Пругасти линсанг
Prugasti linsang (lat. Prionodon linsang), znan i kao prstenastorepi linsang, je vrsta mačkolike zvijeri, iz podroda Prionodon unutar roda Prionodon, koja nastanjuje područje Sundske regije u Jugoistočnoj Aziji.[2][3][1]
| Prugasti linsang | |
|---|---|
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Podred: | Feliformia |
| Infrared: | Aeluroidea |
| Natporodica: | Feloidea |
| Porodica: | Prionodontidae |
| Potporodica: | Prionodontinae |
| Rod: | Prionodon |
| Podrod: | Prionodon Horsfield, 1822
|
| Vrsta: | P. linsang
|
| Binomno ime | |
| Prionodon linsang Hardwicke, 1821
| |
| Podvrste | |
|
spisak podvrsta:
| |
| |
rasprostranjenost vrste
| |
| Sinonimi | |
|
sinonimi vrste:
sinonimi podvrste:
| |
u Muzeju prirodne istorije u Đenovi
Opis
urediPrugasti linsang posjeduje dugo i vitko tjelo, kratke noge, izduženi vrat i glavu, i dugi cilindrični rep. Po svom izgledu nalik je na svog srodnika pjegavog linsanga. Krzno je baršunasto, svjetle krem boje sa tamnosmeđim do crnim šarama. Na vratu ima široke pruge. Niz rep se prostiru osam do devet široki tamni prstenova, koji su međusobno razdvojeni sa uskim blijedožutim prstenovima. Šape imaju po pet prstiju, a prostorom između jastučića na šapama su prekriveni sa dlakom. Ova vrsta može da uvlači svoje kandže. Odrasli primjerci ove vrste teže oko 0,7 kg. Dužina tijela sa glavom se kreće od 35 do 45 cm, a dužina repa je od 30 do 42 cm.[4] Mužjaci i ženke ove vrste ne posjeduju osjetilne žljezde.
Rasprostranjenost i stanište
urediPrugasti linsang je rasprostranjen na području južnog Mjanmara i južnog Tajlanda, poluostrvskog djela Malezije i na ostrvima Borneo, Sumatra, Java, Banka i Belitung. Ova vrsta naseljava tropske zimzelene šume. Na području Tajlanda i Malezije je ova vrsta primjećena u listopadnim šumama, dok je na prostoru savezne države Saravak primjećena u šumama u blizini plantaža uljane palme.[1] U brdskim šumama savezne države Karen ova vrsta je prvi put primjećena 2013. godine koristeći kamere-zamke.[5]
Ponašanje i ekologija
urediPrugasti linsang je noćni sisar, koji većinu vremena provodi u krošnjama drveća, na velikim granama i između lijana, ali se može naći i u grmlju. Ova vrsta koristi šupljine na drveću kao mjesta u kojima se skriva ili spava. Uglavnom, ova vrsta vodi usamljenički način života, pritom ne računajući na ženke sa mladuncima.[6] Ova vrsta traži svoju hranu u krošnjama drveća i na tlu, i hrani se sa malim pticama, glodariima, insektima, zmijama i ponekad sa ostacima mrtvih životinja.[4] Sezona parenja kod ove vrste traje između februara i avgusta mjeseca. Ženke rađaju po dva mladunca u toku maja i oktobra mjeseca.
Sistematika
urediKlasifikacija
uredi| Podvrste: | Rasprostranjenost: |
|---|---|
| P. l. fredericae (Sody, 1936) |  Indonezija (ostrva Banka, Belitung i Sumatra)
|
| P. l. gracilis (Horsfield, 1822) |  Brunej[7] Indonezija (ostrva Borneo i Java)[7] Malezija (ostrvo Borneo)[7]
|
| P. l. linsang (Hardwicke, 1821) | Malezija (poluostrvski dio Malezije) Mjanmar (južni dio Mjanmara) Tajland (južni dio Tajlanda)
|
Filogenija
urediDolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze vrste prugasti linsang.[8][9][10][11]
| Feloidea |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.png){kind=small}
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b v Duckworth, J.W.; Mathai, J.; Chutipong, W.; Brodie, J. & Wilting, A. (2016). „Prionodon linsang”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T41705A45219711. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-1.RLTS.T41705A45219711.en
. Pristupljeno 30. 10. 2018.
- ^ Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 532—628. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ^ Andrew P. Jennings, Geraldine Veron (2015) "Predicted distributions, niche comparisons, and conservationstatus of the spotted linsang (Prionodon pardicolor) and banded linsang (Prionodon linsang)"
- ^ a b „Banded Linsang”. Wildlife Conservation Society Indonesia. Pristupljeno 12. 2. 2019.
- ^ Saw Sha Bwe Moo; Froese, G.Z.L.; Gray, T. N.E. (2017). „First structured camera-trap surveys in Karen State, Myanmar, reveal high diversity of globally threatened mammals”. Oryx: First View. 52 (3): 537—543. doi:10.1017/S0030605316001113.
- ^ Jennings, A.P. and Veron, G. (2015). Predicted distributions, niche comparisons, and conservation status of the Spotted Linsang (Prionodon pardicolor) and Banded Linsang (Prionodon linsang). Mammal Research 60: 107–116.
- ^ a b v Duckworth, J.W., H. Samejima, G. Semiadi, A.J. Hearn, J. Ross, G. Fredriksson, S.M. Cheyne, M. Heydon, D.M. Augeri, J. Brodie, A. Giordiano, Y. Nakashima, R. Boonratana, J. Hon, A.J. Marshall, J. Mathai, D.W. Macdonald, J.L. Belant, S. Kramer-Schadt and A. Wilting. (2016) "Predicted distribution of banded linsang Prionodon linsang (Mammalia: Carnivora: Prionodontidae) on Borneo" The Raffles Bulletin of Zoology Supplement No. 33: 71-77.
- ^ Hunt, Robert M., Jr. (2001) "Basicranial Anatomy of the Living Linsangs Prionodon and Poiana (Mammalia, Carnivora, Viverridae), with Comments on the Early Evolution of Aeluroid Carnivorans"
- ^ Barycka, E. (2007). „Evolution and systematics of the feliform Carnivora”. Mammalian Biology. 72 (5): 257—282. doi:10.1016/j.mambio.2006.10.011.
- ^ Wilson, D.E.; Mittermeier, R.A., ur. (2009). Handbook of the Mammals of the World, Volume 1: Carnivora. Barcelona: Lynx Ediciones. str. 50—658. ISBN 978-84-96553-49-1.
- ^ Werdelin, L.; Yamaguchi, N.; Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (2010). „Phylogeny and evolution of cats (Felidae)”. Ur.: Macdonald, D. W.; Loveridge, A. J. Biology and Conservation of Wild Felids. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 59—82. ISBN 978-0-19-923445-5.
Literatura
uredi- Wilson, D.E.; Mittermeier, R.A., ur. (2009). Handbook of the Mammals of the World, Volume 1: Carnivora. Barcelona: Lynx Ediciones. str. 50—658. ISBN 978-84-96553-49-1.
- Werdelin, L.; Yamaguchi, N.; Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (2010). „Phylogeny and evolution of cats (Felidae)”. Ur.: Macdonald, D. W.; Loveridge, A. J. Biology and Conservation of Wild Felids. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 59—82. ISBN 978-0-19-923445-5.
Spoljašnje veze
uredi
