Moskovska suđenja

Moskovska suđenja je niz suđenja u Sovjetskom Savezu orkestrirana od strane Josifa Staljina za vreme Velike čistke 1936-1938. Žrtve su većina preživelih starih boljševika, kao i rukovodstvo sovjetske tajne policije. Posle Staljinove smrti i 20. partijskog kongresa kada je Nikita Hruščov svojim čuvenim Tajnim govorom u kome je odbacio „kult ličnosti“, koji je okruživao Staljina, Moskovska suđenja su danas univerzalno priznat kao šou suđenja u kojima su presude unapred poznate, a zatim javno opravdane korišćenje iznuđene ispovesti, dobijene torturom i pretnjama porodicama optuženih.

Svrha suđenja bio je da se eliminišu svi potencijalni politički pretendenti na Staljinovu vlast, posebno stari boljševici. Većina optuženih su bili optuženi na osnovu člana 58. Krivičnog zakonika RSFSR sa zaveru sa zapadnim silama da se izvrši atentat na Staljina i druge sovjetske lidere, razbije Sovjetski Savez, i vrati kapitalizam.