Marijan Stilinović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Marijan Stilinović (Sveta Nedelja, kod Samobora, 27. novembar 1904 — Zadar, 6. decembar 1959), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik FNR Jugoslavije i NR Hrvatske.
marijan stilinović | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Marijan Stilinović | ||||||||
Lični podaci | ||||||||
Datum rođenja | 27. novembar 1904. | |||||||
Mesto rođenja | Sveta Nedelja, kod Samobora, Austrougarska | |||||||
Datum smrti | 6. decembar 1959.55 god.) ( | |||||||
Mesto smrti | Zadar, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija | |||||||
Profesija | društveno-politički radnik | |||||||
Delovanje | ||||||||
Član KPJ od | pre rata | |||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941—1945. | |||||||
Odlikovanja |
|
Biografija
urediRođen je 27. novembra 1904. godine u Svetoj Nedelji, kod Samobora. Školovao se u Ogulinu i Zagrebu. Kao šesnaestogodišnjak, postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a zbog učešća u osnivanju organizacije „Crvena pravda“ bio je 1921. godine prvi put osuđen.
Studirao je režiju u Glumačkoj školi u Zagrebu, sarađivao u „Borbi“ i „Radničkoj štampi“. Povremeno je radio kao pomoćni režiser i spiker na zagrebačkoj Radio-stanici. Tada je bio drug i saborac Zlatka Šnajdera i Janka Mišića. Godine 1929. je uhapšen kao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i osuđen od Suda za zaštitu države na tri godine robije, a juna 1934. na deset godina.
Avgusta 1941. godine, učestvovao je u bekstvu iz zatvora u Sremskoj Mitrovici s grupom političkih zatvorenika-komunista, nakon čega se priključio Fruškogorskom partizanskom odredu. Iste godine u Srbiji, u oslobođenom Užicu, postao je član redakcije „Borbe“, da bi zatim u toku Narodnooslobodilačke borbe vršio razne vojne i političke funkcije. Bio je politički komesar Treće operativne zone Hrvatske, većnik Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) i Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH), te glavni urednik lista „Naprijed“. Godine 1943. bio je teško ranjen u Slavoniji i jedva ostao živ, zbog čega je bolovao do smrti.
Posle rata i oslobođenja Jugoslavije, bio je glavni urednik „Borbe“, predsednik Komiteta za škole i nauku FNRJ, ambasador u Pragu i Buenos Ajresu, od 1952. do 1956. godine zastupnik u Saboru NR Hrvatske, pa poslanik Savezne narodne skupštine.
Umro je 6. decembra 1959. godine u Zadru.
Literarni radovi i odlikovanja
urediPovremeno je pisao publicističke radove, od kojih su neki štampani posle njegove smrti. Neki od njih su:
- „Sumrak u Pragu“, Zagreb, 1952.
- „Zagreb kroz stoljeća“, Zagreb, 1961.
- „Ratni dnevnik“, Zagreb, 1965.
- „Bune i otpori“, Zagreb, 1969.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden narodnog oslobođenja, Orden zasluga za narod prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda i Orden za hrabrost.
Literatura
uredi- Enciklopedija Jugoslavije (knjiga osma). „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb 1971. godina.