Priozersk
Priozersk (rus. Приозе́рск, fin. Käkisalmi, šved. Kexholm) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na severozapadu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Priozerskom rejonu čiji je ujedno i središte.
Priozersk Приозерск, Käkisalmi | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Lenjingradska oblast |
Rejon | Priozerski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1295. |
Varošica od | 1310. |
Stara imena | Korela, Keksoholm, Kjakisalmi |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 18.844 |
— gustina | 1.142,06 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 61° 02′ 00″ S; 30° 07′ 00″ I / 61.033333° S; 30.116667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 14 m |
Površina | 16,5 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 188760, 188761 |
Pozivni broj | (+7) 81379 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 448 |
OKTMO kod | 41 639 101 001 |
Veb-sajt | |
adm.priozersk.ru/ |
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 18.844 stanovnika.
Grad se nalazi na Karelijskoj prevlaci, na mestu gde se severni rukavac reke Vuokse uliva u jezero Ladoga. Grad se nalazi na železničkoj pruzi Sankt Peterburg—Hijtola, na oko 145 km severno od Sankt Peterburga.
Do švedske okupacije 1611. godine grad se zvao Korela, a od 1611. do 1918. grad se zvao Keksgolm (rus. Кексгольм), a godine 1918. garod ulazi u sastav Finske pod nazivom Kjakisalmi (rus. Кякисалми), posle Zimskog rata između Sovjetskog Saveza i Finske, godine 1940. gradu je vraćeno ime Keksgolm. Međutim 1948. godine grad je dobio sadašnje ime Priozersk.
Geografija
urediGrad Priozersk smešten je u severnom delu rejona, odnosno na severozapadu Lenjingradske oblasti, u severnom delu Karelijske prevlake. Kroz grad protiče severni rukavac reke Vuokse, a sama gradska teritorija nalazi se stešnjena između Ladoškog jezera i jezera Vuokse.
Grad se nalazi na oko 145 km severnije od Sankt Peterburga.
Istorija
urediPriozersk je kao Korela osnovan od strane Novgorođana krajem XI i početkom XII veka na mestu starog karelkog naselja.
Groz grad je prolazio važan vodeni trgovački put koji je povezivao varjage i vizantiju. Preko reke Vuokse se moglo ući u Finski zaliv i u centralnu Finsku. Šveđani su želeli da uspostave kontrolu nad ovim strateški važnim mestom tako da je krajem XIII veka grad bio stalno napadan.
Od avgusta 1610. do februara 1611. grad je bio pod opsadom švedske vojske, koju je uspešno izdržavao, ali kada je zaključen Stolbovski mir 1617. godine grad je ustupljen Švedskoj.
Grad je u sastav Rusije opet ušao 8. septembra 1710. godine za vreme Velikog severnog rata.
Dana 31. decembra 1917. godine Savet Narodnih Komesata pod vođstvom Vladimira Iljiča Lenjin je doneo rešenje o nezavisnosti Finske po kojem je grad pripao Finskoj. Posle Zimskog rata između Sovjetskog Saveza i Finske 1939.—1940. godine grad je mirovnim pregovorima od 12. marta 1940. godine predat Sovjetskom Savezu.
Za vreme Drugog svetskog rata grad je zauzela finska armija, ali u septembru 1944. godine opet je ušao u sastav Sovjetskog Saveza. Međutim za vreme rata grad je pretrpeo ogromna razaranja
Demografija
urediPrema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 18.933 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 18.844 stanovnika.[1]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
5.115 | 13.936 | 16.652 | 19.053 | 20.557[2] | 20.506[3] | 18.933[4] | 18.844 |
Saobraćaj
urediKroz grad prolaze važne drumske i železničke saobraćajnicenj koje ga povezuju sa ostalim gradovima u oblasti.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze
uredi- Zvanični veb-sajt
- Istorija grba grada (jezik: ruski)
- Priozersk na karti Lenjingradske oblasti (jezik: ruski)
- Slike grada (jezik: ruski) (ista stranica na engleskom)
- Priozersk na intourist.onego.ru (jezik: ruski)