Istarski egzodus ili Istarsko-dalmatinski egzodus je izraz koji se koristi za iseljavanja etničkih Italijana sa jugoslovenske teritorije Istre, kao i gradova Zadar i Rijeka nakon Drugog svjetskog rata. Istra, Rijeka i Zadar bile su etničke mješovite, sa hrvatskom, italijanskom i slovenačkom zajednicom. Italija je poslije Prvog svjetskog rata anektirala Istru, Rijeku i dijelove Dalmacije. Na kraju Drugog svjetskog rata bivše italijanske teritorije Istra i Dalmacija postale su dio Jugoslavije prema Mirovnom ugovorom sa Italijom 1947. godine, izuzev okruga Trst. Bivše teritorije koje su postale dio Jugoslavije, danas su dio Hrvatske i Slovenije.

Italijani u Istri 1900—1910. godine

Prema različitim izvorima, procjenjuje se da je tokom egzodusa između 230.000 i 350.000 ljudi (uključujući nekoliko hiljada Hrvata i Slovenaca antikomunista) napustilo područje nakon završetka rata.[1][2] Egzodus je počeo 1943, a potpuno je završen tek 1960. godine.

Istoričari i dalje ističu formalnu odgovornost jugoslovenskih vlasti za egzodus, ali u mnogim slučajevima pritisak na etničke Italijane (ubistva i pogubljenja tokom prvih godina egzodusa, zamijenjeni su nakon 1947. godine manje nasilnim oblicima zastrašivanja kao što su nacionalizacija, eksproprijacija i diskriminatorno oporezivanje)[3] davao je male mogućnosti osim emigracije.[4][5][6]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Thammy Evans & Rudolf Abraham. Istria. str. 11. 
  2. ^ James M. Markham (6. 6. 1987). „ELECTION OPENS OLD WOUNDS IN TRIESTE”. The New York Times. Pristupljeno 9. 6. 2016. 
  3. ^ Pamela Ballinger. Genocide: Truth, Memory, and Representation. str. 295. Pristupljeno 30. 12. 2015. 
  4. ^ Ethnic Cleansing and the European Union - Page 136, Lynn Tesser. 
  5. ^ History in Exile: Memory and Identity at the Borders of the Balkans - Page 103, Pamela Ballinger, Princetown University Press, UK: 2003. 
  6. ^ Anna C. Bramwell (1988). Refugees in the Age of Total War. University of Oxford, UK. str. 139, 143.