Конрадова сунчаница
Konradova sunčanica (Macrolepiota konradii) jestiva je gljiva. Rasprostanjena je prilično često svuda, a na sjevernom Jadranu posebno.[1]
| Konradova sunčanica | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | M. clelandii
|
| Binomno ime | |
| Macrolepiota clelandii Grgur. (1997)
| |
Klobuk
urediKlobuk je veličine od 5 do 9 samtimetara, još u mladosti konično je izbočen, a kasnije je sve rastvoreniji i postaje gotovo ravan, ili čak malo udubljen. Kožica boje lješnika je preko te izbočine i još šire prema rubu jedinstveno cijela, dok se prema periferiji raspada na opnaste (ne vlaknasto krljuštave) prvobitno krupnije, što dalje - to sitnije i tamnije, (smeđe) crne ljuske, koje se u obliku sasvim sitnih tačkica nastavljaju sve do krajnjeg ruba klobuka, a ispod njih proviruje suva, pahuljasta, zagasita, bijela osnova.[1]
Listići
urediListići su slobodni, trbušasti, ali s mnogo lameletta, neravne neravne i veoma tanke oštrice, mliječno - do sivo bijeli.[1]
Otrusina
urediOtrusina je bijela.
Stručak
urediStručak je veličine 8-16/0,5-1,2 cm pri vrhu, nadolje neznatno širi, sve do dna, s bulbom koja može biti debela i do 2 santimetra, ali većinom ne jače izražena, više kao u mladog luka. I on je na bijeloj osnovi ispod prstena presvučen dosta tamnocrvenkastosmeđom opnom, koja se raspucava ili na krupnija polja, ili na pojase ili na ljuske, što bliže prstenu, to sitnije. Prsten je jednostruk, bez resa, donjom polovicom priljubljen uz stručak, gornjom u mlađih ljevkasto nagore okrenut, u starijih je ipak na dolje previjen, odozgo bijel, alo odozdo smeđ, neizostavno bar po rubu, ali gotovo uvijek i cijela donja polovina. Pun je, s mekšim jezgrom.[1]
Meso
urediMeso je tanko, znatno tanje od širine listića, nježno i meko, mutnobijelo. Ukusom podsjeća na orahe, bez mirisa.[1]
Mikroskopija
urediSpore su veličine 11-15/7,5-9,5 mi, s krupnim kličnim otvorom, hyaline, gole, u kresylovu plavilu zidovi su obojeni u dvije pruge, plavu i crvenu.[1]
Stanište i rasprostranjenost
urediPrilično je česta gljiva svuda, a na sjevernom Jadranu je veoma česta. raste pojedinačno u travi blizu medunaca, bjelograbića i borova.[1]
Deoba
urediPeriod diobe je u maju, junu, oktobru, novembru (decembru) mjesecu.[1]
Jestivost
urediukusna jestiva gljiva, ravnopravna običnoj sunčanici, premda nije toliko izdašna.[1]
Slične vrste
urediU narodu je popularna i dosta sakupljana, ova biljka se često mijenja s dobro poznatom običnom sunčanicom. Macrolepiota procera (Scop, ex Fr.) Sing.. Konradova sunčanica je mnogo sličnija nježnoj sunčanici, Macrolepiota gracilenta Fr., ali i ova se zamjenjuje sa pravom sunčanicom. Sve su jestive. U predjelima sjevernog Jadrana javlja se i, Macrolepiota badhami , odnosno Leucocoprinus badhami Bk. et Br., Badamova sunčanica, ne mnogo otrovna. Najveću sličnost, uprkos svemu, ima jedan varijetet gracilentae (по Dufouru var, excoriatae) rubescens. To je najčešća sunčanica toplog podneblja.[1]
Taksonomija
urediMolekularna analiya DNK sekvenci iz Australijske kolekcije je pokazala da su Macrolepiota konradii,[2] M. gracilenta, M. mastoidea,[3] i M. procera ista vrsta kao i Macrolepiota clelandii.[4]
Reference
uredi- ^ a b v g d đ e ž z i Ključ za gljive; Ivan Focht; ITRO "Naprijed"; Zagreb 1986.
- ^ Bougher NL, Syme K (1998). Fungi of Southern Australia. Nedlands, Western Australia: University of Western Australia Press. str. 186—187. ISBN 978-1-875560-80-6.
- ^ Common (2 izd.). Sydney: University of N.S.W. Press. 2000. str. 91. ISBN 978-0-86840-650-3.
|first1=zahteva|last1=u Authors list (pomoć) - ^ Vellinga EC. (2003). „Chlorophyllum and Macrolepiota (Agaricaeae) in Australia”. Australian Systematic Botany. 16 (3): 361—370. doi:10.1071/SB02013.
