Oksalat
Oksalat (IUPAC: etandioat), je dianjon sa formulom C2O42−. Zapisuje se i kao (COO)22−.[1][2] Oksalatom se često skraćeno nazivaju njegove soli, npr. dinatrijum oksalat, (Na+)2C2O42−, i estri oksalne kiseline (kao što je dimetil oksalat, (CH3)2C2O4. Oksalat može da formira koordinaciona jedinjenja.
![](http://up.wiki.x.io/wikipedia/commons/thumb/8/8f/Structure_of_oxalate.svg/150px-Structure_of_oxalate.svg.png)
![](http://up.wiki.x.io/wikipedia/commons/thumb/d/d4/Oxalate-3D-balls.png/150px-Oxalate-3D-balls.png)
Mnogi metalni joni formiraju nerastvorne precipitate sa oksalatom. Prominentni primer je kalcijum oksalat, koji je primarni sastojak kamena na bubregu.
Odnos sa oksalnom kiselinom
уредиDisocijacija protona oksalne kiseline se odvija u stepenastom maniru slično drugim poliprotičnim kiselinama. Gubitkom jednog protona proizvodi se monovalentni hidrogenoksalatni anjon HC2O4−. So ovog anjona se ponekad naziva kiseli oksalat, monobazni oksalat, ili hidrogen oksalat. Konstanta ravnoteže (Ka) gubitka prvog protona je 5.37×10-2 (pKa = 1.27). Gubitak drugog protona, kojim se formira oksolatni jon ima konstantu disocijacije od 5.25×10-5 (pKa = 4.28). Iz ovih vrednosti sledi da u rastvorima sa neutralnim pH vrednostima nema oksalne kiseline, i da postoje samo tragovi hidrogen oksalata.[3] U literature se često ne pravi razlika između H2C2O4, HC2O4- i C2O42-, i kolektivno se nazivaju oksalnom kiselinom.
Reference
уреди- ^ Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I изд.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0.
- ^ Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th изд.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7.
- ^ Ullmann’s Encyclopedia of Industrial Chemistry. Weinheim: Wiley-VCH. 2005.