Flavije Aecije

Za drugu upotrebu, pogledajte stranicu Aecije (evnuh).

Flavije Aecije (lat. Flavius Aëtius; živeo od 391. do 454. godine) je bio vojskovođa Zapadnog rimskog carstva u doba cara Valentinijana III. Od 433. bio je magister militum. Pobedio je Atilu, vođu Huna, na Katalaunskim poljima kod Pariza 451. godine, što je bio veoma težak poraz za Hune, a nedugo posle toga umire i Atila, nakon čega se Hunima gubi svaki trag u Evropi. Aecije je 454. godine ubijen kao žrtva intriga po nalogu Valentinijana III. Dve je decenije de facto upravljao državom. Rimski hroničari tih vremena nazivali su ga poslednji pravi Rimljanin.

Flavije Aecije
Mogući reljef Eecija, iako se smatralo da ovaj sarkofag prikazuje Stilihona (um. 408. godine), a može biti datiran čak i ranije (između 387–390), tokom vladavine Teodosija I.
Datum rođenja	oko 390.
Mesto rođenja	Durostorum, Rimsko carstvo
Datum smrti	21. septembar 454. (starost oko 64)
Mesto smrti	Rim, Rimska Italija, Zapadno rimsko carstvo
Zanimanje	General
Aktivni period	425–454

Mladost

Flavije Aecije je rođen u Durostorumu u Meziji, krajem 4. veka. Bio je sin italijanske majke Auraelije i rimskog generala Flavija Gaudentija, nepoznatih i mogućih varvarskih korena. Aecije je proveo detinjstvo kao talac na dvoru Vizigota i Huna, gde je upoznao tamošnje običaje i dobio jedinstven uvid u varvarsku vojno-političku strategiju. Dok je Aecije provodio detinjstvo među varvarima njegov otac se uspinjao stepenicama moći došavši do položaja jednog od najvažnijih vojnih zapovednika Zapadnog rimskog carstva. Nakon smrti cara Honorija 423. godine novoproglašenog cara Jovana će napasti Istočno rimsko carstvo koje ga nije priznavalo. U pokušaju spašavanja neodržive situacije Jovan je poslao ranije oslobođenog Aecija na hunski dvor da zatraži vojnu pomoć.

Borba za vlast

Hunski vojnici s kojima je Aecije došao u Italiju da spasi cara Jovana su stigli prekasno, ali istovremeno svima jasno prikazuju snagu njegovog uticaja među varvarima. Pod tom vojnom pretnjom majka maloletnog cara Valentinijana III je sklopila dogovor s Aecijem i druga dva najmoćnija generala Zapadnog rimskog carstva o neformalnom trijumfiratu. Po tom dogovoru iz 425. godine Aecije je dobio Galiju, Flavije Feliks Italiju, a Bonifacije Afriku, iako niko od njih nije hteo deliti vlast s drugima što dovodi do građanskog rata među trijumfirima. Aecije će sebi najpre pripojiti Italiju nakon što je dokrajčio Feliksa, a na kraju će, iako poražen u bici kod Ravene od Bonifacija, pobediti njegovog naslednika Sebastijana 433. godine. Iako je te zadnje godine građanskog rata Valentinijan III postao po rimskom zakonu punoletan Aecije se nije obazirao na tu sitnicu preuzevši u ruke celokupnu vlast u Carstvu ostavivši cara bez ikakve stvarne moći.

Gospodar Carstva

Još tokom građanskog rata Aecije počinje svoje ratove protiv raznih varvara. Već 426. godine pobedio je Vizigote koji su pokušavali proširiti svoju teritorija u današnjoj Francuskoj (Akvitanija). Slično se ubrzo dogodilo s Francima koji su prešli reku Rajnu. Preuzimanjem potpune vlasti smanjuje se i broj vojnih uspeha. Burgundi su pobeđeni u kratkom ratu 436. godine, ali oni će biti uništeni kao politički faktor tek nakon invazije Huna (koje je pozvao Aecije) sledeće godine. Rat s Vizigotima završava nerešeno 439. godine iako je Aecije slavljen zbog vlastite pobede u vojnoj bici, dok je rat s Vandalima bio katastrofalan po Rim. Najpre je Aecije potpisao mir s Vandalima poklanjajući im teritorija koji su do tada osvojili, ali Vandalima to neće biti dovoljno, pa su 439. godine iznenada napali i osvojili grad Kartaginu s rimskom flotom usidrenom u luci. Sledećih godinu dana se vršila potpuna mobilizacija rimske vojske zbog oslobađanja Afrike, samo da bi se tako skupljena vojska na Siciliji potom vratila u svoje stare vojne baze zbog hunskog napada na Istočno rimsko carstvo. Na kraju je Aecije ponovo zaključio mir s Vandalima 442. priznajući im potpunu nezavisnost i sve teritorije koje su do tada osvojili.

Poslednji veliki rat i velika pobeda Aecija pre Huna postaje novi franački rat u kojem su 448. godine Franci ponono pobeđeni i odbačeni preko Rajne. Tri godine posle Atila je počeo svoj napad na Galiju u kojoj od su poznatijih varvarskih naroda živeli Burgundi i Vizigoti. Odgovor na taj napad će biti savez Carstva i Vizigota čije zajedničke vojne snage će u bici na Katalaunskim poljima 20. juna 451. pobediti Hune. Nakon što su bili pobeđeni sledeću godinu po prvi i zadnji put Atila napada Italiju kako bi se osvetio svom bivšem prijatelju. Pobednički vojni pohod Atila će zaustaviti tek nakon pustošenja po celoj severnoj Italiji nakon pregovora s papom kod reke Po.

Smrt i posledice

Kao i Honorijev zaštitnik Stilihon, tako je i Aecije želeo da nagrada za njegova dela od strane Valentinijana III bude ženidbena veza između njihovih porodica. Kako je Valentinijan imao samo kćeri cilj je bio ženidba Aecijevog sina Gaudencija za Valentinijanovu kćer čime bi Gaudencije postao prestolonaslednik. Ta ideja se nije svidela caru koji ga iznenada tokom izlaganja o finansijama carstva ubio vlastitom rukom. Katastrofalni rezultat Aecijevog ubistva će biti vandalska pljačka Rima, ubistvo tri cara u samo tri godine, preuzimanje stvarne vlasti u državi od strane varvara Ricimera i odbijanje provincija da prihvate nove careve u Rimu.

Aecijev značaj

Aecije je dobio gotovo mitske proporcije zbog svoje pobede nad dotad nepobedivim Atilom. Veliki deo istoričara (primer: Robert F. Penel, Džon Norič) ga naziva čovekom koji je održavao Zapadno rimsko carstvo 3 decenije. Edvard Gibon, Majkl Grant i drugi opravdavaju katastrofalan gubitak Afrike jer to po njihovom mišljenju Aecije nije bio u stanju sprečiti, iako je značaj tog gubitka bio jasan njegovim prethodnicima i savremenicima (Prisk Atal, Majorijan, Lav I, Antemije).

Drugi problem tokom vladavine ovog generala je bilo pitanje poraženih varvara. U trenucima kada je Aecije ima nadmoćan u odnosu na varvare on ih nikad nije izbacivao izvan granica Carstva nego ih je naseljavao unutar teritorije. Tu njegovu odluku brani Gibon s objašnjenjem da su Aeciju bili potrebni varvarski vojnici jer su Rimljani odbijali ići u vojsku. Po njemu bi izbacivanje varvara izvan granica Carstva rezultovalo nestankom regruta za rimsku vojsku.

Među zapadnim istoričarima vlada podeljeno mišljenje o Aecijevoj pobedi nad Hunima i njenoj važnosti. Po jednima, ta pobeda je spasila zapadni svet to jest njom je spašena zapadna civilizacija (Džon Norvič, Vilijam Votson, Edvard Krisi). Jedino Džon Bagnal Beri smatra da su ta bitka i pobeda potpuno nevažni za zapadni svet jer se Atila ionako povlačio, a napad na Galiju je bio pljačkaški bez ikakve namere za osvajanje te pokrajine.

Literatura

• Beckwith, John (1993) [1979]. Early Christian and Byzantine Art (2nd izd.). New Haven and London: Yale University Press. str. 45—46. ISBN 0-300-05296-0. 
• Additamenta ad chron. Prosperi Hauniensis
• Annales Ravennates
• Cassiodorus, Chronica and Variae
• Chronica gallica anno 452
• Chronica gallica anno 511
• Chronicon Paschale
• Gregory of Tours, Historia Francorum ii.8, gives a condensed version of Aetius' character and career, using a lost history of Renatus Profuturus Frigeridus.
• Hydatius, Chronicle
• John of Antioch, Chronicle
• John Malalas, Chronographia
• Jordanes, Getica and Romana
• Marcellinus Comes, Chronicle
• Merobaudes, Carmina and Panegyrici
• Philostorgius, Ecclesiastical History
• Priscus, Fragmentary History
• Procopius, Vandal War
• Prosper of Aquitaine, Epitoma chronicon
• Sidonius Apollinaris, Carmina
• Suda
• Zosimus, New Histories
• Bury, John Bagnall (1923). History of the Later Roman Empire. Dover Books. 
• Cameron, Averil (2007). The Later Roman Empire. Harvard University Press. ISBN 0-674-51194-8. 
• Cameron, Averil (1998). The Cambridge Ancient History: The Late Empire. Cambridge University Press. ISBN 0-521-30200-5. 
• Clover, Frank M. "Flavius Merobaudes: A Translation and Historical Commentary." Transactions of the American Philosophical Society 61.1: (1971).
• Drinkwater, John (1992). Fifth-Century Gaul: A Crisis of Identity?. Cambridge University Press. ISBN 0-521-41485-7. 
• Elton, Hugh (1998). Warfare in Roman Europe, AD 350-425. Oxford University Press. ISBN 0-19-815241-8. 
• Ferrill, Arther. "The Fall of the Roman Empire: The Military Explanation." London: Thames and Hudson, 1986.
• Hughes, Ian (2012). Aetius: Attila's Nemesis. Barnsley: Pen & Sword Military. ISBN 9781783461349. 
• Given, John (2014). The Fragmentary History of Priscus: Attila, the Huns and the Roman Empire, AD 430–476. Arx Publishing. ISBN 978-1-935228-14-1. 
• Jones, A.H.M. (1964). The Later Roman Empire 284-602. Oxford University Press. 
• Jones, A. H. M.; Martindale, J. R.; Morris, John (1980). „Fl. Aetius 7”. Prosopography of the Later Roman Empire. 2, AD 395–527. Cambridge: Cambridge University Press. str. 21—29. ISBN 978-0-521-20159-9. 
• McEvoy, Meghan. (2013). Child Emperor Rule in the Late Roman West, AD 367-455. Oxford University Press. .
• Norwich, John J. Byzantium: The Early Centuries: The Fall of the West. Knopf, New York, 1997.
• O'Flynn, John Michael (1983). Generalissimos of the Western Roman Empire. The University of Alberta Press. ISBN 0-88864-031-5. 
• Oost, Stewart I. (1968). Galla Placidia Augusta. Chicago University Press. .
• Tackholm, Ulf. "Aetius and the Battle on the Catalaunian Fields." Opuscula Romana 7.15: (1969).
• Dahm, Murray. "Hunnic Warrior vs. Late Roman Cavalryman: Attila's Wars, AD 440-53." Oxford: Osprey Publishing, 2022.
• Hodgkin, Thomas. "Italy and Her Invaders." Oxford: Clarendon Press, 1880.
• Hughes, Ian. "Attila the Hun: Arch-Enemy of Rome." Barnsley: Pen and Sword Books Ltd., 2019.
• J.F.C. Fuller. "A Military History of the Western World: From the Earliest Times to the Battle of Lepanto." Vol. 1. New York: Da Capo Press, 1987. Reprint. ISBN 978-0306803048.
• Kim, Hyun Jin. "The Huns, Rome, and the Birth of Europe." Cambridge: Cambridge University Press, 2013.
• Lebedensky, Iaroslav. "La campagne d’Attila en Gaule 451 apr. J.-C." Clermont-Ferrand: Lemme Edit, 2011.
• MacDowall, Simon. "Catalaunian Fields AD 451, Rome's Last Great Battle." Oxford: Osprey Publishing Ltd. 2015.
• Man, John. "Attila: The Barbarian King Who Challenged Rome." New York: Thomas Dunne Books, 2006.
• Richardot, Philippe. "La Fin de l'Armee Romaine 284-476." Paris: Economica, 2005.
• Scharf, Ralf (1999). „Ripari und Olibriones? Zwei Teilnehmer an der Schlacht auf den Katalaunischen Feldern.”. MIÖG. 107: 1—11. .
• Schultheis, Evan. "The Battle of the Catalaunian Fields, AD 451: Flavius Aetius, Attila the Hun, and the Transformation of Gaul." Barnsley: Pen & Sword Books Ltd., 2019.
• Whately, Conor (2012). „Jordanes, the Battle of the Catalaunian Fields and Constantinople.”. Dialogues d’historie ancienne. 8: 57—70. .

Spoljašnje veze

• History of the Later Roman Empire (1923) at LacusCurtius.
• Italy and Her Invaders (1918) at LacusCurtius.