Laslo Nađ
Laslo Nađ (mađ. Nagy László; Bužak, 21. oktobar 1949) je mađarski fudbaler u penziji koji je igrao za Ujpešti Dožu. Nađ je najpoznatiji po učešću u mađarskom timu koji je osvojio zlatnu medalju na Letnjim olimpijskim igrama 1968.[1] i po igranju na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1978. godine. Za reprezentaciju Mađarske odigrao je 25 utakmica i postigao 7 golova. Takođe je igrao sezonu za FK Lokarno.
Laslo Nađ (Nagy László) | ||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||||||
Datum rođenja | 21. oktobar 1949. | |||||||||||||||
Mesto rođenja | Bužak, NR Mađarska | |||||||||||||||
Visina | 173 cm | |||||||||||||||
Pozicija | Napad | |||||||||||||||
Juniorska karijera | ||||||||||||||||
1962 — 1965. | FK Fonjod | |||||||||||||||
1965 — 1968. | Ujpešt Doža | |||||||||||||||
Seniorska karijera* | ||||||||||||||||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) | |||||||||||||
1968 — 1983. | Ujpešt Doža | 355 | 94 | |||||||||||||
1983 — 1984. | FK Lokarno | |||||||||||||||
Reprezentativna karijera | ||||||||||||||||
1970 — 1980. | Mađarska | 25 | 7 | |||||||||||||
Trenerska karijera | ||||||||||||||||
1986 — 1990. 1990. |
Ujpešt Doža (pomoćni) FK Eržebet ŠMTK | |||||||||||||||
1992 — 1994. | BKV Elere | |||||||||||||||
1994. | FK Bičke | |||||||||||||||
1995 — 1996. | MTK (pomoćni) | |||||||||||||||
1996 — 1997. | Ujpešt Bp. | |||||||||||||||
1997 — 1998. | FK Šiofok | |||||||||||||||
1999 — 2001. | Kečkemet | |||||||||||||||
2002. | FK Marcal | |||||||||||||||
2003. | FK Erci Kiniži | |||||||||||||||
2003 — 2005. | Felčut | |||||||||||||||
2006. | DAK 1912. | |||||||||||||||
2007. | FK Bičke | |||||||||||||||
2009 — 2012. | FK Tekel KŠK | |||||||||||||||
2012 — 2013. | FK Šalgotarjan | |||||||||||||||
Nagrade
| ||||||||||||||||
* Datum aktuelizovanja: 31. mart 2024. |
Nakon igračke karijere, Nađ je postao trener, upravljajući FK Ujpešt od 1996. do 1997. godine.
Karijera
urediKlub
urediGodine 1962. počeo je da igra fudbal u fudbalskom timu Fonjod, da bi 1965. godine prešao u Ujpešt Dožu, gde je doživeo najveći uspeh u karijeri. Njegov prvi uspeh u seniorskoj konkurenciji bila je zlatna medalja osvojena na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiko Sitiju. Prvi put je postao šampion Mađarske 1969. godine, koji je sa Dožom osvojio šest puta uzastopno, a ukupno devet puta je vlasnik šampionske titule Mađarske. Pored toga, petostruki pobednik MNK [1969, 1970, 1975, 1982. i 1983.]. Igrao je na 355 mečeva u prvoj mađarskoj ligi. Posle manjih neuspeha 1978. i 1979. ponovo je bio šampion Mađarske sa Dožom, odn. 1982. postala je pobeda MNK. Napustio je Ujpeštu 1983. godine, a zatim je godinu dana proveo u švajcarskom timu Lokarno.[2]
Reprezentacija
urediZa fudbalsku reprezentaciju Mađarske je prvi put zaigrao 1968. godine, za Olimpijski tim a za A reprezentaciju 1970. godine. Godine 1974. bio je član omladinskog tima šampiona Evrope. U reprezentaciji Mađarske nastupio je dvadeset pet puta.[3]
Reference
uredi- ^ „László Nagy Biography and Statistics”. Sports Reference. Arhivirano iz originala 18. 4. 2020. g. Pristupljeno 27. 10. 2009.
- ^ Statistika na magyarfutball.hu
- ^ Podaci na eu-football.info
Spoljašnje veze
uredi- Stats at MOB (p. 10.)
- Rejtő László – Lukács László – Szepesi György: Felejthetetlen 90 percek. Budapest: Sportkiadó. 1977. ISBN 963-253-501-4
- Dénes Tamás – Rochy Zoltán: A kupagyőztesek Európa-kupája története. Budapest: Aréna 2000. 2000. ISBN 963-859-673-2