Stonoge (Myriapoda) su zglavkari koji se zajedno sa insektima svrstavaju u podtip uniramija.[2] Pripadaju im suvozemne vrste sa izraženom homonomnom segmentacijom i sa jednim ili dva para nogu na svakom trupnom segmentu. Mnoge stonoge su otrovne, a njihov ujed je jako bolan. Otrovne vrste stonoga su obično obojene jarkim bojama, kojim upozoravaju druge životinje da su opasne.

Stonoge
Vremenski raspon: Silur - danas
Lithobius forficatus
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Podtip: Myriapoda
Latreille, 1802
klase[1]

Chilopoda
Diplopoda
Pauropoda
Symphyla

Spoljašnja anatomija

uredi

Telo je pokriveno hitinskom kutikulom koja je ponekad prožeta krečom i podeljeno je na dva regiona:

1. glaveni, na kome se nalazi :

par antena
par mandibula
dva para maksila
grupe prostih očiju - ocela;

2. trupni, izgrađen od većeg broja segmenta (od 10 do 173) na kojima se nalaze po jedan ili dva para ekstremiteta (po tome su dobili ime).

Unutrašnja anatomija

uredi

Stonoge dišu preko traheja čiji su otvori (sigme) raspoređeni duž bočnih strana tela. Krvni sistem je otvorenog tipa sa srcem smeštenim na leđnoj strani i sa po parom ostija u svakom segmentu. Izlučivanje se obavlja Malpigijevim cevčicama. Crevo je u obliku prave cevi čije su prednje i zadnje crevo obloženi kutikulom i imaju ektodermalno poreklo, dok je srednje crevo endodermalnog porekla. Nervni sistem je lestvičast, u svakom segmentu se nalazi po par ganglija, a u glavenom regionu su glavene ganglije i okoloždrelne komisure.

filogenetsko stablo podtipa Myriapoda

Klasifikacija i filogenija

uredi

Podtip stonoga podeljen je na četiri klase: Chilopoda, Diplopoda, Pauropoda i Symphyla. Podtip je nastao u Siluru, a filogenetski najprimitivnija je klasa Symphyla.

Familije

uredi

Rodovi

uredi

Vrste

uredi

Podvrste

uredi

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Myriapoda”. Integrated Taxonomic Information System. 
  2. ^ Ben Waggoner (21. 2. 1996). „Introduction to the Myriapoda”. University of California, Berkeley. Pristupljeno 9. 11. 2021. 

Literatura

uredi
  • Blesić, B: Artikulata, PMF - Kragujevac, 2002.
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Spoljašnje veze

uredi