Brychotherium
izumrli rod placentalni sisara
Brychotherium (Brikoterijum — „proždrljiva zvijer”) je izumrli rod placentalnih sisara iz izumrle potporodice Teratodontinae unutar izumrle porodice Teratodontidae, koji je u periodu od kasnog eocena do ranog oligocena nastanjivao područje Afrike.[2][3]
Brychotherium kasni | |
---|---|
donja vilica vrste Brychotherium ephalmos | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | †Hyaenodonta |
Natporodica: | †Hyainailouroidea |
Porodica: | †Teratodontidae |
Potporodica: | †Teratodontinae |
Rod: | †Brychotherium Borths, 2016 |
Tipska vrsta | |
†Brychotherium ephalmos Borths, 2016
| |
Vrste | |
| |
Sinonimi | |
sinonimi vrste:
|
Etimologija naziva
urediRod: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
---|---|---|
Brychotherium | proždrljiva zvijer |
Vrste: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
---|---|---|
B. atrox |
|
divlji Brikoterijum |
B. ephalmos | ukiseljeni Brikoterijum |
Opis
urediVrsta Brychotherium ephalmos je težila između 5,24 do 6,2 kg.[4]
Sistematika
urediKlasifikacija
urediVrste: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
---|---|---|
†B. atrox (Holroyd, 1994)[5] | Egipat (guvernorat Fajum)[6] | 35,0 do 30,6 mil. god. |
†B. ephalmos (Borths, 2016)[4] | Egipat (guvernorat Fajum) | 35,0 do 33,9 mil. god. |
Filogenija
urediDolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Brychotherium.[7][8][9][10][3][11]
†Teratodontidae |
|
†Kyawdawia grupa | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vremenska rasprostranjenost roda Brychotherium unutar porodice Teratodontidae
urediVidi još
urediReference
uredi- ^ Egi, N.; Holroyd, P. A.; Tsubamoto, T.; Soe, A. N.; Takai, M.; Ciochon, R. L. (2005). „Proviverrine hyaenodontids (Creodonta: Mammalia) from the Eocene of Myanmar and a phylogenetic analysis of the proviverrines from the Para‐Tethys area”. Journal of Systematic Palaeontology. 3 (4): 337. doi:10.1017/S1477201905001707.
- ^ Matthew R. Borths; Nancy J. Stevens (2017). „The first hyaenodont from the late Oligocene Nsungwe Formation of Tanzania: Paleoecological insights into the Paleogene-Neogene carnivore transition”. PLOS ONE. 12 (10): e0185301. Bibcode:2017PLoSO..1285301B. PMC 5636082 . PMID 29020030. doi:10.1371/journal.pone.0185301.
- ^ a b Flink, T.; Cote, S. (2021). „The neurocranium of Ekweeconfractus amorui gen. et sp. nov. (Hyaenodonta, Mammalia) and the evolution of the brain in some hyaenodontan carnivores”. Journal of Vertebrate Paleontology. 41 (2): e1927748. doi:10.1080/02724634.2021.1927748.
- ^ a b v Matthew R. Borths; Patricia A. Holroyd; Erik R. Seiffert (2016). „Hyainailourine and teratodontine cranial material from the late Eocene of Egypt and the application of parsimony and Bayesian methods to the phylogeny and biogeography of Hyaenodonta (Placentalia, Mammalia)”. PeerJ. 4: e2639. PMC 5111901 . PMID 27867761. doi:10.7717/peerj.2639.
- ^ Holroyd, Patricia Ann (1994.) "An examination of dispersal origins of Fayum Mammalia" Duke University, Ph.D. dissertation.
- ^ F. Solé, E. M. Essid, W. Marzougui, R. Temani, H. K. Ammar, M. Mahboubi, L. Marivaux, M. Vianey-Liaud and R. Tabuce (2016.) "New fossils of Hyaenodonta (Mammalia) from the Eocene localities of Chambi (Tunisia) and Bir el Ater (Algeria), and the evolution of the earliest African hyaenodonts." Palaeontologia Electronica 19(3):41A:1-23
- ^ Borths, Matthew R.; Stevens, Nancy J. (2017). „Deciduous dentition and dental eruption of Hyainailouroidea (Hyaenodonta, "Creodonta," Placentalia, Mammalia)”. Palaeontologia Electronica. 20 (3): 55A. doi:10.26879/776 .
- ^ Matthew R. Borths; Nancy J. Stevens (2019). „Simbakubwa kutokaafrika, gen. et sp. nov. (Hyainailourinae, Hyaenodonta, 'Creodonta,' Mammalia), a gigantic carnivore from the earliest Miocene of Kenya”. Journal of Vertebrate Paleontology. 39 (1): e1570222. doi:10.1080/02724634.2019.1570222.
- ^ Floréal Solé; Bernard Marandat; Fabrice Lihoreau (2020). „The hyaenodonts (Mammalia) from the French locality of Aumelas (Hérault), with possible new representatives from the late Ypresian”. Geodiversitas. 42 (13): 185—214. doi:10.5252/geodiversitas2020v42a13.
- ^ Solé, F.; Morlo, M.; Schaal, T.; Lehmann, T. (2021). „New hyaenodonts (Mammalia) from the late Ypresian locality of Prémontré (France) support a radiation of the hyaenodonts in Europe already at the end of the early Eocene”. Geobios. 66-67: 119—141. doi:10.1016/j.geobios.2021.02.004.
- ^ Averianov, Alexander; Obraztsova, Ekaterina; Danilov, Igor; Jin, Jian-Hua (2023). „A new hypercarnivorous hyaenodont from the Eocene of South China”. Frontiers in Ecology and Evolution. 11. ISSN 2296-701X. doi:10.3389/fevo.2023.1076819/full.