Otradnoje

Otradnoje
Отрадное
Otradnoje; Отрадное
	Crkva svetog Jovana Milostivog u Otradnome
	Zastava Grb
Administrativni podaci
Država	Rusija
Federalni okrug	Severozapadni
Oblast	Lenjingradska oblast
Rejon	Kirovski rejon
Osnovan	1708.
Status grada	1970.
Stara imena	Ivanovskoje, Mednoje, Pella
Stanovništvo
Stanovništvo	‍
— 2015.	25.481
— gustina	363,5 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate	59° 47′ 00″ S; 30° 49′ 00″ I / 59.783333° S; 30.816667° I
Vremenska zona	UTC+3
Aps. visina	17 m
Površina	70,1 km2
	Otradnoje Otradnoje na karti Rusije
	Otradnoje Otradnoje na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj	187330–187332
Pozivni broj	(+7) 81362
Registarska oznaka	47
OKATO kod	41 225 504
OKTMO kod	41 625 104 001
Veb-sajt
	otradnoe-na-neve.ru/

Otradnoje (rus. Отрадное) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u centralnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Kirovskom rejonu.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 25.481 stanovnika.

Administrativni status grada nosi od 1970. godine.

Geografija

Grad je smešten na levoj obali reke Neve na nadmorsakoj visini od 17 m, i na svega oko 18 kilometara istočno od Sankt Peterburga. Grad se proteže duž obale Neve u dužini od oko 7 kilometara, a površina gardskog područja je 70,1 km². Kroz grad protiču još i reke Tosna i Svjatka.

Rejonski centar grad Kirovsk nalazi se na oko 16 kilometara severoistočno.

Istorija

Memorijal „Nevski prag (porog)“

U Novgorodskoj poreskoj knjizi iz 1500. godine pominje se Ivanovska volost koju je činilo osam sela. Godine 1708. na mestu današnjeg grada postojala su naselja Ivanovsko i Pela koja su bila poznata po brojnim letnjikovcima lokalne Petrogradske elite. Pelinski dvorac bio je jedno od omiljenih odmarališta imperatorke Katarine Velike, a izgrađen je upravo po njenom nalogu u periodu 1785—1794. godine.

Prema podacima sa popisa iz 1838. u naselju Ivanovsko živelo je svega 126 stanovnika, dok je u susednom selu Ust Tosna živelo 99 ljudi.

Sredinom XIX veka Ivanovsko je postalo vlasništvom biznismena Save Jakovljeva koji je u naselju otvorio fabriku za proizvodnju bakra, zbog čega se celo naselje neformalno nazivalo i Bakarnim gradom. Početkom XX veka otvorene su železničke stanice Pela (1911) i Ivanovska (1918).

Na osnovu administrativnih spisa iz 1933. selo Ivanovsko, naselje Otradnoje i zaseok Ust Tosna su bili delom Ivanovske župe Tosnjenskog rejona.

Grad je tokom Drugog svetskog rata bio pod nemačkom okupacijom, i za vreme trajanja okupacije gotovo u potpunosti je uništen.

Grad Otradnoje formiran je 24. oktobra 1970. godine spajanjem naselja Ivanovsko, Otradnoje i Ust Tosno u jedinstveno gradsko naselje.

Demografija

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 23.866 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 25.481 stanovnika.^[1]

Kretanje broja stanovnika
1939.	1959.	1970.	1979.	1989.	2002.	2010.	2015.
---	6.426	18.603	20.046	22.400^[2]	21.570^[3]	23.866^[4]	25.481

Vidi još

Reference

^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.

Spoljašnje veze

Zvanični veb-sajt

[1] Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)

[1989Census-2] „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.

[2002Census-3] Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.

[2010Census-4] Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.

[1]

[2]

[3]

[4]