Pontifeks

Pontifeks (lat. pons most i lat. facere raditi ), u Rimskom carstvu i u zapadnom hrišćanstvu visoki sveštenik, prvosveštenik, biskup, vladika.^[1]^[1]^[2]

Pontifikat je čin, zvanje i vlast pontifeksa.^[2]

U Rimskom carstvu, član svešteničkog kolegijuma (collegium Pontificum)koji je kao čuvar i tumač „božasnskog prava“ imao najvišu vlast po vjerskim pitanjima. Kolegijum je bio sastavljen najprije od 3, a kasnije od 16 članova; na čelu kolegijuma je Pontifeks maksimus (lat. Pontifex maximus ), vrhovni pontifeks. Ova najviša funkcija u Rimskoj religije bila je dostupna do 254 godine p. n. e. samo patricijima. Tek poslije te godine ova funkcija bila je moguća i među plebejcima. Uticaj kolegijuma je bio veliki u cijelom Rimu. Pontifeksi uređuju kalendar, vode državen anale, pred njima se potpisuju oporuke, u vrijeme kraljeva bili su savjetodavni organ vladara, u starije doba vršili su i nadzor nad tehničkim radovima (odatle im, vejrovatno, i naziv). Car Avgust spojio je u svojoj kompetenciji i vlast princepsa i funkcije Pontifeksa Maksimusa (Pontifeks apostolikus, Pontifeks Romanus, Pontifeks sumus).^[1]^[2]

U zapadnom hrišćanstvu, na primer u rimskom katolicizmu, pontifeks je naziv za biskupa. Od V vijeka rimski biskup - papa nosi službeni naziv Pontifeks maksimus.^[2]

Reference

^ ^a ^b ^v Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.g.
^ ^a ^b ^v ^g Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954.g.