period Dating Controversy”. Bulletin of the Society for East Asian Archaeology. 1. Arhivirano iz originala 01. 08. 2019. g. Pristupljeno 09. 12. 2011.
- ^ Mizoguchi, Koji (2013). The Archaeology of Japan: From the Earliest Rice Farming Villages to the Rise of the State. Cambridge University Press. str. 35–36. ISBN 978-0-521-88490-7.
- ^ Picken, Stuart D. B. (2007). Historical Dictionary of Japanese Business. Scarecrow Press. str. 13.
- ^ a b Imamura, Keiji (1996). Prehistoric Japan: New Perspectives on Insular East Asia. University of Hawaii Press. str. 13.
- ^ „Annual Report on Research Activity 2004”. www.rekihaku.ac.jp. Arhivirano iz originala 09. 09. 2017. g. Pristupljeno 09. 12. 2011.
- ^ Kobayashi, Seiji. „Eastern Japanese Pottery During the Jomon-Yayoi Transition: A Study in Forager-Farmer Interaction”. Kokugakuin Tochigi Junior College. Arhivirano iz originala 23. 09. 2009. g.
- ^ „Yayoi Culture (Ca. 300 B.C.–300 A.D.) | Essay | the Metropolitan Museum of Art | Heilbrunn Timeline of Art History”.
- ^ The Origin of the Farming in the Yayoi Period and East Asia: Establishment of High-Precision Chronology by Carbon 14 Age Analysis Архивирано на сајту Wayback Machine (9. септембар 2017), National Museum of Japanese History
Literatura
uredi- Mizoguchi, Koji (2013). The Archaeology of Japan: From the Earliest Rice Farming Villages to the Rise of the State. Cambridge University Press. str. 35–36. ISBN 978-0-521-88490-7.
- Habu, Junko (2004). Ancient Jomon of Japan. Cambridge University Press. str. 258. ISBN 978-0-521-77670-7.
- Batten, Bruce Loyd (2003). To the Ends of Japan: Premodern Frontiers, Boundaries, and Interactions. Honolulu, HI: University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-2447-1.
- Deal, William E (2006). Handbook to Life in Medieval and Early Modern Japan. New York: Facts on File..
- Deal, William E and Ruppert, Brian Douglas (2015). A Cultural History of Japanese Buddhism. Chichester, West Sussex: Wiley Blackwell.
- Duus, Peter (2011). "Showa-era Japan and beyond," in Routledge Handbook of Japanese Culture and Society. New York: Routledge.
- Habu, Junko (2004). Ancient Jomon of Japan. Cambridge, MA: Cambridge Press. ISBN 978-0-521-77670-7.
- Hane, Mikiso (1991). Premodern Japan: A Historical Survey. Boulder, CO: Westview Press. ISBN 978-0-8133-4970-1.
- Henshall, Kenneth (2012). A History of Japan: From Stone Age to Superpower. London: Palgrave Macmillan. ISBN 978-0-230-34662-8.
- Imamura, Keiji (1996). Prehistoric Japan: New Perspectives on Insular East Asia. Honolulu: University of Hawaii Press.
- Kaner, Simon (2011). "The Archaeology of Religion and Ritual in the Japanese Archipelago," in The Oxford Handbook of the Archaeology of Ritual and Religion. Oxford: Oxford University Press.
- Keene, Donald (1999) [1993]. A History of Japanese Literature, Vol. 1: Seeds in the Heart – Japanese Literature from Earliest Times to the Late Sixteenth Century (paperback izd.). New York, NY: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11441-7.
- Kerr, George (1958). Okinawa: History of an Island People. Rutland, Vermont: Tuttle Company.
- Kidder, J. Edward (1993). "The Earliest Societies in Japan," in The Cambridge History of Japan: Volume 1. Cambridge: Cambridge University Press.
- Kumar, Ann (2008). Globalizing the Prehistory of Japan: Language, Genes and Civilisation. New York: Routledge.
- Maher, Kohn C. (1996). "North Kyushu Creole: A Language Contact Model for the Origins of Japanese," in Multicultural Japan: Palaeolithic to Postmodern. New York: Cambridge University Press.
- Mason, RHP and Caiger, JG (1997). A History of Japan. Rutland, Vermont: Tuttle.
- Meyer, Milton W (2009). Japan: A Concise History.. Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield.
- McClain, James L. (2002). Japan: A Modern History. New York, NY: W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-04156-9.
- McCullough, William H. (1999). "The Heian Court, 794–1070," in The Cambridge History of Japan: Volume 2. Cambridge: Cambridge University Press.
- Moriguchi, Chiaki and Saez, Emmanuel (2010). "The Evolution of Income Concentration in Japan, 1886–2005," in Top Incomes : A Global Perspective. Oxford: Oxford University Press.
- Morton, W Scott and Olenike, J Kenneth (2004). Japan: Its History and Culture. New York: McGraw-Hill. .
- Neary, Ian (2003). „Burakumin at the End of History”. Social Research. 70 (1): 269—294. JSTOR 40971613.
- Neary, Ian (2009). Tsutsui, William M., ur. A Companion to Japanese History. John Wiley & Sons. ISBN 978-1-4051-9339-9.
- Perkins, Dorothy (1991). Encyclopedia of Japan. New York: Facts on File..
- Perez, Louis G. (1998). The History of Japan. Westport, CT: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-30296-1.
- Sansom, George (1958). A History of Japan to 1334. Stanford, CA: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0523-3.
- Sanz, Nuria (2014). Human origin sites and the World Heritage Convention in Asia. UNESCO.
- Schirokauer, Conrad (2013). A Brief History of Chinese and Japanese Civilizations. Boston: Wadsworth Cengage Learning.
- Silberman, Neil Asher (2012). The Oxford Companion to Archaeology. New York: Oxford University Press.
- Takeuchi, Rizo (1999). "The Rise of the Warriors," in The Cambridge History of Japan: Volume 2. Cambridge: Cambridge University Press.
- Totman, Conrad (2005). A History of Japan. Malden, MA: Blackwell Publishing. ISBN 978-1-119-02235-0.
- Wakita, Osamu (1991). „The social and economic consequences of unification”. Ur.: Hall, John Whitney. The Cambridge History of Japan. 4. Cambridge University Press. str. 96—127. ISBN 978-0-521-22355-3.
- Walker, Brett (2015). A Concise History of Japan. Cambridge: Cambridge University Press..
Spoljašnje veze
uredi- Yayoi Culture, Department of Asian Art, The Metropolitan Museum of Art
- Yayoi period Архивирано на сајту Wayback Machine (3. март 2016) at Japanese History Online (under construction) Архивирано на сајту Wayback Machine (23. септембар 2020)
- An article by Richard Hooker on the Yayoi and the Jōmon.
- Comprehensive Database of Archaeological Site Reports in Japan, Nara National Research Institute for Cultural Properties
- Article "Japanese Roots Surprisingly Shallow" from Japan Times