Septuaginta

Reč septuaginta (lat. septuaginta — „sedamdeset”), odnosi se na broj jevrejskih učenjaka (njih je prema legendi bilo, u stvari, 72 — tj. po šest iz svakog od dvanaest plemena Izraela) koji su, po nalogu Ptolemeja II Filadelfa, helenskog vladara iz Aleksandrije, preveli Tanah na grčki za 72 dana. Kada su njihovi prevodi najzad upoređeni, ustanovilo se da su oni potpuno identični. Ova legenda imala je verovatno za cilj da istakne autoritativni karakter samog prevoda, stalnost i nepromenljivosg postojeće verzije biblijskog teksta. Septuaginta je ujedno i naziv za sam prevod Starog zaveta sedamdesetorice na grčki jezik. Crkveni oci ovaj prevod smatraju verodostojnim i službenim tekstom tako da se on sve do 7. veka koristio kako na Istoku tako i na Zapadu.

Fragment Septuaginte

Hrišćanski kanon Starog zaveta sadrži sve knjige Septuaginte, ali ih deli na protokanonske i devterokanonske. Kanon jevrejske Biblije koji je rađen posle hrišćanskog kanona, ne sadrži devterokanonske knjige. Psalmi su drugačije podeljeni. Knjiga o Jovu je znatno kraća nego na hebrejskom jeziku. Neujednačenost stila Septuaginte potiče ne samo od različitih prevodilaca, nego i od činjenice da je jevrejski tekst sa koga su prevodili bio drugačiji (stariji) od standardizovanog teksta.

Svici sa Mrtvog mora i drugi razni rukopisi i citati iz Septuaginte u drevnim spisima, pokazuju postojanje nekoliko revizija prevoda Septuaginte. Pored toga, jevrejski rukopisi iz Kumrana razlikuju se od standardnog jevrejskog teksta, ali se poklapaju sa tekstom Septuaginte. Septuaginta ponekad ima različiti poredak unutar samih knjiga, i kraću ili dužu verziju knjige.

Knjiga proroka Jeremije je za jednu trećinu kraća na grčkom, i potiče od jevrejske verzije starije od teksta u današnjoj jevrejskoj Bibliji. Numeracija i raspored Psalama i poredak u Pričama Solomonovim razlikuju se od jevrejske Biblije, a Knjiga Isusa Navina ima neke dodatke, ispuštanja i izmene. Najzad, sačinjeno je nekoliko kasnijih grčkih prevoda (Akvila, Teodotion, Simah), i neki njihovi prevodi uvršteni su u Septuagintu. Septuaginta je postala Biblija ne samo Jevreja grčkog govornog područja, nego i prvih Hrišćana. Međutim, usled neslaganja Crkve i sinagoge i pojave standardizovanog jevrejskog teksta Biblije. Sadrže je veliki kodeksi iz 4. i 5. veka — Sinaitikus, Vatikanus, Aleksandrinus i dr.

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, poznatih kao Tora ili Petoknjižje, prevedene su sredinom 3. veka p. n. e. Preostale knjige grčkog Starog zaveta verovatno su prevodi iz 2. veka p. n. e. Potpuni naslov (stgrč. Ἡ μετάφρασις τῶν Ἑβδομήκοντα) potiče iz priče zabeležene u Pismu Aristeja da je hebrejska Tore prevedena na grčki na zahtev Ptolomeja II Filadelfa (285—247. p. n. e.) od strane 70 jevrejskih naučnika ili, prema kasnijoj tradiciji, 72: šest učenjaka iz svakog od dvanaest plemena Izraela, koji su nezavisno napravili identične prevode. Čudesni karakter legende o Aristeji mogao bi ukazivati na poštovanje i prezir u kome se prevod vodio u to vreme; Grčki prevodi hebrejskih spisa bili su u opticaju među aleksandrijskim Jevrejima. Egipatski papirusi iz tog perioda naveli su većinu naučnika da smatraju verovatnim Aristejevo datiranje prevoda Petoknjižja u 3. vek pre nove ere. Kakav god udeo da je imao ptolomejski dvor u prevodu, zadovoljena je potreb koju je osetila jevrejska zajednica, u kojoj je poznavanje hebrejskog opadalo. Međutim, autentičnost Aristejinog pisma je dovedena u pitanje; „[to] je bio engleski monah Humfri Hodi (1684) koji je bio u stanju da ubedljivo pokaže da pismo nije napisao savremenik Filadelfa.”

Grčki spisi su bili u širokoj upotrebi tokom perioda Drugog hrama, jer je u to vreme malo ljudi moglo čitati hebrejski. Tekst grčkog Starog zaveta se citira češće od izvornog hebrejskog biblijskog teksta u grčkom Novom zavetu (posebno Pavlovih poslanica) od strane apostolskih otaca, a kasnije i od poglavara grčke crkve. Savremena kritička izdanja grčkog Starog zaveta zasnovana su na aleksandrijskim, sinajski i vatikanskim kodeksima. Ovi grčki starozavetni rukopisi iz četvrtog i petog veka imaju različite dužine. Aleksandrijski kodeks, na primer, sadrži sve četiri knjige Makavejaca; sinajski rukopis sadrži prvu i četvrtu knjigu Makavejaca, a vatikanski kodeks ne sadrži nijednu od te četiri knjige.

Spisak knjiga septuaginte

Grčki nazivi	Srpski nazivi
Zakonopoložitelьnыe knigi
Γένεσις	Postanje
Ἔξοδος	Izlazak
Λευϊτικόν	Levitska
Ἀριθμοί	Brojevi
Δευτερονόμιον	Ponovljeni zakoni
Istoričeskie knigi
Ἰησοῦς	Isusa Navina
Κριταί	Sudije
Ῥούθ	Ruta
Βασιλειῶν Αʹ	1 Carevi
Βασιλειῶν Βʹ	2 Carevi
Βασιλειῶν Γʹ	3 Carevi
Βασιλειῶν Δʹ	4 Carevi
Παραλειπομένων Αʹ	1 Dnevnika
Παραλειπομένων Βʹ	2 Dnevnika
Ἔσδρας Αʹ	2 Jezdra
Ἔσδρας Βʹ	1 Jezdra i Neemija
Ἐσθήρ	Jestra
Ἰουδίθ	Judita
Τωβίτ	Tovita
Μακκαβαίων Αʹ	1 Makkaveji
Μακκαβαίων Βʹ	2 Makkaveji
Μακκαβαίων Γʹ	3 Makkaveji
Μακκαβαίων Δ'	4 Makkaveji
Učitelьnыe (poэtičeskie) knigi
Ψαλμοί	Psaltir
Ψαλμός ΡΝΑʹ	Psalam 151
Ὠδαί	Proročke pesme i molitve Manasijine
Ἰώβ	Jov
Παροιμίαι	Priče Solomonove
Ἐκκλησιαστής	Propovednik
Ἆσμα (ᾎσμα ᾀσμάτων)	Pesma nad pesmama
Σοφία Σαλoμῶντος	Premudrosti Solomonove
Σοφία Ἰησοῦ Σειράχ	Premudrosti Isusa sina Sirahova
Ψαλμοί Σαλoμῶντος	Psalmi Solomona
Proročeskie knigi
Δώδεκα	Mali proroci
Ὡσηέ	Osija
Ἀμώς	Amos
Μιχαίας	Mihej
Ἰωήλ	Joila
Ὀβδίου	Avdija
Ἰωνᾶς	Jona
Ναούμ	Naum
Ἀμβακούμ	Avakum
Σοφονίας	Sofonija
Ἀγγαῖος	Aggej
Ζαχαρίας	Zaharija
Μαλαχίας	Malahija
Ἠσαΐας	Isaija
Ἱερεμίας	Jeremija
Βαρούχ	Varuh
Θρῆνοι Ἰερεμίου	Plač Jeremijin
Ἐπιστολὴ Ἰερεμίου	Poslanica Jeremijina
Ἰεζεκιήλ	Jezekilj
Δανιήλ	Danilo

Rukopisi

• Sinajski rukopis
• Vatikanski rukopis
• Aleksandrijski rukopis

Literatura

• Würthwein E., Der Text des Alten Testaments, Deutsche Bibelgesellschaft, Stuttgart 1989.
• The Tetrapla: interlinear Bible in four languages, for advanced researchers. archive.org (na jeziku: hebrejski, grčki, litvanski i engleski). str. 5519. Arhivirano iz originala 12. 10. 2018. g. 
• Eberhard Bons and Jan Joosten, eds. Septuagint Vocabulary: Pre-History, Usage, Reception (Society of Biblical Literature; 2011) 211 pages; studies of the language used
• Bart D. Ehrman. The New Testament: A Historical Introduction to the Early Christian Writings; 608 pages, Oxford University Press (July, 2011); ISBN 978-0-19-975753-4
• W. Emery Barnes, On the Influence of Septuagint on the Peshitta, JTS 1901, pp. 186—197.
• Joosten, Jan (2008). „The Septuagint as a Source of Information on Egyptian Aramaic in the Hellenistic Period”. Aramaic in its Historical and Linguistic Setting. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag. str. 93—105. ISBN 978-3-447-05787-5. 
• Joosten, Jan (2010). „The Aramaic Background of the Seventy: Language, Culture and History”. Bulletin of the International Organization for Septuagint and Cognate Studies. 43: 53—72. 
• Andreas Juckel, Septuaginta and Peshitta Jacob of Edessa quoting the Old Testament in Ms BL Add 17134 JOURNAL OF SYRIAC STUDIES
• Kantor, Mattis, „The Jewish time line encyclopedia: A yearby-year history from Creation to the present”. Jason Aronson Inc.  , London, 1992.
• Hengel, Martin (maj 2004). Septuagint as Christian Scripture. str. 5. ISBN 978-0-567-08287-9. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Timothy Michael Law, When God Spoke Greek, Oxford University Press, 2013.
• Hyam Maccoby. The Mythmaker: Paul and the Invention of Christianity; 238 pages, Barnes & Noble Books (1998); ISBN 978-0-7607-0787-6
• Makrakis, Apostolos, Proofs of the Authenticity of the Septuagint, trans. by D. Cummings, Chicago, Ill.: Hellenic Christian Educational Society, 1947. N.B.: Published and printed with its own pagination, whether as issued separately or as included together with 2 other works of A. Makrakis in a single volume published by the same film in 1950, wherein the translator's name is identified on the common t.p. to that volume.
• Meer, Michaël N. van der (2020). „The Greek and Aramaic Versions of Joshua 3–4”. Septuagint, Targum and Beyond: Comparing Aramaic and Greek Versions from Jewish Antiquity. Leiden-Boston: Brill. str. 58—100. ISBN 9789004416727. 
• Messo, Johny (2011). „The Origin of the Terms Syria(n) and Suryoyo: Once Again”. Parole de l'Orient. 36: 111—125. 
• Mihăilă, Alexandru (2018). „The Septuagint and the Masoretic Text in the Orthodox Church(es)” (PDF). Review of Ecumenical Studies Sibiu. 10: 30—60. S2CID 171863532. doi:10.2478/ress-2018-0003 . Arhivirano iz originala (PDF) 21. 08. 2019. g. Pristupljeno 05. 10. 2021. 
• Alfred Rahlfs, Verzeichnis der griechischen Handschriften des Alten Testaments, für das Septuaginta-Unternehmen, Göttingen 1914.
• Rajak, Tessa, (2009). Translation and survival: the Greek Bible of the ancient Jewish Diaspora. Oxford; New York: Oxford University Press. CS1 održavanje: Višestruka imena: spisak autora (veza).
• Sanders, Paul (2020). „No Death without Sin on the New Earth: Isaiah 65:20 in Hebrew, Greek and Aramaic”. Septuagint, Targum and Beyond: Comparing Aramaic and Greek Versions from Jewish Antiquity. Leiden-Boston: Brill. str. 129—140. ISBN 9789004416727. 
• Shepherd, David J. (2020). „See God and Die? Job's Final Words (42:6) according to His First Aramaic and Greek Interpreters”. Septuagint, Targum and Beyond: Comparing Aramaic and Greek Versions from Jewish Antiquity. Leiden-Boston: Brill. str. 228—248. ISBN 9789004416727. 
• Tov, Emanuel (2010). „Personal Names in the Septuagint of Isaiah”. Isaiah in Context. Leiden-Boston: Brill. str. 413—428. ISBN 9789004191181. 
• Wevers, John W. (2001). „Aram and Aramaean in the Septuagint”. The World of the Aramaeans. 1. Sheffield: Sheffield Academic Press. str. 237—251. ISBN 978-1-84127-158-3. 

Spoljašnje veze

• The Septuagint Online — Comprehensive site with scholarly discussion and links to texts and translations
• The Septuagint Institute
• Jewish Encyclopedia (1906): Bible Translations
• Catholic Encyclopedia (1913): Septuagint Version
• Catholic Encyclopedia (1913): Versions of the Bible
• Codex: Resources and Links Relating to the Septuagint Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. septembar 2006)
• Extensive chronological and canonical list of Early Papyri and Manuscripts of the Septuagint
• Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Septuagint”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press. 
• Septuagint/Old Greek Texts and Translations LXX finder, listing dozens of editions, both print and digital, in various languages and formats. A good place to start.
• Elpenor's Bilingual (Greek / English) Septuagint Old Testament Greek text (full polytonic unicode version) and English translation side by side. Greek text as used by the Orthodox Churches.
• Titus Text Collection: Vetus Testamentum graece iuxta LXX interpretes (advanced research tool)
• Septuagint published by the Church of Greece
• Plain text of the whole LXX
• Bible Resource Pages Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. maj 2007) — contains Septuagint texts (with diacritics) side-by-side with English translations
• The Septuagint in Greek as a Microsoft Word document. Introduction and book abbreviations in Latin. Non-free Antioch (Vusillus Old Face, Vusillus) TrueType font file required.
• The New English Translation of the Septuagint (NETS), electronic edition
• EOB: Eastern / Greek Orthodox Bible: includes comprehensive introductory materials dealing with Septuagintal issues and an Old Testament which is an extensive revision of the Brenton with footnotes.
• The Holy Orthodox Bible translated by Peter A. Papoutsis Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jun 2008) from the Septuagint (LXX) and the Official Greek New Testament text of the Ecumenical Patriarch.
• LXX2012: Septuagint in American English 2012 — The Septuagint with Apocrypha, translated from Greek to English by Sir Lancelot C. L. Brenton and published in 1885, with some language updates by Michael Paul Johnson in 2012 (American English)
• Septuagint references in NT by John Salza
• An Apology for the Septuagint — by Edward William Grinfield