Kontinuum (matematika)
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. |
Ovom članku potrebni su dodatni izvori zbog proverljivosti. |
Kontinuum, kao matematički koncept, može imati više različitih oblika. U geometriji je to prava linija, u analizi skup realnih brojeva, u teoriji skupova partitivni skup prirodnih brojeva ili skup svih beskonačnih nizova nula i jedinica.
Sumarno, postoji šest koncepata kontinuuma: (i) Euklidov,(ii) Kantorov (nem. Georg Cantor), (iii) Dedekindov (nem. Richard Dedekind), (iv) Hilbertov (nem. David Hilbert), (v) skup svih puteva kompletnog binarnog drveta, (vi) skup svih poskupova skupa prirodnih brojeva.[traži se izvor]
U ovom članku ćemo se posvetiti samo Kantorov konceptu kontinuuma. Kantor definiše kontinuum kao skup svih realnih brojeva kao jedinstveno uređeno polje u kome svaki neprazan skup ima najmanju gornju granicu.[traži se izvor] Osnovno svojstvo kontinuuma je neprebrojivost.[traži se izvor]
Kardinalnost skupa svih realnih brojeva, u oznaci , je veća od najmanje beskonačnosti, tj. kardinalnosti skupa prirodnih brojeva tj. . S druge strane, , tj. kardinalni broj skupa svih realnih brojeva je jednak kardinalnom broju partitivnog skupa sukupa prirodnih brojeva.[traži se izvor]
Literatura
uredi- Feferman, S. (2008): Conceptions of the Continuum, Standford University
- Jech, T. (2006). Set Theory,The Third Millennium Edition, revised and expanded, 4th edition, Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-New York