Šukrija Kurtović

Šukrija Kurtović (Gacko, 1890 — Sarajevo, 1973) bio je srpski publicista i pisac.

Šukrija Kurtović
Datum rođenja	1890.
Mesto rođenja	Gacko
Datum smrti	1973.

Biografija

Šukrija je rođen 1890. godine u Hercegovini, u gradiću Gacku. Po književnom kritičaru Jovanu Skerliću: Šukrija Kurtović, rođen je u jednom od najsrpskijeh krajeva naše kolevke Hercegovine, od detinjstva se osećao Srbinom i takav je vazda ostao. Gimnaziju je maturirao u Mostaru, a diplomirao je prava na Univerzitetu u Beču. Njegov brat je poginuo 1915. godine u Prvom svetskom ratu kao srpski oficir. On je učestvovao kao srpski dobrovoljac u Rusiji 1916. godine. Odlikovan je jula 1919. godine srpskim kraljevskim ordenom Belog Orla sa mačevima V stepena, kao rezervni pešadijski poručnik srpske vojske. Proizveden je 12. jula 1920. godine u čin rezervnog pešadijskog poručnika jugoslovenske kraljevine.

Još kao mladić, bečki student objavio je 1914. godine u Sarajevu, brošuru „O nacionalizovanju muslimana”. Od tada se on javlja kao najbolji tumač i zastupnik muslimanskih interesa.

Pokrenuo je Kurtović 1919. godine u Sarajevu list „Budućnost”, kao organ naprednih nacionalista među muslimanima. Da bi parirao Spahovoj muslimanskoj stranci, osnovao je marta 1920. godine sa Šefkijom Gluhićem "Muslimansku težačku stranku". Ta partija je izdavala svoj list "Glas težaka". Međutim prvi na listi za izbore 1920. godine bio je njegov rođeni brat Alija Kurtović nadkontrolor u Sarajevu. Sarađivao je sa Demokratskom strankom od prvih dana njenog rada, i bio prvi na njenoj listi 1920. godine u Sarajevu. Biran je nekoliko puta za narodnog poslanika u Skupštini Kraljevine Jugoslavije, prvo kao demokrata (do 1929) a kasnije iz redova Muslimanske demokratske stranke. On je 1933. godine ušao u širi Glavni odbor Jugoslovenske nacionalne stranke Bogoljuba Jeftića.

Tridesetih godina 20. veka bio je zaposlen u sarajevskom „Šipadu”, kao generalni direktor.

Poznat je kao kritičar dela pisca Ive Andrića „Na Drini ćuprija”. U svojoj raspravi je 1962. godine ukazivao na navodno šovinističke stavove ovog pisca Nobelovca prema muslimanima.

Drugi o Kurtoviću

Književnik Alija Nametak u svom „Sarajevskom nekrologiju“ je sledeće zapisao o Kurtoviću:

„ 29. VI 1973.
Istog dana kada se Asimu klanjala dženaza umro je i Šućrija Kurtović, u 83. godini života. Šućrija je završio studije (prava?) u Beču. Za vrijeme Prvog svjetskog rata prebjegao je u Rusiju. Kad je ustanovljen Solunski front, i on je učestvovao kao oficir, s još nekim muslimanima Srbima. Čini mi se da je bio i u Prvom Narodnom predstavništvu u ime bosansko-hercegovačkih muslimana. Muslimani su imali u tom predstavništvu deset poslanika, od kojih su osmorica bili Srbi, a dvojica — dr. Mehmed Spaho i dr. Halid-beg Hrasnica — su bili predstavnici Jugoslovenske muslimanske ogranizacije. S bratom Alijom i grupom ljudi oko „Gajreta“ radio je na srpskom narodnom osvješćivanju bosanskohercegovačkih muslimana, ali nije imao u tome većeg uspjeha. Čak nije uspio da bude izabran za narodnog poslanika, osim za vrijeme izbora Pere Živkovića god. 1931, kada se kao takav probio u Foči, jer uopće nije bilo druge izborne liste. Bila je to, kako se govorilo, „trka s jednim konjem“.
I oženio se Srpskinjom, Marom, doktorom medicine, s kojom je imao dva sina, a obojici je dao muslimanska imena; mlađemu, Omeru, dao je ime svog oca.
Posljednjih desetak godina nije uopće izlazio iz kuće. Imao je jaku sklerozu: trebalo mu je pomagati u razgovoru da se seti pojmova i imena koja nije mogao pogoditi. U tom vremenu je objavio jedan članak u Glasniku Vrhovnog starješinstva IVZ-e o sevdalinci, povodom kvarenja njezina teksta, a valjda i melodije, na radio-stanicama. Napisao je i jednu studiju o Ivi Andriću, prije nego je ovaj postao Nobelovac i, po mom mišljenju, prozreo, Andrićevu protuislamsku intonaciju u velikom broju njegovih djela, posebno u romanu Na Drini ćuprija. Pročitao sam ovu njegovu studiju, koja je, čini mi se, imala oko šezdeset stranica tipkanih na stroju. Članak je poslan u inozemstvo Adilu Zulfikarpašiću, koji ga je objavio u Bosanskim pogledima.
Ako se dobro sjećam, pričao mi je da je odmah po objavi Andrićeva romana nastojao objaviti neki kraći članak o tendencijama toga djela, ali ga nije uspio plasirati. Kasnije je napisao članak od kojih petnaestak stranica i dao ga redakciji Glasnika IVZ, za vrijeme Fejićeva rejsovanja, ali ovaj nije smio stvar objaviti. Iza toga je stalno proširivao i razrađivao članak, od kojega je nastala golema studija. Ni drugi reis, Kemura, nije htio donijeti u jedinom ondašnjem muslimanskom listu. Tako je dospjela u inostranstvo, gdje je štampana u nastavcima u spomenutom emigrantskom listu i, kasnije, navodno u posebnoj knjizi. Ja sam jedan nastavak vidio u hadžije Ljubunčića.
Kazivao mi je Šućrija da je bio pozvan i u SUP, ali da je rekao da mu je drago što je studija štampana, makar da je on nije poslao i da mu nije pravo što je u takvom listu štampana. Nije imao nikakvih posljedica, a šta su mogli uraditi s čovjekom kojemu su se rukle godinama tresle, da nije nikad mogao popiti džezvu kahve, a da pola ne prolije. Ljudi su mu, i koji mu nisu bili politički istomišljenici, dolazili radi sevaba, da se ne osjeti sasvim osamljenim. Zato sam ga i ja ponekad pohodio, ali vjerujem da nisam bio u njega ima i tri godine. ”

Literatura

• Nametak, Alija (1994). Sarajevski nekrologij. [S. l.] : Globus ; Zürich : Bošnjački Institut. ISBN 3-905211-00-9.  COBISS.SR 121028364 COBISS.BH 47073280
• Milutinović, Zoran (2018). Bitka za prošlost : Ivo Andrić i bošnjački nacionalizam. Beograd: Geopoetika izdavaštvo, (Zemun : Birograf comp). ISBN 978-86-6145-296-3.  COBISS.SR 264878604