Megasten

Megasten (stgrč. ΜεγασθενηςΜεγασθενης) je starogrčki putnik i putopisac, poreklom iz Arahozije, koji je, u ime Seleuka I Nikatora, u diplomatskoj misiji posetio dvor ujedinitelja Indije Čandragupte u gradu Pataliputri. Ovo poslanstvo nije moglo biti izvršeno kasnije od 298. p. n. e., godina Čandraguptine smrti (Megasten ga naziva Sandrokot)^[1].

U svom delu „Indika” (ne mešati sa istoimenim delima Ktesije i Arijana), Megasten je opisao glavne reke zapadne Indije, pomenuo Himalaje i Cejlon, kao i kastinski sistem. Megastenovo delo nije opstalo do danas, ali opširne izvode iz njega daju Diodor Sikulski, Strabon i Arijan^[2].

Megasten je rečit pripovedač onoga što je video i čuo: opisuje granice Indije, strukturu površine, obilno navodnjavanje, bogatstvo i originalnost lokalne flore i faune, stanovništvo, uz imena pojedinih naroda, fizičke osobine, zakoni i običaji stanovnika. Uz mnoštvo tačnih i novih podataka za svoje vreme, Megasten rado prenosi basnoslovne priče svedoka ili svoje podatke ulepšava sopstvenim izmišljotinama (kao, na primer, u prikazu priče o Kinokefalima).

Strabon naziva Megastena lažljivim piscem, izjednačavajući ga u tom pogledu sa Deimahom. Megasten ubraja u Hinduse sledećih sedam kasti: mudraci, farmeri, pastiri i lovci, zanatlije, ratnici, nadzornici i kraljevski savetnici. Megasten naziva Palibofru (Pataliputra) glavnim gradom Indije, čije se ruševine nalaze u blizini današnje Patne.

Koliko je Megasten nepouzdan u prenošenju zavičajnih legendi, pokazuje priča koja mu se pripisuje indijskim svedocima o lutanjima grčkog Bahusa po Indiji, pretvorenog u usaditelja građanstva u Indiji, graditelja prvih gradova, prvog zakonodavca i sudiju Indusa, iscelitelj i kralj^[3].

Lokalni mudraci su navodno nazivali Herkula još jednim dobrotvorom Hindusa, takođe od Grka; predstavljajući ga kao graditelja Palibofre, prečistača zemlje i vode od čudovišta, osnivača mnogih kraljevstava na koja je Indija kasnije bila podeljena^[4]^[5].

Izvori

^ Patel, Aakar (2020-08-08). „Megasthenes’s ‘Indika’ is the best source for the India of 2,300 years ago”. The Hindu (na jeziku: engleski). ISSN 0971-751X. Pristupljeno 2024-02-29.
^ Stoneman, Richard (2019-02-05), Prologue, Princeton University Press, str. 1—2, Pristupljeno 2024-02-29
^ Kosmin, Paul J. (2014-06-23). The Land of the Elephant Kings: Space, Territory, and Ideology in the Seleucid Empire (na jeziku: engleski). Harvard University Press. ISBN 978-0-674-72882-0.
^ Dahlaquist, Allan (1996-12-31). Megasthenes and Indian Religion: A Study in Motives and Types (na jeziku: engleski). Motilal Banarsidass Publ. ISBN 978-81-208-1323-6.
^ Almagor, Eran; Skinner, Joseph (2013-10-24). Ancient Ethnography: New Approaches (na jeziku: engleski). Bloomsbury Publishing. ISBN 978-1-4725-3760-7.

[1] Patel, Aakar (2020-08-08). „Megasthenes’s ‘Indika’ is the best source for the India of 2,300 years ago”. The Hindu (na jeziku: engleski). ISSN 0971-751X. Pristupljeno 2024-02-29.

[2] Stoneman, Richard (2019-02-05), Prologue, Princeton University Press, str. 1—2, Pristupljeno 2024-02-29

[3] Kosmin, Paul J. (2014-06-23). The Land of the Elephant Kings: Space, Territory, and Ideology in the Seleucid Empire (na jeziku: engleski). Harvard University Press. ISBN 978-0-674-72882-0.

[4] Dahlaquist, Allan (1996-12-31). Megasthenes and Indian Religion: A Study in Motives and Types (na jeziku: engleski). Motilal Banarsidass Publ. ISBN 978-81-208-1323-6.

[5] Almagor, Eran; Skinner, Joseph (2013-10-24). Ancient Ethnography: New Approaches (na jeziku: engleski). Bloomsbury Publishing. ISBN 978-1-4725-3760-7.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]