Persijski besmrtnici

Persijski besmrtnici su bili elitna persijska kraljevska garda tokom Grčko-persijskih ratova. Suštinska pitanja u vezi sa istorijom i organizacijom jedinice ostaju bez odgovora zbog nedostatka autoritativnih izvora.[2]

Persijski besmrtnici. Prikaz iz Darijeve palate u Suzi. Njihova odeća odgovara opisu Besmrtnika od strane antičkih autora.[1]

Izraz dolazi od Herodota, koji ih je zvao 10.000 besmrtnika. On je naveo da je naziv jedinice proizašao iz činjenice da je svaki mrtav, teško ranjen ili bolesni besmrtnik odmah zamenjen novim, održavajući korpus kao kohezivnu celinu sa stalnom snagom.[3] Za jedinicom besmrtnika je išao karavan pokrivenih kočija, kamila i mazgi koji su prevozili svoje zalihe, zajedno sa konkubinama i pratiocima da ih opslužuju; ova kolona za snabdevanje nosila je specijalnu hranu koja je bila rezervisana samo za njihovu potrošnju.[4][5]

Veruje se da je pokrivač za glavu koji su nosili besmrtnici bio konusni ili zaobljen sa "krljuštima" ili lančićima sa strane. Preživele ahemenidske glazirane cigle i rezbareni reljefi predstavljaju besmrtnike koji su nosili složene haljine, minđuše i zlatni nakit, iako su se ova odeća i dodaci najverovatnije nosili samo za ceremonijalne prilike.[6]

Tokom poslednjih decenija Ahemenidskog carstva, uloga koja se očekivala od besmrtnika je proširena na ulogu glavnog ministra Ahemenidske dinastije.[7] Obezbeđenje telohranitelja, u direktnom prisustvu monarha, već je bilo dodeljeno odabranom odredu jedinice od hiljadu vojnika.[7]

Besmrtnici su bili teška pešadija, koja je stalno brojala 10.000 ljudi. Ubijeni ili ranjeni bi se odmah zamenjivali novima.

U besmrtnike su mogli ući samo ljudi iz Persije ili Medije.

Njihovo oružje je je uključivalo štit, kratko koplje sa gvozdenim vrhom, strele, te nož ili kratki mač. Uobičajena tehnika je bio napad iz prvih redova, dok su zadnji redovi zasipali neprijatelja strelama. Sudelovali su u bici na Maratonu, Termopilskoj bici. Bili su sastavni deo okupacionih trupa u Grčkoj 479. p. n. e.

Tokom Napoleonovih ratova u 19. veku, mnogi francuski vojnici nazivali su Napoleonovu carsku gardu „Besmrtnicima“.[8]

Aleksandar Veliki porazio ih je u bici kod Isa 333. p. n. e. i bici kod Gaugamele 331. p. n. e.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Welcome to Encyclopaedia Iranica”. 
  2. ^ Encyclopaedia Iranica.
  3. ^ Lendering 1997.
  4. ^ John Manuel Cook (1983). The Persian Empire. Schocken Books. str. 105. ISBN 978-0-8052-3846-4. 
  5. ^ Kaveh Farrokh (24. 4. 2007). Shadows in the Desert: Ancient Persia at War. Bloomsbury USA. str. 76. ISBN 978-1-84603-108-3. 
  6. ^ Volume IX, Encyclopædia Britannica, Fifteenth Edition 1983
  7. ^ a b Hicks 1975, str. 61.
  8. ^ Georges Blond, La Grande Armée, trans. Marshall May (New York: Arms and Armor, 1997), 48, 103, 470

Spoljašnje veze

uredi