Смоква
Smokva[3] (Ficus carica) je mediteranska drvenasta vrsta iz roda fikusa, familije dudova (Moraceae), jestivih kruškolikih plodova.
Smokva | |
---|---|
Ficus carica[1] | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Kladus: | Rosids |
Red: | Rosales |
Porodica: | Moraceae |
Rod: | Ficus |
Podrod: | Ficus subg. Ficus |
Vrsta: | F. carica
|
Binomno ime | |
Ficus carica | |
Sinonimi[2] | |
Spisak
|
Poreklom s Bliskog istoka i zapadne Azije, od davnina se koristi i uzgaja, i danas je široko rasprostranjen širom sveta, kao voće, i kao ukrasno bilje.[4][5] Ova vrsta je postala naturalizovana u raznim mestima u Aziji i Severnoj Americi.[6][7]
Opis biljke
urediSmokva je listopadno nisko drvo sa veoma razgranatom krošnjom. Starije grane sive su boje, a mlade tamnozelene. Listovi su naizmenični, veliki i nepravilno prstasto deljeni. Na mladim granama pri dnu se nalaze zalisci. Dužina lisne ploče može biti od 15 do 30 cm, kao i širina. Sitni cvetovi se nalaze u izdubljenoj kruškolikoj osovini cvasti.[8]Plod je plod cvasti; sitne orašice povezane su sočnom kruškolikom osovinom cvasti. Cveta od maja do juna. Plodovi smokve, poznati kao sikonije, nalaze se pojedinačno ili u parovima iznad ožiljaka opalog lišća ili u pazuhu lišća sadašnje sezone. Cvetovi su dvopolni i zatvoreni u strukturu cvasti. Dugi ženski cvetovi karakteristični su za jestive plodove većine baštenskih i voćnih smokava. Druga vrsta drveta, poznata kao kaprifig, proizvodi nejestive smokve u kojima se nalazi mlada smokva osa. Ima kratke ženske cvetove koji su prilagođeni navikama polaganja jaja smokvine ose (Blastophaga) i takođe sadrži muške cvetove blizu vrha. Polen iz kaprifiga nose ose smokve da bi oprašile i jestive i nejestive smokve.[9]
Stanište
urediStanište smokve je na toplim, zaklonjenim mestima. Smokva je poreklom iz istočnog Sredozemlja.
Odatle je rasprostranjena prvenstveno u predele sa mediteranskom klimom. Biljka najbolje uspeva u toplim krajevima, blizu mora, ali može da se uzgaja i u kontinentalnim predelima. Zbog tanke kore je osjetljiva na niske temperature.
Rasprostranjenost
urediAutohtona vrsta u Avganistanu, Kipru, Grčkoj, Iranu, Iraku, Kritu, Libanu, Siriji, Severnom Kavkazu, Pakistanu, Palestini, Tadžikistau, Turskoj, Turkmenistanu i Zapadnim Himalajima. Dok prestavlja alohtonu vrstu u SAD, Albaniji, Alžiru, Andamanskom ostrvu, Austriji, Bangladešu, Bermudi, Bugarskoj, Kanarskim ostrvima, Čadu, Kini, Češkoj, Slovačkoj, Danskoj, Ekvadoru, Egiptu, Salvadoru, Eritreji, Francuskoj, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Gvinejskom zalivu, Mađarskoj, Indiji, Italiji, Koreji, Krimu, Libiji, Madeiri, Marijanasu, Maršalskom ostrvu, Mauricijusu, Meksiku, Novom Zelandu, Nigeru, Norfolku, Omanu, Peru, Portugalu, Saudijskoj Arabiji, Siciliji, Sinaju, Somaliji, Španiji, Švedskoj, Švajcarskoj, Tunisu, Turskoj, Uzbekistanu, Jemen, zemljama bivše Jugoslavije.[10]
Upotreba
urediPlod smokve se jede sirov ili sušen, a od njega se mogu praviti i razne poslastice, jer je bogat šećerom. Zreo plod može biti različite veličine i boje, žute, zelenkaste, smeđe i skoro crne. Postoji oko 50 varijeteta smokve u odnosu na plod. Prilikom kidanja listova ili branja plodova, drvo luči sok koji može izazvati iritacije na koži. Nekada se u narodu koristio kao lek protiv bradavica.
Neki smokvu drže u bašti kao ukrasnu biljku, zbog karakterističnih egzotičnih listova.
Suve smokve
uredi100 grama svežih smokava ima 74 kalorija, dok se sušenjem njena vrednost utrostručuje ‒ 249 kalorija. Spoljna opna je jestiva, kao i njen crven, mesnati deo sa semenom. U suvim smokvama ima 4,2 gvožđa, što je veoma značajno za sportiste.U VII veku p. n. e. u Grčkoj sportisti su uzimali suve smokve za poboljšanje sportskih aktivnosti. Sušenje smokvi traje 3-7 dana na suncu. Sušene smokve se razvrstavaju na kvalitet, ekstra kvalitet I, kvalitet II, kvalitet III . Sušene smokve se čuvaju u suvim i čistim provetrenim hladnim prostorijama. Osušene smokve se koriste u pripremi kolača i marmelade. Poznata su njena lekovita svojstva, jer je puna minerala i vitamina. Najpopularniji lekoviti recept koji leči sve je maslinovo ulje i smokve.
Simbolika
urediPo biblijskom predanju, smokvin list je Adamu poslužio da sakrije svoje polne organe od Evinog pogleda.
Fosilni zapis
urediDeset fosilnih slojeva †Ficus potentilloides iz ranog miocena, pronađeni su u rudniku Kristina Hradek na Nisi u Severnoj Bohemiji, u Češkoj Republici. Ovi fosili su slični endokarpima F. carica.[11]
Istraživanja i narodna medicina
urediFitohemikalije
urediSmokve sadrže različite fitokemikalije koje su predment osnovnih istraživanja zbog njihovih potencijalnih bioloških svojstava, uključujući polifenole, kao što su galna kiselina, hlorogenska kiselina, siringična kiselina, (+)-katehin, (-)-epikatehin i rutin.[12][13] Boja smokve može da varira između sorti zbog različitih koncentracija antocijanina, pri čemu cijanidin-3-O-rutinozid ima posebno visok sadržaj.[14]
Narodna medicina
urediU nekim starim mediteranskim narodnim običajima, mlečni sok biljke smokve je korišćen za omekšavanje žuljeva, uklanjanje bradavica i odvraćanje parazita.[15] Smokva pomaže u lečenju: dijabetesa, holesterola, povišenog krvnog pritiska, raka dojke kod žena, raznih bolesti srca i respiratornih oboljenja.[16] Čaj od lista smokve je takođe lekovit.
Toksičnost
urediKao i druge biljne vrste iz porodice Moraceae, kontakt sa mlečnim sokom Ficus carica praćen izlaganjem ultraljubičastom svetlu može izazvati fitofotodermatitis,[17][18] potencijalno ozbiljnu upalu kože. Iako biljka nije otrovna sama po sebi, F. carica je navedena u FDA Bazi podataka o otrovnim biljkama.[19]
Poznato je da organska hemijska jedinjenja koja se nazivaju furanokumarini izazivaju fitofotodermatitis kod ljudi.[20] Smokva sadrži značajne količine dva furanokumarina, psoralena i bergaptena.[21] Eterično ulje listova smokve sadrži više od 10% psoralena, najveću koncentraciju bilo kojeg organskog jedinjenja izolovanog iz listova smokve.[22] Smatra se da je psoralen primarno jedinjenje furanokumarina odgovorno za fitofotodermatitis izazvan listovima smokve.[23][24][17][25][26][18]
Slike
uredi-
Drvo smokve -
Smokvin list -
Crna petrovača -
Stanište
Reference
uredi- ^ 1771 illustration from Trew, C.J., Plantae selectae quarum imagines ad exemplaria naturalia Londini, in hortis curiosorum nutrit, vol. 8: t. 73 (1771), drawing by G.D. Ehret
- ^ „The Plant List”.
- ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 31. 08. 2020. g. Pristupljeno 28. 04. 2019.
- ^ The Fig: its History, Culture, and Curing, Gustavus A. Eisen, Washington, Govt. print. off., 1901
- ^ RHS A-Z encyclopedia of garden plants. United Kingdom: Dorling Kindersley. 2008. str. 1136. ISBN 1405332964.
- ^ Flora of China Ficus carica Linnaeus, 1753. 无花果 wu hua guo
- ^ „Biota of North America Program 2014 county distribution map”.
- ^ „Ficus carica- Common fig”. Native Plant Trust, GoBotany. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ „Fig- plant and fruit”. Britannica. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ „Ficus carica L.”. Royal Botanical Gardens, KEW. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ^ A review of the early Miocene Mastixioid flora of the Kristina Mine at Hrádek nad Nisou in North Bohemia, The Czech Republic, January 2012 by F. Holý, Z. Kvaček and Vasilis Teodoridis - ACTA MUSEI NATIONALIS PRAGAE Series B – Historia Naturalis • vol. 68 • 2012 • no. 3–4 • pp. 53–118
- ^ Vinson 1999
- ^ Veberic R, Colaric M, Stampar F (2008). „Phenolic acids and flavonoids of fig fruit (Ficus carica L.) in the northern Mediterranean region”. Food Chemistry. 106 (1): 153—157. doi:10.1016/j.foodchem.2007.05.061.
- ^ Solomon A, Golubowicz S, Yablowicz Z, Grossman S, Bergman M, Gottlieb HE, Altman A, Kerem Z and Flaishman MA (2006). „Antioxidant activities and anthocyanin content of fresh fruits of common fig (Ficus carica L.)”. J Agric Food Chem. 54 (20): 7717—7723. PMID 17002444. doi:10.1021/jf060497h.
- ^ Landranco, Guido (2001). Mediċina popolari ta' l-imgħoddi fil-gżejjer Maltin [Popular medicine of the past in the Maltese islands] (na jeziku: malteški). Valletta, Malta: Klabb Kotba Maltin. ISBN 99909-75-97-3.
- ^ „Smokva kao lek: 7 razloga zašto smokvu treba uvrstiti u svoju ishranu”. Agromedia. 5. 7. 2024. Pristupljeno 15. 8. 2024.
- ^ a b Polat, Muhterem; Öztaş, Pınar; Dikilitaş, Meltem Cik; Allı, Nuran (decembar 2008). „Phytophotodermatitis due to Ficus carica”. Dermatol Online J. 14 (12): 9. PMID 19265622. doi:10.5070/D3046507Z8.
- ^ a b Son, J. H.; Jin, H.; You, H. S.; Shim, W. H.; Kim, J. M.; Kim, G. W.; Kim, H. S.; Ko, H. C.; Kim, M. B.; Kim, B. S. (februar 2017). „Five Cases of Phytophotodermatitis Caused by Fig Leaves and Relevant Literature Review”. Annals of Dermatology. 29 (1): 86—90. PMC 5318534 . PMID 28223753. doi:10.5021/ad.2017.29.1.86.
- ^ „FDA Poisonous Plant Database”. U.S. Food & Drug Administration. Arhivirano iz originala 06. 10. 2022. g. Pristupljeno 11. 12. 2018.
- ^ McGovern, Thomas W.; Barkley, Theodore M. (2000). „Botanical Dermatology”. The Electronic Textbook of Dermatology. Internet Dermatology Society. 37 (5). Section Phytophotodermatitis. PMID 9620476. S2CID 221810453. doi:10.1046/j.1365-4362.1998.00385.x. Pristupljeno 29. 11. 2018.
- ^ Zaynoun, S. T.; Aftimos, B. G.; Abi Ali, L.; Tenekjian, K. K.; Khalidi, U.; Kurban, A. K. (jul 1984). „Ficus carica; isolation and quantification of the photoactive components”. Contact Dermatitis. 11 (1): 21—25. PMID 6744838. S2CID 26987319. doi:10.1111/j.1600-0536.1984.tb00164.x. Cited in McGovern and Barkley 2000, section Phytophotodermatitis.
- ^ Li, Jun; Tian, Yu-zeng; Sun, Bao-ya; Yang, Dan; Chen, Ji-ping; Men, Qi-ming (2011). „Analysis on Volatile Constituents in Leaves and Fruits of Ficus carica by GC-MS”. Chinese Herbal Medicines. 4 (1): 63—69. S2CID 38145943.
- ^ Bollero, D.; Stella, M.; Rivolin, A.; Cassano, P.; Risso, D.; Vanzetti, M. (novembar 2001). „Fig leaf tanning lotion and sun-related burns: case reports”. Burns. 27 (7): 777—779. PMID 11600261. doi:10.1016/S0305-4179(01)00033-X.
- ^ Derraik, J. G.; Rademaker, M. (2007). „Phytophotodermatitis caused by contact with a fig tree (Ficus carica)”. N Z Med J. 120 (1261): U2720. PMID 17867224.
- ^ Zhang, Ruzhi; Zhu, Wenyuan (2011). „Phytophotodermatitis due to Chinese herbal medicine decoction”. Indian J Dermatol. 56 (3): 329—331. PMC 3132918 . PMID 21772602. doi:10.4103/0019-5154.82498.
- ^ Sforza, Marcos; Andjelkov, Katarina; Zaccheddu, Renato (jul 2013). „Severe burn on 81% of body surface after sun tanning”. Turkish Journal of Trauma and Emergency Surgery. 19 (4): 383—384. PMID 23884685. doi:10.5505/tjtes.2013.44522 .
Literatura
uredi- RHS A-Z encyclopedia of garden plants. United Kingdom: Dorling Kindersley. 2008. str. 1136. ISBN 1405332964.
- Jančić Radiša, Stojanović Danilo. Ekonomska botanika, korisne biljke i njihovi proizvodi. 1. izd. Beograd: Zavod za udžbenike, 2008.
- Burkett, Delbert Royce (2002). An introduction to the New Testament and the origins of Christianity. Cambridge University Press. ISBN 9780521007207. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- Carroll, John T. (2012). Luke: A Commentary. Westminster John Knox Press. ISBN 9780664221065.
- Cousland, J.R.C. (2017). Holy Terror: Jesus in the Infancy Gospel of Thomas. Bloomsbury Publishing. ISBN 9780567668189. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- Dumbrell, W.J. (2001). The Search for Order: Biblical Eschatology in Focus. Wipf and Stock. ISBN 9781579107963. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- Edwards, James R. (2002). The Gospel According to Mark. Eerdmans. ISBN 9780851117782.
- Getty-Sullivan, Mary Ann (2007). Parables of the Kingdom: Jesus and the Use of Parables in the Synoptic Tradition. Liturgical Press. ISBN 9780814629932. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- James, M.R. (1924). The Apocryphal New Testament: Being the Apocryphal Gospels, Acts, Epistles, and Apocalypses : with Other Narratives and Fragments Newly Translated. Oxford: Clarendon.
- Keener, Craig (1999). A Commentary on the Gospel of Matthew. Eerdmans. ISBN 9780802838216. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- Kinman, Brent (1995). Jesus' entry into Jerusalem: in the context of Lukan theology and the politics of his day. Brill. ISBN 9004103309. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- Perkins, Pheme (2009). Introduction to the Synoptic Gospels. Eerdmans. ISBN 9780802865533. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- Reddish, Mitchell G. (2011). An Introduction to The Gospels. Abingdon Press. ISBN 9781426750083. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2020-12-10.
- Strauss, M.L. (2015). Jesus Behaving Badly: The Puzzling Paradoxes of the Man from Galilee. InterVarsity Press. ISBN 978-0-8308-2466-3. Arhivirano iz originala 2023-02-04. g. Pristupljeno 2022-04-11.
Spoljašnje veze
uredi- (jezik: srpski) Smokva na na herbateci
- (jezik: srpski) Slatko od smokava
- (jezik: srpski) Gajenje smokve: Praktični saveti za sadnju i uzgoj rajskog voća
- (jezik: srpski) Suve smokve u maslinovom ulju
- (jezik: engleski) Fig Fruit Information
- (jezik: engleski) Fruits of Warm Climates: Fig
- (jezik: engleski) California Rare Fruit Growers: Fig Fruit Facts Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. oktobar 2020)
- (jezik: engleski) North American Fruit Explorers: Fig
- (jezik: engleski) GodHatesFigs.com (spoof site) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. јул 2008)