Polesje
Polesje ili poljesje[1](ukr. Полісся, blr. Палессе, rus. Полесье, polj. Polesie, strus. Полѣсью) istorijsko-kulturna i fizičko-geografska je oblast i jedno od najvećih evropskih močvarnih područja u jugozapadnom delu Istočnoevropske nizije. Smešteno je u području Poleske nizije duž tokova Pripjata i Desne. Zauzima površinu od oko 130.000 km² na severu Ukrajine, jugu Belorusije, istočnim delovima Lublinskog Vojvodstva Poljske i zapadne delove Brjanske oblasti Rusije.
Etimologija
urediU osnovi termina „Polesje“ na svim jezicima leži koren „les“ što aludira da je Polesje teritorija „pod lesom“. Po jednoj varijanti termin „les“ je slovenskog porekla i označava šumu (rus. лес — „šuma“),[2][3] dok je prema drugom shvatanju reč o baltičkoj reči „pol-/pal-“ koja u osnovi označava močvaran kraj.[4]
Prema Fedoru Klimčuku, Poljesjem bi se moglo nazvati područje u kojem se šumska područja naizmenično menjaju sa velikim močvarnim područjima.[5]
Granice oblasti i geografija
urediNajveći deo Polesja obuhvata područja severne Ukrajine i krajnjeg juga Belorusije, te manje delove Vojvodstva Lublinskog u Poljskoj i Brjanske oblasti u Rusiji. Oblast se nalazi u vegetacionoj zoni mešovitih listopadnih šuma, a južna granica oblasti predstavlja ujedno i granicu između listopadnih šuma i šumostepe. U osnovi močvarna oblast je obimnim meliorativnim radovima u periodu od 60-ih do 80-ih godina 20. veka pretvorena u plodno obradivo tlo.
Belorusko Polesje
urediBelorusko Polesje zauzima južne delove Brestske i Gomeljske oblasti površine oko 61.000 km² (ili nešto manje od trećine državne teritorije Belorusije). Regija se od zapada ka istoku proteže dužinom od oko 500 km, dok je širina u proseku oko 200 km. uslovno rečeneo deli se na zapadno i istočno Polesje, a granica između njih su reke Jaseljda i Gorinj.
Belorusko Polesje deli se na 5 fizičko-geografskih celina: Brestsko, Pripjatsko, Zagorodje, Mazirsko i Gomeljsko.[6] Belorusko Polesjeo pripada slivovima reka Pripjat, Ščara, Muhavec, Braginka i Bug. Reke Dnjepar i Bug su međusobno povezane kanalom Dnjepar-Bug koji ide preko ovog dela Polesja.
Ukrajinsko Polesje
urediUkrajinsko Polesje obuhvata prostrano područje na sveru Ukrajine širine oko 100 km, i čini oko 20% celokupne državne teritorije. Reka Dnjepar deli ga na dva dela Pravoberežno i Levoberežno Polesje.
Lublinsko Polesje
urediPolesju pripadaju istočni delovi Lublinskog Vojvodstva, krajevi uz srednji tok reke Bug. Zapadna granica poljskog polesja ide rekom Vepš.
Demografske osobenosti Polesja
urediMnogi etnolozi smatraju stanovnike Polesja posebnom etničkom grupom nezavisnom od Ukrajinaca i Belorusa, označavajući ih kao Poleščuke.
Izvori
uredi- ^ Milenko Mastilović, dipl. inž. kartograf (urednik atlasa) i saradnici (1992). Geografski atlas za V, VI, VII i VIII razred osnovne škole. Beograd: Izdavačka ustanova zavod za kartografiju:„GEOKARTA”. str. 30.
- ^ Klimčuk F. D. Geografičeskaя proekciя vnutrenneй formы nazvaniя «Polesьe» // Regionalьnыe osobennosti vostočnoslavяnskih яzыkov, literatur, folьklora i metodы ih izučeniя. Tezisы dokladov i soobщeniй ІІІ respublikanskoй konferencii. Častь І. Gomelь. 1985. pp. 93–96.
- ^ Krыvіckі A. A. Nazva Palesse – svaя cі čužaя? // Rodnae slova. 1997. № 8. pp. 35–43.
- ^ Katonova E. M. Balto-slavяnskie kontaktы i problema эtimologii gidronimov // Problemы эtnogeneza i эtničeskoй istorii baltov. Tezisы dokladov. Vilьnюs. 1981. pp. 96-98.
- ^ Klіmčuk F. D. Fenomen Palessя // Zagaroddze-1. Matэrыяlы Mіždыscыplіnarnaga navukovaga semіnara pa pыtanяh dasledavannя Palessя (Mіnsk, 19 verasnя 1997 g.). — Mіnsk, 1999. — S. 5—9.
- ^ Moroz M. A., Čakvin I. V. Polesьe kak istoriko-эtnografičeskaя oblastь, ee lokalizaciя i granicы // Polesьe. Materialьnaя kulьtura. pp. 40.
