Stupor
Stupor (od latinske stupere, zapanjen[1]) je stanje utrnulosti gotovo svih funkcija ličnosti, praćeno ukočenošću, letargijom i abulijom. Osoba u stanju stupora prepoznaje se po tome što neprestano ćuti, uopšte ne reaguje na draži, odbija hranu, ima nepomično držanje tela, lice nepokretno poput maske, sumoran i odsutan pogled. U tom stanju su kruti, nemi i samo daju naznake svesti, kao što su otvorene oči, koje prate okolne objekte.[2]
Stupor | |
---|---|
Pacijent sa katatoničnim stuporom | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | neurologija, psihijatrija |
MKB-10 | R40.1 |
MKB-9-CM | 780.09 |
MeSH | D053608 |
Karakterišu ga oštećenja u reakcijama na spoljašnje stimulanse, obično se pojavljuje tokom zaraznih bolesti, komplikovanih toksičnih stanja, jake hipotermije, mentalnih bolesti (npr. shizofrenije, teška klinička depresija), epilepsije, vaskularnih bolesti (npr. hipertenzivnih encefalopatija), šoka (npr saznanje o smrti ili preživljavanje udesa), neoplazme (npr. tumori mozga), nedostatak vitamina D i drugih oboljenja.[3]
Simptomi
urediAko se ne stimuliše od spolja, pacijent sa stuporom će biti pospan većinu vremena. U nekim ekstremnim slučajevima teških depresivnih poremećaja pacijent može da postane nepokretan, gubi apetit i zanemeli.[2] Do kratkih perioda ograničene responzivnosti se može doći usled intenzivne stimulacije (na primer bol, jaka svetlost, buke, šok).
Reference
uredi- ^ Berrios, G. E. (1981). „Stupor: A Conceptual History”. Psychological Medicine. 11: 677—688.
- ^ a b Gelder, M.; Mayou, R.; Geddes, J. (2005). Psychiatry (3rd izd.). New York: Oxford.
- ^ Berrios, G. E. (1981). „Stupor Revisited”. Comprehensive Psychiatry. 22: 466—478.
Literatura
uredi- Gelder, M.; Mayou, R.; Geddes, J. (2005). Psychiatry (3rd izd.). New York: Oxford.
- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |