Patriomanis
Patriomanis (Patriomanis — „otac svih ljuskavaca”) je izumrli rod ljuskavaca, iz izumrle porodice Patriomanidae, koji je u periodu od kasnog eocena do ranog oligocena nastanjivao područje Sjeverne Amerike.[2][3][4][5]
| Patriomanis | |
|---|---|
| |
| kostur vrste Patriomanis americana | |
| |
| rekonstrukcija izgleda vrste Patriomanis americana | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Pholidota |
| Podred: | Eupholidota |
| Natporodica: | Manoidea |
| Porodica: | †Patriomanidae |
| Rod: | †Patriomanis Emry, 1970 |
| Tipska vrsta | |
| †Patriomanis americana Emry, 1970
| |
| Vrste | |
| |
| Sinonimi | |
|
sinonimi vrste:
| |
Etimologija naziva
uredi| Rod: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
|---|---|---|
| Patriomanis | otac svih ljuskavaca |
| Vrsta: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
|---|---|---|
| P. americana | američki otac svih ljuskavaca |
Opis
urediVrsta Patriomanis americana je do sada jedina znana vrsta ljuskavaca sa područja Sjeverne Amerike. Po svom izgledu i veličini je nalikovala na današnje vrste ljuskavaca, pogotovo na kineskog ljuskavca i malajskog ljuskavca. Odrasla jedinaka je bila dužine od 40 do 65 cm. Ova vrsta je imala duge prste i duge kandže na prednjim i zadnjim nogama, dugi savitljivi rep kojeg je koristila kao peti ud, kao i veće ušne školjke i dužu dlaku između ljuski nego današnje vrste.[6] Lobanja ove vrste je bila duga 9,2 cm. Njuška je bila izdužena i cjevastog oblika. Donja vilica je bila duga 6,7 cm. Takođe, ova vrsta je imala dugi ljepljivi jezik, nije posjedovala zube u vilicama i mogla je da otvorovi svoje vilice pod većim uglom nego današnje vrste ljuskavaca.
Ponašanje i paleoekologija
urediVrsta Patriomanis americana je bila sisar koji se hranio sa različitim vrstama mrava i termita, ali ponekad i sa drugim insektima i njihovim larvama. Nastanjivala je šume Sjeverne Amerike i bila je sposobna da se penje i kreće po drveću slično današnjim vrstama ljuskavaca, koristeći se svojim kandžama i repom. Takođe, ova vrsta je bila i dobar kopač jer su još kandže dobro pomagale pri kopanju zemlje.
Sistematika
urediKlasifikacija
uredi| Vrsta: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
|---|---|---|
| †P. americana (Emry, 1970)[7] |  SAD (Montana i Vajoming)
|
37,0 do 33,7 mil. god. |
Filogenija
urediDolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Patriomanis.[8][3][4]
| Ferae |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vremenska rasprostranjenost roda Patriomanis unutar porodice Patriomanidae
uredi
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Gaudin, Timothy J.; Gaubert, Philippe; Billet, Guillaume; Hautier, Lionel; Ferreira-Cardoso, Sérgio; Wible, John R. (2020-01-01), Challender, Daniel W. S.; Nash, Helen C.; Waterman, Carly, ur., „Chapter 1 - Evolution and morphology”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 5—23, ISBN 978-0-12-815507-3, doi:10.1016/b978-0-12-815507-3.00001-0, Pristupljeno 2020-02-26
- ^ McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015.
- ^ a b Gaudin, Timothy (28. 8. 2009). „The Phylogeny of Living and Extinct Pangolins (Mammalia, Pholidota) and Associated Taxa: A Morphology Based Analysis” (PDF). Journal of Mammalian Evolution. Heidelberg, Germany: Springer Science+Business Media. 16 (4): 235—305. doi:10.1007/s10914-009-9119-9. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015.
- ^ a b Kondrashov, Peter; Agadjanian, Alexandre K. (2012). „A nearly complete skeleton of Ernanodon (Mammalia, Palaeanodonta) from Mongolia: morphofunctional analysis”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (5): 983—1001. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2012.694319.
- ^ Prothero, Donald R. (2016). The Princeton Field Guide to Prehistoric Mammals. Princeton University Press. str. 125. ISBN 9781400884452.
- ^ Gaudin, T. J.; Emry, R. J.; Morris, J. (2016). „Skeletal anatomy of the North American pangolin Patriomanis americana (Mammalia, Pholidota) from the Latest Eocene of Wyoming (USA)”. Smithsonian Contributions to Paleobiology (98): vii—102. doi:10.5479/si.1943-6688.98.
- ^ R. J. Emry (1970.) "A North American Oligocene pangolin and other additions to the Pholidota." Bulletin of the American Museum of Natural History 142(6)
- ^ Kenneth D. Rose (2008). „9 - Palaeanodonta and Pholidota”. doi:10.1017/CBO9780511541438.010.
Literatura
uredi- K. D. Rose (1978.) "A new Paleocene epoicotheriid (Mammalia), with comments on the Palaeanodonta." Journal of Paleontology 52(3):658-674
- Carroll, Robert L. (1988). Vertebrate Paleontology and Evolution (PDF). New York: W. H. Freeman and Company. str. 1—698. ISBN 978-0-7167-1822-2.
- Frederick S. Szalay and Friedemann Schrenk (1998.) "The Middle Eocene Eurotamandua and a Darwinian phylogenetic Analysis." Kaupia 7, pp. 97-186
- Gerhard Storch (2003.) "Fossil Old World "edentates" (Mammalia)." Senckenbergiana biologica 83 (1), pp. 51-60
- Robert J. Emry (2004.) "The Edentulous Skull of the North American Pangolin, Patriomanis americanus." Bulletin of the American Museum of Natural History 285, pp. 130-138
- T. J. Gaudin, R. J. Emry and B. Pogue (2006.) "A new genus and species of pangolin (Mammalia, Pholidota) from the Late Eocene of Inner Mongolia, China." Journal of Vertebrate Paleontology 26(1):146-159
- Timothy J. Gaudin (2010.) "Pholidota". In Lars Werdelin and William Joseph Sanders (eds.) "Cenozoic Mammals of Africa". University of California Press, Berkeley, London, New York, pp. 599-602
- Simone Hoffmann and Thomas Martin (2011.) "Revised Phylogeny of Pholidota: Implications for Ferae." Journal of Vertebrate Paleontology 31 (Suppl.), pp. 126A-127A
- D. M. Alba, A. S. Hammond, V. Vinuesa and I. Casanovas-Vilar (2018.) "First record of a Miocene pangolin (Pholidota, Manoidea) from the Iberian Peninsula." Journal of Vertebrate Paleontology 38(1):e1424716
