Izidor Papo
Izidor Papo Iso (Ljubuški, 31. decembar 1913 — Beograd, 14. oktobar 1996) bio je lekar-kardiohirurg, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik sanitetske službe i glavni hirurg JNA i akademik SANU.
izidor papo | ||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||||||||||
Nadimak | Iso | |||||||||||||||||||
Datum rođenja | 31. decembar 1913. | |||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Ljubuški, Austrougarska | |||||||||||||||||||
Datum smrti | 14. oktobar 1996.82 god.) ( | |||||||||||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SR Jugoslavija | |||||||||||||||||||
Profesija | lekar | |||||||||||||||||||
Porodica | ||||||||||||||||||||
Supružnik | Anastasija Papo | |||||||||||||||||||
Delovanje | ||||||||||||||||||||
Član KPJ od | 1943. | |||||||||||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||||||||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 — 1981. | |||||||||||||||||||
Čin | general-pukovnik | |||||||||||||||||||
U toku NOB | član Vrhovnog štaba NOVJ | |||||||||||||||||||
Odlikovanja |
|
Biografija
urediRođen 31. decembra 1913. godine u Ljubuškom. Potiče iz porodice sefardskih Jevreja, čiji su preci došli u XVII veku, nakon što su bili prognani iz Španije. Posle završene gimnazije u Mostaru, 1932. godine, upisao je studije medicine na Univerzitetu u Zagrebu.
Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, odlazi u Mostar i radi na hirurškom odeljenju, a zatim odlazi u Mostarski NOP odred. Tokom rata nalazio se u hirurškoj ekipi Vrhovnog štaba NOV i POJ. Za vreme rata doživeo je tešku porodičnu tragediju. Ustaše su mu zverski ubili preko 50 članova porodice uključujući rođenog brata i sestru.
Godine 1944. poslat je u saveznički centar u Italiju, gde je upoznao Roda Smita (koji ga je 1969. godine predložio za člana Kraljevskog hirurškog koledža, koji je brojao 50 članova). Po povratku iz Italije postao je upravnik Bolničkog centra u Novom Sadu, a potom je upućen na Sremski front, gde je rukovodio pokretnim hirurškim ustanovama.
Godine 1946. je poslat u Sovjetski Savez, na usavršavanje kod Judina, Bakunjeva i Višnjevskog. Tamo je položio i specijalistički ispit iz hirurgije, 1947. godine, a 1948. se vraća u zemlju i postaje načelnik Drugog hirurškog odeljenja Glavne vojne bolnice, koja je kasnije prerasla u Vojnomedicinsku akademiju JNA (VMA). Kako je kod Judina naučio njegovu tehniku rekonstrukcije jednjaka, počinje da je primenjuje, ali i usavršava. Ova modifikacija operacije se danas u hirurgiji zove: antetoraklana jejunoplastika Judin-Papo. Do tada ove bolesnike u Jugoslaviji niko nije operisao, a kako ih je bilo mnogo, Papo je ubrzo operisao 335 bolesnika sa minimalnim mortalitetom od 1,2%, po čemu je stekao i međunarodno priznanje. Ubrzo je postavljen za šefa Katedre hirurgije i glavnog hirurga JNA.
Zatim odlazi u SAD na usavršavanje u kardiohirurgiji, koje se tih godina rađala zahvaljujući usavršavanju ekstrakorporalne cirkulacije. Bio je u Filadelfiji, klinici Mejo, bolnici Maunt Sinaj i drugim. Vraća se u zemlju i počinje da radi operacije na srcu i već 12. novembra 1965. godine ugrađuje prvu veštačku valvulu. Uradio je blizu 4.000 operacija na otvorenom srcu.
Godine 1950. dobio je zvanje docenta, 1953. vanrednog profesora, a 1956. redovnog profesora. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Godine 1975. unapređen je u čin general-pukovnika sanitetske službe JNA. Za predsednika Hirurške sekcije izabran je krajem 1963. godine i na toj dužnosti je ostao do 22. januara 1966. godine. U tom periodu rad sekcije je bio intenzivan. Pozivao je i ugledne hirurge iz inostranstva da drže predavanja na sastancima Sekcije.
Objavio je 217 radova, od toga 13 u inostranim časopisima. Bio je redaktor udžbenika Ratna hirurgija. Preko 30 godina bio je načelnik Hirurške klinike VMA. Penzionisan je 1981. godine.
Preminuo je 14. oktobra 1996. godine i sahranjen je na Jevrejskom groblju u Beogradu.
Nagrade i odlikovanja
urediBio je član udruženja hirurga Jugoslavije kao i brojnih međunarodnih društava:
- Austrijskog društva traumatologa,
- Međunarodnog društva za hidatidologiju,
- Naučnog saveta Međunarodnog hirurškog društva,
- Američkog kardiološkog koledža,
- Nemačkog hirurškog društva,
- počasni član Pariskog društva hirurga,
- Američkog lekarskog društva, CICD-a,
- Hirurškog društva Los Anđelesa,
- član francuske Akademije hirurgije,
- Peruanske Akademije medicinskih nauka,
- Kraljevskog koledža hirurgije Engleske i Irske,
- Grudnohiruškog društva Bolivije i dr.
Nosilac je brojnih uglednih odlikovanja i nagrada:
- Oktobarske nagrade grada Beograda,
- Sedmojulske nagrade,
- Nagrade „22. decembar“,
- Nagrade AVNOJ-a,
- Nagrade Višnjevskog (Moskva) i dr.
- Nosilac je Partizanske spomenice 1941.,
- Ordena jugoslovenske zvezde s lentom,
- Ordena jugoslovenske zastave sa lentom,
- Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvezdom,
- Ordena rada sa crvenom zastavom,
- Ordena za vojne zasluge sa velikom zvezdom,
- Ordena partizanske zvezde sa srebrnim vencem,
- Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem,
- Ordena narodne armije sa zlatnim vencem,
- Ordena za hrabrost,
- Orden Britanske imperije drugog reda,
- Orden Red prestola prvog reda,
- Orden Republike Egipat drugog reda,
- Orden Afričkog oslobođenja,
- Orden Dva Nila,
- Orden nezavisnosti.
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) izabran je 21. decembra 1961, a za redovnog 7. marta 1968. godine.
Literatura
uredi- Vojna enciklopedija. Beograd 1975. godina
Spoljašnje veze
uredi- Biografija na sajtu SANU
- Zbirka odlikovanja Arhiva SANU [1]
- Portreti: Dr Isidor Papo (1972.) na sajtu YouTube