Sabranost (budizam)
Samadi (pali, sanskrit: समाधि samādhi) je svojstvo uma u meditaciji, koje se obično prevodi kao sabranost.[1]
Izraz samadi doslovno znači sabranost, no u kontekstu svih indijskih sistema obiležava najširi pojam meditacije uopšte.[2] Dve karakteristične osobine sabranog uma su neprekidna pažnja ka nekom predmetu i sledstveno smirivanje mentalnih funkcija, što ga razlikuje od rasejanog uma.[3]
U budizmu, samadi je središnji pojam meditativne tehnike motrenja, a ispravan samadi (samma samadhi) je poslednji korak plemenitog puta, kojim se postiže ukidanje patnje.[4][5]
U spisima se definiše kao "sjedinjenost uma" (M.I,301), a ponekad i "jednousmerenost uma" (ekodibhāva).[6]
Etimologija
urediSanskritska reč samādhi doslovno znači sastavljenost, sabranost, od sam (sa, zajedno) + ā (prefiks) + dhā (staviti).[7] Veljačić objašnjava reč kao sam-a-dhi, "skupa čvrsto držati".[8] Neki dovode samādhi u direktnu vezu sa rečju samatha, što znači smirenje.[1] Poreklo reči nije do kraja utvrđeno, a neki smatraju da ju je skovao Buda za potrebe učenja.[9]
Samadi se obično prevodi kao sabranost ili koncentracija. Mnogi ukazuju na neadekvatnost prevoda "koncentracija", jer tu reč povezujemo sa fokusom, intenzitetom, primoravanjem uma, napetošću, glavoboljom.[10] Alternativni prevodi uključuju sjedinjenost, pribranost, umirenje, usredištenost, neuznemirenost.[10]
Za razliku od srpskog jezika, gde se sabranost i pažnja koriste kao sinonimi, u budizmu termini sabranost (samadi) i pažnja (sati) imaju prilično specifična značenja i predstavljaju različite korake plemenitog puta.[11]
Budino učenje
urediPrema Budinom učenju, sabranost karakterišu četiri temelja pažnje:
Sabranost je svođenje misli na jednu tačku. Četiri vrste postojanosti pažnje su obilježja sabranosti.[12]
Ispravna sabranost je preduslov praktikovanja zadubljenja (motrenja):
A šta je to, monasi, ispravna koncentracija? Sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja: ushićenje i zadovoljstvo rađaju se iz osame, praćeni usmerenošću misli i istraživanjem.
Zatim, sa smirivanjem usmerenosti uma i istraživanja, monah ulazi i ostaje na drugom stupnju zadubljenja, koje karakterišu samopouzdanje i sabranost svesti, oslobođene usmerenosti uma i istraživanja, ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije.
Zatim, sa prestankom ushićenja, monah ostaje u spokojstvu, sa svesnošću i jasnim razumevanjem, i s fizičkim osećajem zadovoljstva. On ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: "Zadovoljan i sabran, ima on prijatno boravište."
Sa napuštanjem zadovoljstva i bola — kao i sa ranijim nestankom uznesenosti i nespokojstva – monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja: čistota svesnosti i spokojstvo, ni zadovoljstvo ni bol. To je, monasi, ispravna koncentracija.[13]
— Buda
Tumačenja
uredi
Samadi je posebna vrsta usredsređenosti. To je isključivo korisna usredsređenost na povoljno stanje uma, koja je rezultat svesnog pokušaja da se um podigne na viši, pročišćeniji nivo svesnosti.[3] Samadi, povoljna koncentracija, sažima zajedno raspršen i neujednačen tok mentalnih stanja kako bi nastalo unutrašnje sjedinjenje. Um koji nije uvežban u sabranosti skače nasumično, što Buda upoređuje sa praćakanjem ribe na suvom. Tako rastrojen um je obmanut um. Savladan brigama i strepnjama, on je neprekidno žrtva raznih mentalnih nečistoća, i vidi stvari samo iskrivljeno, kroz staklo nasumičnih misli. Nasuprot tome, um uvežban u sabranosti može ostati na svom predmetu bez smetnji.[3]
Budisti navode mnogo prednosti koncentracije. Pošto se pažnja zaustavlja na jednom predmetu određeni period, to nam obezbeđuje da ga bolje upoznamo, te on otuda ima svoju ulogu i u postizanju mudrosti.[6] Kada razvijemo koncentraciju, možemo pažnju okrenuti bilo čemu, umesto da ona neprekidno skače sa jedne stvari na drugu. To može smanjiti beskorisno sanjarenje, zabrinutost i neželjene uznemirujuće misli. U okviru budističke meditacije, koncentracija se obično razvija putem vežbanja sabranosti na dah.[6]
Buda je naveo nekoliko stvari koje pomažu razvoju sabranosti. Prva je pridržavanje vrline. Na taj način pojednostavljujemo sopstveni život, smanjujemo mogućnost kajanja, ne dovodimo sebe u neugodne situacije i sukobe, od čega um postaje rastrojen. Druga je "stražarenje na vratima čula", što znači paziti da um ne bude prekomerno stimulisan (D.I,70). Treće, održavanje ugodnog položaja omogućiće telu da se umiri. Takođe, vedar mentalni stav će koncentraciju učiniti lakše dostižnom. Buda je govorio: "iz prijatnosti dolazi radost; kad smo radosti telo se smiruje; sa smirenim telom postajemo srećni, a um koji je srećan postaje sabran" (D.I,74).
Literatura
uredi- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
- Veljačić, Čedomil (1990). Budizam. Beograd: KTRZ OPUS. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 20. 09. 2015.
- Bhikkhu Bodhi, The Noble Eightfold Path: Way to the End of Suffering (1984, BPS; 2000, Pariyatti)
Izvori
uredi- ^ a b Čedomil Veljačić, Ðhanam - apstraktna umjetnost buddhističke kontemplacije I
- ^ Čedomil Veljačić, Pitaja o nosiocu tereta moralne odgovornosti
- ^ a b v Bhikkhu Bodhi, Ispravna koncentracija (samma samadhi)
- ^ Rada Iveković, Rana budistička misao. Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152.
- ^ samādhi, Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
- ^ a b v Budizam od A do Ž
- ^ samadhi - Wiktionary
- ^ Čedomil Veljačić » Budizam » Plodovi isposničkog života
- ^ The Buddha made up the word Samadhi
- ^ a b „samādhi etymology”. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 10. 09. 2015.
- ^ Čedomil Veljačić » Budizam » Asketske pretpostavke ispravnog zadubljenja
- ^ Čedomil Veljačić » Budizam » Jedan sažet prikaz
- ^ Veliki govor o temeljima sabranosti