Šarl VIII Valoa
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Šarl VIII (fr. Charles VIII de France; 1470 — 1498), kralj Francuske 1483 — 1498. Bio je jedini preživeli od 5 sinova kralja Luja XI, i ujedno sedmi i poslednji kralj iz glavne loze dinastije Valoa. U nameri da osvoji Italiju i pripremi krstaški rat protiv Turske, Šarl VIII je prodro do Napulja, ali bio prisiljen da se povuče pred vojnim savezom pape, Španije, Mletačke republike i Milanskog vojvodstva.
Šarl VIII Valoa | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Šarl VIII |
Datum rođenja | 30. jun 1470. |
Mesto rođenja | dvorac Amboaz, Francuska |
Datum smrti | 7. april 1498.27 god.) ( |
Mesto smrti | dvorac Amboaz, Francuska |
Porodica | |
Supružnik | Ana od Bretanje |
Potomstvo | Charles Orlando, Dauphin of France, Charles de France, François de France |
Roditelji | Luj XI Charlotte of Savoy |
Dinastija | Valoa |
Kralj Francuske | |
Prethodnik | Luj XI |
Naslednik | Luj XII |
Biografija
urediNa presto je stupio 30. avgusta 1483. kada je imao 13 godina. Do 1491, umesto njega je vladala kao regent njegova starija sestra Ana sa mužem Pjerom II, vojvodom Burbonskim.
Iako je trebalo da se oženi Margaretom od Austrije, kćerkom cara Maksimilijana I, 6. decembra 1491. ženi se sa Anom od Bretanje, da bi učvrstio svoje pravo na Bretanju koju je prethodno okupirao.
Šarl je imao neka daleka nasledna prava na Napulj, koja je odlučio da iskoristi. Sklopio je ugovore o neutralnosti sa Austrijom i Engleskom i sakupio veliku vojsku sa artiljerijom. U Italiju je ušao 1494, na putu je porazio Firencu, i zauzeo Napulj u februaru 1495. bez borbe. Tu je krunisan za kralja Napulja. Brzina i silovitost Šarlove kampanje u Italiji uplašila je lokalne vladare, uključujući Papu i Lodovika od Milana. Oni su se udružili u Venecijansku ligu koja je uspela da natera Šarla na povlačenje.
Umro je 1498. posle nesrećnog udarca glavom o okvir vrata.
Francusku je ostavio u dugovima i rasulu koji su bili posledica njegovih nerealnih vojnih ambicija. Između ostalog, po navodima iz dela „Diarii“ venecijanskog iostoričara Marina Sanuda (1466—1536) od Šarla VIII je preko Mletačke republike tražio pomoć i Đurađ Crnojević (od 1496. godine sa porodicom prebegao u Veneciju) o pružanju pomoći u borbi protiv Osmanlija i povraćaju prestola u Crnoj Gori[1].
Pozitivan aspekt njegovog pohoda na Italiju bio je kulturni uticaj Renesanse koji se preneo na francusku umetnost.
Sva Šarlova deca su umrla pre njega, tako da ga je nasledio rođak, vojvoda od Orleana, koji je vladao kao kralj Luj XII.
Porodično stablo
uredi16. Šarl V | ||||||||||||||||
8. Šarl VI | ||||||||||||||||
17. Žana Burbon | ||||||||||||||||
4. Šarl VII | ||||||||||||||||
18. Štefan III, vojvoda Bavarske | ||||||||||||||||
9. Izabela od Bavarske | ||||||||||||||||
19. Tadea Vikonti | ||||||||||||||||
2. Luj XI | ||||||||||||||||
20. Luj I Anžujski | ||||||||||||||||
10. Luj II Anžujski | ||||||||||||||||
21. Marija od Bloa | ||||||||||||||||
5. Marija Anžujska | ||||||||||||||||
22. Huan I od Aragona | ||||||||||||||||
11. Jolanda od Aragona (umrla 1442) | ||||||||||||||||
23. Violante de Bar | ||||||||||||||||
1. Žana Valoa | ||||||||||||||||
24. Amadeo VII od Savoje | ||||||||||||||||
12. Antipapa Feliks V | ||||||||||||||||
25. Bon od Berija | ||||||||||||||||
6. Luj, vojvoda Savojski | ||||||||||||||||
26. Filip II Smeli | ||||||||||||||||
13. Marija od Burgundije | ||||||||||||||||
27. Margarita III Flandrijska | ||||||||||||||||
3. Šarlota od Savoje | ||||||||||||||||
28. Džejms I od Kipra | ||||||||||||||||
14. Janus Kiparski | ||||||||||||||||
29. Helvisa od Braunšvajga | ||||||||||||||||
7. Ana od Kipra | ||||||||||||||||
30. Žan I, grof La Marša | ||||||||||||||||
15. Šarlota Burbon de la Marš | ||||||||||||||||
31. Katarina Vendom | ||||||||||||||||
Reference
uredi- ^ Grupa autora Istorijski leksikon Crne Gore, knjiga 5 „Daily Press-Vijesti“, 2006.
Spoljašnje veze
uredi