Lidija Bajuk (Čakovec, 23. novembar 1965) pesnik je i kantautor. Jedna je od vodećih ličnosti hrvatske etno muzike. Rođena u Čakovcu, ali zbog razvoja karijere preselila se u Zagreb. Članica je Društva hrvatskih književnika i i Hrvatske zajednice samostalnih umetnika.[1]

Lidija Bajuk
Lični podaci
Datum rođenja(1965-11-23)23. novembar 1965.(58 god.)
Mesto rođenjaČakovec, SFR Jugoslavija
Zanimanjepesnik, kantautor
Muzički rad
Žanretno muzika

Biografija

uredi

Rano doba

uredi

Lidija Bauk je u svojoj ranoj mladosti svirala violinu u muzičkoj školi, a sa gitarom se prvi puta srela kod svoje prijateljice koju je njen bratić učio svirati[2]. Nakon toga je u svom podrumu našla staru očevu gitaru na kojoj je napravila svoje prve muzičke korake, dok je novu gitaru dobila za svoj rođendan nakon što je imala saobračajnu nesreću. Dok je ležala u bolnici pozajmila je gitaru od prijateljice i sve vreme svirala u ležećem pložaju. Nakon povratka iz bolnice čekala ju je nova gitara koja je bila rad Proskurnjakova[2].

Muzička karijera

uredi

Svoju muzičku karijeru počinje kao predizvođač na koncertima američkih muzičara poput Džona Majala (Ljubljana, Čakovec i Beograd 1987) i Džoane Baez (u Ljubljana i Zagreb 1989). Objavljuje svoja četiri samostalna etno albuma „Zora-djevojka“ (1997), „Kneja“ (1999), „Tira les“ (2001) i kantautorski „Luna“ (2005).

Pored muzičkih albuma, napisala i nekoliko značajnih knjiga iz područja: etnologije i narodni običaji. Najpoznatije delo nosi naslov „Kneja“, a koristi se kao dodatna literatura na studijama etnologije.

Sa Dunjom Knebl i grupom Legen, Lidija Bajuk je jedan od osnivača i najcenjenijih izvođača moderne hrvatske etno scene.

Međumurska narodna pevačica Elizabeta Toplek (poznatija kao Teta Liza) često ističe vrednost Lidijinog umetničkog izražaja, posebno u današnje vreme kad se mnogo toga prodaje kao etno.

Dana 29. maja 2002. održava samostalni muzički nastup podrške u programu Gej parade, na Zrinjevcu nakon bačenog suzavca. Lidija je gostovala na više kompilacijskih i autorskih albuma, a njena diskografija beleži četiri samostalna albuma.

Piše za hrvatski nedeljnik za kulturu Hrvatsko slovo.[3]

Dobitnik je muzičke nagrade „Porin“ za najbolju narodnu pesmu u 2006. godini.[4]

Diskografija

uredi
  • „Zora-djevojka“ (1997)
  • „Kneja“ - LP (1999)
  • „Tira les“ (2001)
  • „Luna“ (2005)

Bibliografija

uredi
  • „Osmijeh je moja najbolja obrana“ - zbirka pesama (1991)
  • „Besput“ - zbirka pesama (1992)
  • „Razgovor s tišinom“ - zbirka haiku poezije (1995)
  • „Z mojga srca ružica“ - bajkovite priče (1995)
  • „Vučica“ - zbirka pesama (1999)
  • „Kneja“ - zbirka priča (1999)
  • „Sandale na vodi“ - zbirka pesama (2000)
  • „Kneja - Vilinska šuma“ - zbirka priča (2002)

Reference

uredi
  1. ^ lidijabajuk.com - Biografija Lidije Bajuk
  2. ^ a b dopmagazin.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. новембар 2008) - Intervju sa Lidijom Bajuk, osvrt od 27. lipnja 2005.g. 12:39 h
  3. ^ Lidija Bajuk: Dnevnik. 7-13. X. Potrudimo se očuvati najveće vrijednosti hrvatske tradicije, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011. pp. 7.
  4. ^ Porn, dobitnici nagrade za 2006. godinu Архивирано на сајту Wayback Machine (13. mart 2012), Pristupljeno 11. 4. 2013.

Spoljašnje veze

uredi