Zoran Bognar
Zoran Bognar (rođen kao Zoran Čalić; Vukovar, 30. januar 1965) srpski pesnik, esejista, prozaista, književni kritičar i antologičar.
Zoran Bognar | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Zoran Čalić |
Pseudonim | Zoran Bognar |
Datum rođenja | 30. januar 1965. |
Mesto rođenja | Vukovar, SFR Jugoslavija |
Književni rad | |
Jezik stvaranja | srpski |
Žanr | poezija, književna kritika, esej, proza |
Biografija
urediZoran Bognar (rođen kao Zoran Čalić; kasnije je uzeo umetničko mađarsko prezime Bognar, što znači: kolar). Više od 300 njegovih eseja i književnih prikaza je objavljeno u mnogim srpskim književnim časopisima i listovima kao što su Borba, Dnevnik i Politika, a o njegovom stvaralaštvu poslednjih decenija objavljeno je i više od 250 eseja, prikaza i studija.[1]
Živi i radi u Beogradu kao profesionalni književnik. Višegodišnji je književni urednik u izdavačkoj kući „Dereta”, aktuelni je predsednik žirija Nagrade „Miroslav Dereta” od 2006. godine i predsednik Fondacije za očuvanje likovne umetnosti „Ars Longa”.
Član Udruženja književnika Srbije i PEN centra Bosne i Hercegovine.
Izdavačka kuća „Draganić” objavila je Izabrana dela Zorana Bognara u 7 tomova povodom 30 godina književnog rada (2013-2014, Beograd) kojima su kasnije pridodata još dva toma: „Ejdetske slike II” („Skripta Internacional”, Beograd, 2020) i „Ejdetske slike III” („Nova poetika”, Beograd, 2021).
Učestvovao je na mnogim međunarodnim pesničkim festivalima i kongresima. Održao je više samostalnih književnih večeri u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Španiji, Poljskoj, Grčkoj, Australiji, kao i u zemljama regiona (Makedonija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora).
Nagrade
uredi- Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke”, za knjigu pesama Ako se mrtvi jednoga dana vrate, 1993.
- Nagrada „Matićev šal”, za knjigu pesama Anonimna besmrtnost, 1994.
- Nagrada „Stevan Pešić”, za knjigu pesama Anonimna besmrtnost, 1994.
- Nagrada „Blažo Šćepanović”, za ciklus pesama „Dopisivanje s apokalipsom”, 1997.
- Nagrada „Drainac”, za knjigu pesama Novi čovek, 1999.
- Nagrada „Isidora Sekulić”, za knjigu pesama Novi čovek, 1999.
- Nagrada „Srboljub Mitić”, za knjigu pesama Elizejska trilogija, 2001.
- Nagrada „Milutin Uskoković”, za pripovetku „Politika mase iliti jevtina zabava za dokona jutra”, 2003.
- Nagrada „Slobodan Džunić”, 2006.
- Nagrada „Milan Bogdanović”, za kritički tekst „Rekvijem za Isidoru”, 2009.
- Nagrada „Dimitrije Mitrinović”, za zbirku izabranih i novih pesama Lavirint kuga, 2011.
- Visoko specijalno priznanje Akademije „Ivo Andrić”, 2010.
- Nagrada „Kočićevo pero”, 2013.
- Nagrada „Miodrag Draganić”, za izabrana dela, 2013.[2]
- Nagrada „Vasko Popa”, za knjigu poezije Insomnija, bele noći, 2014.
- Nagrada „Zlatni beočug”, 2013.
- Nagrada „Jovan Skerlić”, 2018.
- Nagrada „Ivan Foht”, za poemu Srbijo, mogu li da budem tvoj sin, 2019.
- Nagrada „Rastko Petrović”, za poemu Srbijo, mogu li da budem tvoj sin, 2020.
- Nagrada „Milan Rakić”, za poemu Srbijo, mogu li da budem tvoj sin, 2020.[3]
- Povelja „Karađorđe”, 2021.
- Nagrada „Tronoški rodoslov”, za knjigu eseja Ejdetske slike III, 2021.[4]
- Vukova nagrada, za 2023.[5]
Dobitnik je četiri internacionalne nagrade: „Vannelli” (Italija, 1997), „Mediterranean Lion” (Crna Gora, 1998), „Hubert Burda” (Nemačka, 1999) i „Wort-Farbe-Klange" (Austrija, 2017); kao i prestižne stipendije fondacije „Ville Waldberte„ (Nemačka, 2002), jedne od najetabliranijih evropskih kuća pisaca u kojoj su boravili i stvarali mnogi svetski priznati pisci kao što su Tomas Man, Zbignjev Herbert, Hlebnjikov, Mihael Kriger, Ištvan Erši i mnogi drugi.
Dela
urediPoezija
uredi- Blues za šahovsku tablu, Književna omladina Hrvatske, Vukovar, 1986.
- Zemlja gospodari PODzemljom, Big-Ben, Sarajevo, 1987.
- Psiho-striptiz, Panpublik, Beograd, 1988.
- Isus još uvek veruje YUdi, Koneks, Beograd, 1990.
- Trgovci bioritma, Big-Ben, Sarajevo, 1990.
- Ludilo Floyda Bertholda, Koneks, Beograd, 1991.
- Miris plastičnog cveća, Koneks, Beograd, 1992.
- Ako se mrtvi jednog dana vrate, Bagdala, Kruševac, 1993.
- Južna strana istoka, (haiku poezija), Svetovi, Novi Sad, 1993.
- Anonimna besmrtnost, Rad, Beograd, 1994.
- Novi potop, Draganić, Beograd, 1996.
- Novi Nojev kovčeg, Prosveta, Beograd,1997.
- Novi čovek, Prosveta, Beograd, 1999.
- Elizejska trilogija, poetska trilogija, Prosveta, Beograd, 2000.
- Albedo, Dereta, Beograd, 2002.
- Aura, Dereta, Beograd, 2003.
- Alhemija, Dereta, Beograd, 2005.
- Sazvežđa ispod kože, Zalihica, Sarajevo, BiH, 2007.
- Albedo, Aura, Ahemija, poetska trilogija, Balkanski književni glasnik, Beograd, 2009.
- Lavirint kruga, Izabrane i nove pesme, IP „Book”, Beograd, 2010.
- Vukovarske elegije, Balkanski književni glasnik, Beograd, 2011.
- Insomnija, bele noći, 77 pesama o ljubavi, izdaji, demonima i ostalim svakodnevnim umiranjima, IK „Draganić”, Beograd, 2013.
- Zebnja nam ide za petama i flertuje sa našim senkama, orfejski portreti melanholije 1984–2014, Balkanski književni glasnik, Beograd, 2014.
- Srbijo, mogu li da budem tvoj sin, Poema o vlastitom prokletstvu, Balkanski književni glasnik, Beograd, 2019.
- Krv i med, 111 pesama o usudu i nafaki Balkana, Centar za kulturu i turizam, Mladenovac, 2022.
Romani
urediKnjige eseja
uredi- Fotografije glasova: o fenomenima istorije duha i kulture, Bagdala, Kruševac, 1997.
- Ejdetske slike, Matica srpska, Novi Sad, 1998.
- Fotografije glasova II: izabrani mikroeseji o fenomenima istorije duha i kulture: 1996–2000, Književno udruženje, Kikinda i Prometej, Novi Sad, 2002.
- Ejdetske slike II, IK „Skripta Internacional”, Beograd, 2020.
- Ejdetske slike III, Nova poetika, Beograd, 2021.
Ostalo
uredi- Siniša Mihajlović: bombarder sa Marakane, Koneks, Beograd, 19??.
- O sebi i drugima: razgovori sa Milivojem Markovićem, Ars Longa, Beograd, 1995.
Antologije
uredi- Novo raspeće, antologija savremene srpske poezije tragom estetskog egzorcizma 1967–2000, Rad, Beograd, 2001.
- Tečni kristal, antologija srpskog mikroeseja XX veka, Dereta, Beograd, 2006.
Knjige na drugim jezicima
uredi- Il nuovo diluvio, poesie scelte 1984–1994, Bari, La Vallisa, 1995.
- La nuova arca di Noe, Verona, Vannelli, 1998.
- Junge lyrik aus den landern ost-und sudosteuropas (koautorska knjiga sa Majom Vidmar i Urošem Zupanom); Das Hubert Burda Stipendium 1999; Aus dem Serbischen von Zarko Radakovic und Peter Handke, sowie von Elke Schwarz-Mahmuti und Aslan Mahmuti; Langenburg-Konstanz, Editione Petrarca, 2000.
- Protoclepsydra – a selection of poems by Zoran Bognar, Vancouver, DaDaBaBy Enterprises, 2000.
- La trilogia d'Eliseo, Bari, La Vallisa, 2001.
- El nuevo diluvio, Belgrado, Dereta, 2002.
- La trilogie Elyseenne, Montreal, Canada, La Pyramide, 2002.
- Gedichte – serbisch-deutsch, Muenchen, A+G, 2003.
- Soszvezdija pod kožata, Skopje, Terra Magica, Makedonija, 2006.
- Albedo, Aura, Alchemy: Selected poems 1984–2014, Balkan Literary Herald, Belgrade, 2015.
- Uj ember – Azert iz ellened, te mizantrop, Atjaro, Budapest, Hungary, 2022.
- A New Man – Despite you, misanthrope, New Poetics, Belgrade, 2022.
- Noviot čovek, Skopje, Solaris, Makedonija, 2022.
Reference
uredi- ^ „Bi(bli)ografija”. Zoran Bognar. Pristupljeno 23. 12. 2022.
- ^ „Uručena nagrada „Miodrag Draganić””. Politika. 27. 1. 2014. Pristupljeno 23. 12. 2022.
- ^ „KRIK PROTIV POREMEĆENIH VREDNOSTI: Pisac Zoran Bognar o iskušenjima, nagradama, prokletstvu”. Novosti. 15. 1. 2021. Pristupljeno 23. 12. 2022.
- ^ „Zoran Bognar dobitnik nagrada Tronoški rodoslov”. RTRS. 9. 12. 2021. Pristupljeno 23. 12. 2022.
- ^ „IZUZETNA VUKOVA NAGRADA VUČELIĆU: Poznati dobitnici Tradicionalnog priznanja Kulturno-prosvetne Zajednice Srbije”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 12. 2. 2024.