Tonski sandi

Tonski sandi je promjena tona koji se mijenja u zavisnosti od konteksta ili prirode tonova koji ga okružuju. To je vrsta sandi, ili fuzijskih promjena, iz sanskritske reči za „spajanje“.

Na primjer, mandarinski kineski jezik posjeduje sandi pravila gde niski ton postaje uzlazni ton kada je praćen drugim niskim tonom. Tako pozdrav nǐhǎo (napisan u pinjinu), se sastoji od niskotonske reči nǐ (你) „ti“ i hǎo (好) „dobro“ i izgovara se kao níhǎo i ne razlikuje se od reči koje te tonove posjeduje u originalu. To jest, tonski sandi je fonemska a ne samo fonetska promjena tona.

Jezici sa tonskim sandi

Ne posjeduju svi tonski jezici tonski sandi. Sandi pravila se nalaze u mnogim oto-manganskim jezicima u Meksiku.

Mnogi kineski jezici imaji tonski sandi, pojedini čak veoma složen. Dok je mandarinski sandi jednostavan, amoj minski jezik ima složeniji sistem. Način pretvaranja tonova koji se pojavljuju prije drugih, zavisi od završnog suglasnika sloga koji ih nose.

Amoj tonovi u izolaciji, i njihove promjene.

Amojski ima pet tonova, koji se umanjuju na dva u slogovima koje se završavaju plozivom. (Ovi su nabrojani 4 i 8 u slici gore.) Među neplozivnih slogovima (to jest, one koje ne prestaju sa plozivom), 1. ton postaje 7., 7. ton postaje 3., ton 3 postaje 2., i ton 2 postaje 1. Ton 5 postaje 7. ili 3., zavisno od dijalekta.