Slavonski dijalekat
Slavonski dijalekt, odnosno istočnoslavonski dijalekt, je jedan od dijalekata štokavskog narečja.[1] Spada u grupu staroštokavskih dijalekata. Govori se prvenstveno u delovima istočne Slavonije (otuda i naziv), gde je podeljen u dve zone, južnu (posavsku) i severnu (podravsku). Takođe se govori u pojedinim delovima Bosanske Posavine, zapadnog Srema, zapadne Bačke i južne Baranje.[2]
Ovim dijalektom prvenstveno govore slavonski Šokci, koji su sve do 19. veka svoj jezik nazivali šokačkim.[3] Danas se većina slavonskih Šokaca izjašanjava u smislu pripadnosti hrvatskoj naciji, te svoj dijalekat smatra varijantom hrvatskog jezika.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Ivić 1956.
- ^ Okuka 2008, str. 293-295.
- ^ Kordić 2010, str. 265.
Literatura
uredi- Antunović, Ivan (1882). Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, gradjanskom i gospodarskom (PDF). Beč.
- Ivanić, Ivan (1899). Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Lici (istorija, etnografija, kultura, društvo, brojno i privredno stanje, etničke osobine) (PDF). Beograd.
- Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam (PDF). Zagreb: Durieux.
- Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.