France Bevk
France Bevk (Zakojca kod Idrije, 17. septembar 1890 – Ljubljana, 17. septembar 1970) bio je jugoslovenski i slovenački književnik.
France Bevk | ||||
---|---|---|---|---|
Datum rođenja | 17. septembar 1890. | |||
Mesto rođenja | Zakojca kod Idrije, Austrougarska | |||
Datum smrti | 17. septembar 1970.80 god.) ( | |||
Mesto smrti | Ljubljana, SFRJ | |||
Odlikovanja |
Biografija
urediRođen je u bezemljaškoj porodici, u Zakojci kod Idrije, 17. septembra 1890. godine, kao najstarije od osmoro djece seoskog obućara Ivana Bevka i domaćice Katarine Čufer. Nakon smrti prve žene Ivan se ponovo oženio Marijom Pajntar, sa kojom je takođe imao osmoro djece. Godine 1904. France je završio narodnu školu u Bukovu i kratko bio trgovački pomoćnik u Kranju. Nakon toga upisuje učiteljsku školu i školuje se u Kopru i Gorici. Nakon završene škole, 1913. godine, zapošljava se kao učitelj u selu Orehek kod Idrije. Godine 1916. premješten je u Novake, kao kaznu za pisanje članaka sa antiratnom tematikom. Godine 1917. regrutovan je u vojsku i poslat na Istočni front u Galiciji i Bukovini.[1][2]
Nakon rata radio je za nekoliko novina i časopisa u Ljubljani. Godine 1920. preselio se u Goricu posvetivši se kulturnom i političkom djelovanju u Slovenačkom primorju, tada pod italijanskom vlašću. Italijanske fašističke vlasti su ga često gonile i internirale zbog njegovih aktivnosti. Godine 1935. morao je napustiti Julijsku krajinu, te se preselio u Ljubljanu, u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju.[1][2]
Poslije invazije sila Osovine na Jugoslaviju u aprilu 1941. godine, zatvoren je od strane italijanskih okupacionih vlasti zbog javno izraženog antifašističkog stava. Godine 1943. pobjegao je iz zatvora i otišao u partizane. Bio je predsjednik Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Slovenačko primorje i Trst. Od novembra 1943. bio je član AVNOJ-a, a od februara 1944. bio je član SNOV-a.[1][2][3]
Po završetku Drugog svjetskog rata preselio se u Trst, gdje je bio predsjednik Slovenačko-italijanske antifašističke unije za Julijsku krajinu. Godine 1946. bio je na Mirovnoj konferenciji u Parizu, kao član delegacije Pokrajinskog odbora za Trst i Slovenačko promorje. U Trstu je uređivao reviju Razgledi. Godine 1947. preselio se u Ljubljanu, a kasnije u Rožnu Dolinu kod Nove Gorice. Bio je republički i savezni poslanik i potpredsjednik Prezidijuma Narodne skupštine NR Slovenije. Godine 1953. postao je redovni član Slovenačke akademije znanosti i umjetnosti. Bio je i predsjednik Društva slovenačkih književnika, potpredsjenik Slovenačke matice u Ljubljani i predsjednik Izdavačkog savjeta Mladinske knjige.[1][2][3][4]
Bio je nosilac Ordena rada I reda, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena narodnog oslobođenja, Zlatne značke slobode. Od 1960. godine bio je počasni građanin grada Idrije.[4]
Umro je u Ljubljani, 17. septembra 1970. godine, na svoj 80. rođendan. Sahranjen je u Solkanu kod Nove Gorice.[1][2][3]
Po njemu nosi naziv regionalna biblioteka u Novoj Gorici, kao i centralni gradski trg u ovom gradu. Takođe, njegovo ime nosi nekoliko škola i ulica u Sloveniji. Po njemu nosi ime i Bevkova nagrada, koju dodjeljuje opština Nova Gorica.[5]
Bio je oženjen, ali mu supruga Davorina nije rodila potomstvo. Ipak, imao je nekoliko vanbračne dece. Njegovi sinovi su bili Vasja Ocvirk, koji je bio pisac, kao i Marjan Bevk, pozorišni reditelj i predsednik organizacije TIGR.[1][3]
Književni rad
urediFrance Bevk je napisao više od 150 djela. Prvo djelo objavio je u Trstu 1906. godine.[4]
Za svoj književni rad nagrađivan je brojnim nagradama, pa je tako dobio nagradu Mladinske matice u Ljubljani (1935), prvu nagradu Dravske banovine (1938), Prešernovu nagradu (1949, 1954), Levstikovu nagradu (1951), nagradu izdavačkog preduzeća Mlado pokolenje u Beogradu (1960), Nagradu AVNOJ-a (1968).[1][2][3][4]
Bio je pisac i poezije i proze, ali i scenarista.[6] Pisao je pjesme, pripovijetke, drame, putopise, romane. Prevodio je sa bugarskog, češkog, lužičkosrpskog, poljskog, ukrajinskog, mađarskog, njemačkog i engleskog jezika. Iako je Bevk bio priznat i kao pisac za odrasle, najviše ga pamte kao autora književnosti za djecu. Neka od njegovih najpoznatijih djela jesu:
- Luka i njegov čvorak (Lukec in njegov škorec, 1931), putopisno-pustolovna novela
- Ljudi ispod Osojnika (Ljudje pod Osojnikom , 1934), roman
- Čobančići (Pastirci, 1935), novela
- Kapelan Martin Čedermac (Kaplan Martin Čedermac, 1938), roman
- Tonček (Tonček, 1948), novela
- Dječje godine ili Dani djetinjstva (Otroška leta, 1949), autobiografske crtice
- Mali buntovnik (Mali upornik, 1951), novela
- Crna braća (Črni bratje, 1952), novela
- Pazi na glavu – Glava nije lopta! (Pazi na glavo – glava ni žoga!, 1955), poučna pripovijetka
- Knjiga o Titu (Knjiga o Titu, 1955), crtice
- Petar Klepec (Peter Klepec, 1956), novela
- Šareni svijet (Pisani svet, 1958), putopis
- Smijeh kroz suze (Smeh skozi solze, 1959), pripovijetke
- Partizanske priče (Partizanske zgodbe, 1963), pripovijetke
- Godine samoće (1965; kompilacija djela Grivarjevi otroci (1939) i Pastirci (1935)), novele
- Priča o Andreju – Bubamara ili Bubamara – Priča o Drejčeku (Zgodba o Drejčku – Pikapolonica, 1965), pripovijetke
- Naše životinje (Naše živali, 1966), slikovnica
Reference
uredi- ^ a b v g d đ e Barbarič, Stefan (1971). Milisavac, Živan, ur. Jugoslovenski književni leksikon. Novi Sad: Matica srpska. str. 36.
- ^ a b v g d đ „France Bevk | Mladinska knjiga”. www.mladinska-knjiga.si (na jeziku: slovenački). Pristupljeno 2024-05-04.
- ^ a b v g d Helga Glušič, Sto Slovenskih Pripovednikov (Ljubljana: Prešernova družba, 1996) ISBN 961-6186-21-3
- ^ a b v g [chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://www.rutars.net/sr_01_stefan_rutar/sr_2400_kultzadeve/sr_2424_fbevknabor/sr_242428_fbzivljene/f_bevk.pdf „France Bevk”] Proverite vrednost parametra
|url=
(pomoć) (PDF). - ^ Osmanagić, Danijel (2018-09-17). „17. september 1890 - Rojen France Bevk”. Zgodovina na dlani (na jeziku: slovenački). Pristupljeno 2024-05-04.
- ^ „France Bevk | Writer”. IMDb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-04.
Literatura
uredi- France Bevk (1970). Bevkova knjiga. Ljubljana: Mladinska knjiga.. COBISS.SR 486450
- France Bevk (2004). Otroška leta. Ljubljana: DZS.. COBISS.SR 215828992
- Bevk, France. Leksikon slovenska književnost. Ljubljana: Cankarjeva založba, 1996. 29–31. COBISS.SR 1799010
- Silvo Fatur (1992). Slovenska leposlovna književnost. Maribor: Obzorja.. 225–229. COBISS.SR 30933505
- Helga Glušič: Sto slovenskih pripovednikov. Ljubljana: Prešernova družba, 1996. 18–19. COBISS.SR 63410432
- Iztok Ilich: France Bevk, glasnik stisk primorskih rojakov. France Bevk. Ljubljana: DZS. 2004.. 435–445. COBISS.SR 127840256
- Aleksandra Lutar Ivanc (2006). Album slovenskih književnikov. Ljubljana: Mladinska knjiga.. 96–98. COBISS.SR 229674496
- Janez Mušič: Veliki album slovenskih pisateljev. Ljubljana: Mladika. 2004.. 124–125. COBISS.SR 215855360
- Urška Perenič: France Bevk. Slovenska pisateljska pot. Radovljica: Didakta. 2013.. 198–201. COBISS.SR 266432256
- Anton Slodnjak (1968). Slovensko slovstvo. Ljubljana: Mladinska knjiga.. 371–373. COBISS.SR 637441
- Marjeta Žebovec: Slovenski književniki: rojeni do leta 1899. Ljubljana: Karantanija. 2005.. 244–248. COBISS.SR 221752576
Spoljašnje veze
uredi- France Bevk (IMDB)
- Diplomske naloge na temo France Bevk Arhivirano 2014-04-24 na sajtu Wayback Machine
- France Bevk – spletna stran (rutars.net)
- Slovenski biografski leksikon in France Bevk
- France Bevk na Dlib-u
- France Bevk v Bazi slovenskih filmov
- Bevkova domačija (Mestni muzej Idrija) Архивирано 2013-09-02 на сајту Wayback Machine
- Bevkova spominska soba (Mestni muzej Idrija) Arhivirano 2013-11-04 na sajtu Wayback Machine
- Bevkov spomenik (kraji.eu)
- Bevkova rojstna hiša na Geopediji
- Bevkov trg v Novi Gorici na Geopediji
- OŠ Franceta Bevka Tolmin na Geopediji Архивирано 2017-07-29 на сајту Wayback Machine
- OŠ Franceta Bevka Ljubljana na Geopediji Архивирано 2017-07-29 на сајту Wayback Machine