Krajputaš Pavlu Ž. Laziću u Svračkovcima
Krajputaš Pavlu Ž. Laziću u Svračkovcima (Opština Gornji Milanovac) nalazi se na skretanju za Svračkovce sa Ibarske magistrale. Krajputaš je podignut u spomen Pavlu Ž. Laziću iz Grabovice koji je kao narednik Vojske Kraljevine Srbije izgubio život u Drugom balkanskom ratu 1913. godine.[1]
Krajputaš Pavlu Ž. Laziću u Svračkovcima | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Svračkovci |
Opština | Opština Gornji Milanovac |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | krajputaš |
Vreme nastanka | 1914. |
Opis spomenika
urediKrajputaš pripada reprezentativnom tipu – smešten je na uočljivom mestu, velikih je dimenzija i bogato ukrašen. Isklesan je od crvenkastog grabovičkog kamena. Visina stuba iznosi 185 cm, a širina stranica 50 i 23 cm. Stub se završava „obrnutom” kapom dimenzija 13h69h43 cm. Spomenik je dobro očuvan, osim što je pokrivka stuba pukla po sredini. Ostaci prvobitne polihromije uništeni su naknadnim premazivanjem crnom i belom bojom.
Na strani okrenutoj ka Rudniku prikazan je vojnik u stavu mirno, ruku prislonjenih uz telo, sa oficirskom sabljom i medaljom na grudima. Uniforma je prikazana plošno, bez detalja. Ističu se lepo profilisana šajkača i naborane čizme. Oko glave, u formi oreola, upisano je ime pokojnika: + PAVLE Ž. LAZIĆ NARED.
Po koncepciji spomenika, njegovim dimenzijama, vrsti kamena, upotrebi dekorativnih simbola i identičnim stilskim osobenostima, evidentno je da je ovaj spomenik rad istog majstora koji je isklesao Krajputaš Čedomiru Todoroviću u Grabovici.
Spomenik je bogato ukrašen.[2] Tekst je sa obe strane oivičen cvetnim ornamentom koji „izrasta“ iz saksije u dnu stuba. Iznad epitafa je krst u obliku rozete oivičene vencem od stilizovanih cvetova. U vrhu stuba su lepezasti urezi koji simbolizuju krila anđela.[3] Na zapadnoj bočnoj strani prikazan je čest spomenički motiv - stilizovana cvetna lozica koja izrasta iz saksije.[4] Na suprotnoj strani, ispod teksta, uklesano je nekoliko predmeta u imaginarnom enterijeru koji asociraju na pokojnika: ram na zidu, stolica na kojoj niko ne sedi i sto na kome se nalaze čirak sa svećom i mastionica sa perom.[3]
Do 2017. godine spomenik je bio u prvobitnom stanju, kada je nestručno „restaurisan” od strane potomka iz familije Lazović. Svi urezi i slova ispunjeni su crnom, a pojedina polja naglašena belom bojom, što nikako nije u skladu sa prvobitnom polihromijom spomenika.[5] [3]
Epitaf
urediSlova su lepo oblikovana i čitka. Osim imena pokojnika naglašenog veličinom, tekst je klesan velikim slovima. Primetna su i neka odstupanja u vidu latiničnog pisanja slova I kao i upotreba ruskog slova Я. Tekst je kompoziciono lepo uobličen, sa nekoliko lučno klesanih redova:
- OVAJ
- SPOMEN POKA
- ZUE HRABROG I
- VITEŠKOG SR
- BINA g
- PAVLA
- Ž LAZIĆA
- IZ SVRAČKOV
- NAREDNIK I ČETE
- TE III BATALj
- X OG
- PUKA II POZ
- NARODN VOJS
- POŽIVI 37 G.+
- OSVETI KOS
- OVO MAKED
- ONIJU ALBANI
- JU I ЯDRANSKO
- PRISTA
- NIŠTE A PO
- GIBE BOREĆI
- SE SA BUGAR
- IMA NA BUKO
Tekst se nastavlja na desnoj bočnoj strani:
- VOJ GLA
- VI 23 JU
- NA 1913. G
- BOG DA
- MU DUŠU
- PROSTI
- SPOM
- EN MU PO
- DIŽU
- OTAC ŽI
- VOIN BR
- AT FIL
- IP I SIN
- RADIŠA
- 1914. G[2]
Reference
uredi- ^ Đuković, Isidor. Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912.1918date=2005. (2. dopunjeno i izmenjeno izd.). Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. ISBN 978-86-82877-16-5.
- ^ a b Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5.
- ^ a b v Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- ^ Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13. ISBN 978-86-07-00900-8.
- ^ Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13. ISBN 978-86-07-00900-8.
Literatura
uredi- Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13. ISBN 978-86-07-00900-8.
- Đuković, Isidor. Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912.1918date=2005. (2. dopunjeno i izmenjeno izd.). Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. ISBN 978-86-82877-16-5.
- Nikola, Dudić (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13, „Prosveta” Beograd. ISBN 978-86-07-00900-8.