Spermatophyta
Spermatophyta takođe poznati i kao phanerogams (taksoni Phanerogamae) ili phaenogams (takson Phaenogamae), obuhvataju one biljke koje proizvode sjeme, otuda i alternativno ime sjemenjače. Oni su podgrupa Embryophyta ili kopnenih biljaka. Termin phanerogams ili phanerogamae je izveden iz grčkog φανερός, phanerós, što znači "vidljivo", za razliku od cryptogamae koje je izvedeno iz grčkog κρυπτός kryptós = "skriven" zajedno sa sufiksom, γαμέω, gameein, "oženiti se". Ovi termini razlikuju biljke sa skrivenim polnim organima (cryptogamae) od onih sa vidljivim polnim organima (phanerogamae).
| Sjemenjače Vremenski raspon: Karbon? ili ranije do sadašnjosti,
| |
|---|---|
| |
| Bijeli bor, Pinus sylvestris, koji pripada četinarima Pinophyta | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Spermatophytes |
| Tip | |
| Sinonimi | |
| |
Opis
urediPostojeći spermatophyta formira pet tipova, od kojih su prve četiri tradicionalno grupisane kao gymnosperm, biljke koje imaju otvoreno, "golo sjeme":
- Cycadophyta, cikade, suptropska i tropska grupa biljaka,
- Ginkgophyta, koja uključuje jednu živu vrstu drveta u rodu Ginkgo,
- Pinophyta, četinari, stabla i grmovi sa šišarkom,
- i Gnetophyta, gnetophytes, razne drvenaste biljake u reliktnim rodovima Ephedra, Gnetum i Welwitschia.
Peti tip je cvjetna biljka, poznata i kao angiosperms ili magnoliophytes, najveća i najrazličitija grupa spermatophytes. Angiosperms poseduju sjemena koja se nalaze u voću, za razliku od golosemenjača (gymnosperms).
Pored gorenavedenih taksona, fosilni zapis sadrži dokaze o mnogim izumrlim taksonomima sjemenjača. Takozvane "sjemenske paprati" (Pteridospermae) su bile jedna od najranijih uspješnih grupa kopnenih biljaka, a šume kojima dominiraju sjemenske paprati prevladavale su u kasnom paleozoiku. Glossopteris je bio najistaknutiji rod u drevnom južnom superkontinentu Gondvane tokom permskog perioda. Do trijaskog perioda, ekološka važnost sjemenski paprati se smanjilila, a predstavnici modernih gymnosperm grupa bili su u izobilju i dominirali su krajem krede, kada su vladali angiosperms.
Evolucija
urediDošlo je do dupliranja cijelog genoma u pretku sjemenskih biljaka prije oko 319 miliona godina.[1] To je dovelo do niza evolucijskih promjena koje su rezultirale postankom sjemenskih biljaka.
Srednji devonski period (385 miliona godina) preteča sjemenskih biljaka iz Belgije je identifikovan i on je stariji od najstarije sjemenjače za oko 20 miliona godina. Runcaria, mali i radijalno simetrični, je opna megasporangija koji je okružena kupulom. Megasporangija nosi jedan neotvoreni zadnji produžetak ispupčen iznad pokrivača. Sumnja se da je proširenje uključeno u anemorfno oprašivanje. Runcaria baca novo svjetlo na redosled usvajanja karakteristika koje su dovele do sjemena. Runcaria ima sve osobine sjemenskih biljaka, osim krutog sjemenskog premaza i sistema koji vodi polen prema sjemenu.[2]
Veze i nomenklatura
urediBiljke sa sjemenom su tradicionalno podeljene na angiosperm, ili cvjetne biljke i gymnosperm, što uključuje gnetophytes, cikade, ginko i četinare. Starije morfološke studije su vjerovale u bliski odnos između gnetophytes i angiosperms,[3] posebno zbog provodnih elemenata kroz koje prolazi voda u biljkama. Međutim, molekularne studije (i neki noviji morfološki[4][5] i fosilni[6] naučni radovi) su generalno pokazali kladu gymnosperm, sa gnetofitima u ili blizu četinara. Na primer, jedan zajednički predloženi skup odnosa poznat je kao hipoteza o gne-bor i izgleda ovako:[7][8][9]
|
angiosperms (Skrivenosjemenice ili cvijetnice) | ||||||||||||||||||||||
| gymnosperms |
| |||||||||||||||||||||
Međutim, odnose između ovih grupa ne treba smatrati rešenim.[3][11]
Ostale klasifikacije svrstavaju sve sjemenske biljke u jednan tip(razdio), sa klasama za pet grupa:
- TipSpermatophyta
- Cycadopsida, cikade
- Ginkgoopsida, ginko
- Pinopsida, četinari, ("Coniferopsida")
- Gnetophytes, gnetophytes
- Magnoliopsida, skrivenosjemenice ili cvjetnice, Angiospermopsida
Modernija klasifikacija svrstava ove grupe kao odvojene tipove(ponekad pod supertip Spermatophyta):
- Cycadophyta, cikade
- Ginkgophyta, ginko
- Pinophyta, četinari
- Gnetophytes, gnetophytes
- Magnoliophyta, skrivenosjemenice
Alternativna filogenija spermatophytes zasnovana je na radu Novikova i Barabaš-Krasni 2015 [12] sa autorima biljnih taksona od Andersona, Andersona i Klela 2007[13] pokazuju odnos izumrlih klada.
|
Sjemene paprati |
Nedodjeljeni spermatophytes:[traži se izvor]
- †Avatiaceae Anderson & Anderson 2003
- †Axelrodiopsida Anderson & Anderson
- †Alexiales Anderson & Anderson 2003
- †Hamshawviales Anderson & Anderson 2003
- †Hexapterospermales Doweld 2001
- †Hlatimbiales Anderson & Anderson 2003
- †Matatiellales Anderson & Anderson 2003
- †Petriellales Taylor et al. 1994
- †Arberiopsida Doweld 2001
- †Czekanowskiales Taylor et al. 2008
- †Iraniales E. Taylor et al. 2008
- †Vojnovskyales E. Taylor et al. 2008
- †Hermanophytales E. Taylor et al. 2008
- †Dirhopalostachyaceae E. Taylor et al. 2008
Reference
uredi- ^ Jiao Y, Wickett NJ, Ayyampalayam S, Chanderbali AS, Landherr L, Ralph PE, Tomsho LP, Hu Y, Liang H, Soltis PS, Soltis DE, Clifton SW, Schlarbaum SE, Schuster SC, Ma H, Leebens-Mack J, Depamphilis CW (2011) Ancestral polyploidy in seed plants and angiosperms. Nature
- ^ „Science Magazine”. Runcaria, a Middle Devonian Seed Plant Precursor. American Association for the Advancement of Science. 2011. Pristupljeno 22. 3. 2011.
- ^ a b Palmer, Jeffrey D.; Soltis, Douglas E.; Chase, Mark W. (2004). „The plant tree of life: an overview and some points of view”. American Journal of Botany. 91 (10): 1437—1445. PMID 21652302. doi:10.3732/ajb.91.10.1437. Arhivirano iz originala 09. 10. 2010. g. Pristupljeno 17. 03. 2019.
- ^ James A. Doyle (januar 2006). „Seed ferns and the origin of angiosperms”. The Journal of the Torrey Botanical Society. 133 (1): 169—209. ISSN 1095-5674. doi:10.3159/1095-5674(2006)133[169:SFATOO]2.0.CO;2.
- ^ Coiro, Mario; Chomicki, Guillaume; Doyle, James A. (n.d). „Experimental signal dissection and method sensitivity analyses reaffirm the potential of fossils and morphology in the resolution of the relationship of angiosperms and Gnetales”. Paleobiology (na jeziku: engleski). 44 (3): 490—510. ISSN 0094-8373. doi:10.1017/pab.2018.23.
- ^ Zi-Qiang Wang (2004). „A New Permian Gnetalean Cone as Fossil Evidence for Supporting Current Molecular Phylogeny”. Annals of Botany. 94 (2): 281—288. PMC 4242163
. PMID 15229124. doi:10.1093/aob/mch138.
- ^ Chaw, Shu-Miaw; Parkinson, Christopher L.; Cheng, Yuchang; Vincent, Thomas M.; Palmer, Jeffrey D. (2000). „Seed plant phylogeny inferred from all three plant genomes: Monophyly of extant gymnosperms and origin of Gnetales from conifers”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 97 (8): 4086—4091. PMC 18157 . PMID 10760277. doi:10.1073/pnas.97.8.4086.
- ^ Bowe, L. M.; Michelle, L.; Coat, Gwénaële; Claude (2000). „Phylogeny of seed plants based on all three genomic compartments: Extant gymnosperms are monophyletic and Gnetales' closest relatives are conifers”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 97 (8): 4092—4097. PMC 18159 . PMID 10760278. doi:10.1073/pnas.97.8.4092.
- ^ Soltis, Douglas E.; Soltis, Pamela S.; Zanis, Michael J. (2002). „Phylogeny of seed plants based on evidence from eight genes”. American Journal of Botany. 89 (10): 1670—1681. PMID 21665594. doi:10.3732/ajb.89.10.1670. Arhivirano iz originala 10. 7. 2012. g.
- ^ Chung-Shien Wu, Ya-Nan Wang, Shu-Mei Liu and Shu-Miaw Chaw (2007). „Chloroplast Genome (cpDNA) of Cycas taitungensis and 56 cp Protein-Coding Genes of Gnetum parvifolium: Insights into cpDNA Evolution and Phylogeny of Extant Seed Plants”. Molecular Biology and Evolution. 24 (6): 1366—1379. PMID 17383970. doi:10.1093/molbev/msm059.
- ^ Won, Hyosig; Renner, Susanne (avgust 2006). „Dating Dispersal and Radiation in the Gymnosperm Gnetum (Gnetales)—Clock Calibration When Outgroup Relationships Are Uncertain”. Systematic Biology. 55 (4): 610—622. PMID 16969937. doi:10.1080/10635150600812619.
- ^ Novíkov & Barabaš-Krasni (2015). Modern plant systematics. Liga-Pres. str. 685. ISBN 978-966-397-276-3. doi:10.13140/RG.2.1.4745.6164.
- ^ Anderson, Anderson & Cleal (2007). Brief history of the gymnosperms: classification, biodiversity, phytogeography and ecology. Strelitzia. 20. SANBI. str. 280. ISBN 978-1-919976-39-6.
Literatura
uredi- Kron, Kathleen A; Chase, Mark W (17. 11. 2005). Molecular systematics and seed plant phylogeny: a summary of a parsimony analysis of rbcL sequence data. str. 243—252. ISBN 9780521022897., in Gibbs et al 1995
- Gibbs, Adrian J.; Calisher, Charles H.; García-Arenal, Fernando, ur. (1995). Molecular basis of virus evolution. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521022897.
- Soltis, D. E.; Soltis, P. S.; Zanis, M. J. (1. 10. 2002). „Phylogeny of seed plants based on evidence from eight genes”. American Journal of Botany. 89 (10): 1670—1681. PMID 21665594. doi:10.3732/ajb.89.10.1670.
