Zaharije Zaharić
Zaharije Zaharić (1836 — 25. februar 1918) bio je kremanski paroh, kum čuvene vidovnjačke porodice Tarabića.[1] Njegova zasluga je što su proročanstva Tarabića sačuvana i prerasla u mit.
Zaharije Zaharić | |
|---|---|
 Prota Zaharije Zaharić | |
| Datum rođenja | 1836. |
| Datum smrti | 25. februar 1918. (81/82 god.) |
Biografija
urediBježeći od Turaka, beranski knez Stjepan Radonjić doselio se u Kremna i napravio kuću na brdu Strmcu. Kasnije se preselio na susjednu padinu koja gleda na to brdo, jer je tu bilo i vode i drveta i kamena. Po jednom od sinova kneza Stjepana, proti Zahariju, porodica je promijenila prezime u Zaharić. Kuća Zaharića bila je čuvena po proizvodnji veoma dobre rakije. Do okupacije od strane Bugara 1943. godine na kući Zaharića nalazilo se četrnaest odžaka. Bugari su ih sve popalili, a kada su po podrumima izbušili burad, potekla je rijeka rakije.
Zaharići su od davnina bili sveštenička porodica. Prota Zaharije je u Kijevu završio duhovnu akademiju, a potom je došao u Kremnu, 1841. godine, i već sa sedamnaest godina postao prota. Kada se zapopio, promijenio je prezime Radonjić u Zaharić.[2]
Prota Zaharije bio je omiljen u narodu. Sa 35 godina bio je izabran za narodnog poslanika i na tu funkciju je biran nekoliko puta. Odustao je tek kada mu je Mitar Tarabić za vrijeme mandata od 1865. do 1867. rekao: „Nemoj, kume, više biti poslanik!“
Bio je veliki pristalica dinastije Karađorđevića. Kod kralja Petra je dolazio bez najave i ulazio bez pitanja, a ovaj ga je za put uvijek darivao dvorskim cigaretama. I za vrijeme Prvog svjetskog rata kralj Petar ga nije zaboravio, već je proti, koji je tad bio teško bolestan, iz Soluna tajno slao pomoć. Kao uticajnom čovjeku kod Srba sa obje strane Drine, proti su se povjeravali delikatni poslovi. U Kremnu su, da bi se sa njim vidjele i dogovarale, dolazile najviđenije svjetovne i duhovne ličnosti ondašnje Srbije. 1915. godine kod prote je došao dr Radovan Kazimirović, kome je prota povjerio sva proročanstva Tarabića. Protina kazivanja profesor Kazimirović je između dva svjetska rata pretočio u knjigu „Tajanstvene pojave u našem narodu i Kremansko proročanstvo“, čiji recenzent je bio episkop Nikolaj Velimirović.
Zlatiborci su izgleda vjerovali da prota ipak nije bio samo vjerni sluga Božiji, jer su govorili: „Rat će se završiti one godine kad proto Zarije umrije!“
Prota je umro 25. februara 1918. godine, ne dočekavši „slavno vrijeme kada će se narod jopet latiti pluga i uživati u slobodi“, kako su mu proroci govorili.[3]
Njegovi čukununuci, praunuci ćerke Ružice, su Stevan i Pavle Stanković, lekari neuropsihijatrije i hirurgije.[4]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Zaharije Zahraić”. Kremansko proročanstvo. Pristupljeno 18. 1. 2019.
- ^ „Prota Zaharije Zaharić ( 1836 – 1918 )”. KREMANSKO PROROČANSTVO. Arhivirano iz originala 19. 01. 2019. g. Pristupljeno 18. 1. 2019.
- ^ „ZLATIBORSKA ČEDA: PROTA ZAHARIJE ZAHARIĆ U SRPSKIM DELFIMA”. Zlatiborpress. Pristupljeno 18. 1. 2019.
- ^ Prof. Pavle Stanković: Tajna novih Tarabićevih proročanstava u Južnoj Americi („Večernje novosti”, 3. februar 2019)
