Žuselino Kubiček

Žuselino Kubiček de Oliveira (port. Juscelino Kubitschek de Oliveira; Dijamantina, 12. septembar 1902Rezende, 22. avgust 1976) bio je brazilski političar, predsjednik Brazila od 1956. do 1961. godine.[1]

Žuselino Kubiček
Žuselino Kubiček
Lični podaci
Puno imeŽuselino Kubiček de Oliveira
Datum rođenja(1902-09-12)12. septembar 1902.
Mesto rođenjaDijamantina, Brazil
Datum smrti22. avgust 1976.(1976-08-22) (73 god.)
Mesto smrtiRezende, Brazil
UniverzitetUniverzitet Minas Žerais
Politička karijera
Politička
stranka
Socijaldemokratska partija

Biografija

uredi

Rođen je u Dijamantini, država Minas Žerais. Njegov otac Žoao Sezar de Oliveira (1872—1905) je bio trgovački putnik, a majka Žulija Kubiček (1873—1971), poreklom Čehinja, učiteljica. Otac mu je umro kada je Žuselino imao samo tri godine.

U detinjstvu i mladosti voleo je fudbal i amaterski igrao za fudbalski klub Amerika Mineiro iz Belo Orizontea. Studirao je medicinu i postao doktor 1927. godine. Oženio se 1931. godine Sarom Lemoš. Posle kraće specijalizacije u Parizu, Kubiček se zapošljava kao doktor-kapetan u brazilskoj Vojnoj policiji, od kada i počinje da se bavi politikom. Kubiček je bio izabran za državnu skupštinu Minas Žeraisa 1934. godine. Sa napredovanjem ideje Estado Novo (Estado Novo - autoritativni princip vršenja vlasti u Brazilu, po uzoru na Portugal, uveden od strane dotadašnjeg predsednika Žetulija Vargasa - Getúlio Vargas) Kubiček je bio prisiljen da se vrati medicini. Ipak 1940. godine, izabran je za gradonačelnika Belo Orizontea.

Posle ovoga, ponovo ulazi u skupštinu države Minas Žerais, 1945. godine, a pet godina kasnije postaje i guverner države. 1955. godine se kandidovao za predsednika Brazila pod sloganom "50 godina za 5", i pobedio. Položio je predsedničku zakletvu 31. januara 1956. i postao predsednik Brazila (tada poznat kao Republika Sjedinjenih Država Brazila).

Među mnogim projektima koje je uspeo da pokrene i završi bila je i Brazilija, novi glavni grad Brazila, smešten u srcu Brazila. Drugog oktobra 1956. godine prilikom njegove prve posete mestu izabranom za podizanje novog grada - tada pustari u centralnom Brazilu - Kubiček je entuzijastički prorekao: Sa ove uzvišice, sa ovog usamljenog mesta koje će uskoro postati tačka glavnih nacionalnih odluka, vidim budućnost moje zemlje i mogu predvideti novu zoru moje domovine koja se, u budućnosti, oslanja samo na svoju sudbinu. Osim prestonice, za vreme njegovog mandata su izgrađene i glavne saobraćajnice kao i brazilska auto-industrija.

Ekonomija je eksplodirala, ali po visokoj ceni. Mnoge investicije u zemlji su bile plaćane štampanjem novca, tako da je slogan koji ga je doveo na mesto predsednika bio promenjen u "50 godina inflacije za 5". Tadašnja brazilska valuta, kruzeiro, kao i većina tadašnjih latinoameričkih valuta strmoglavo je gubila na vrednosti. Zemlja se još više zaduživala trudeći se da finansira ambiciozne projekte. Treba ipak istaći da su ovi dugovi bili izuzetno mali u odnosu na spoljni dug koji je napravila vojna diktatura koja je počela vojnim pučem 1964. i trajala 21 godinu.

Kubičeka je nasledio Žanio Kvadros (Jânio Quadros), 1961. godine. Kada je vojska preuzela vlast 1964, Kubičekova politička prava su bila suspendovana na 10 godina, posle čega je otišao van zemlje, uglavnom u Evropu i SAD. Vratio se u Brazil 1967. godine.

Žuselino Kubiček je poginuo 1976. godine u saobraćajnoj nesreći kod mesta Rezende u državi Rio de Žaneiro. Na sahrani u Braziliji prisustvovalo je 350 hiljada ljudi. Njegov grob se nalazi u Memorijalnom Centru ŽK, koji je otvoren 1981. godine

Aerodrom, kao i najotmeniji hotel u Braziliji, nosi ime ovog brazilskog predsednika.

Kritika

uredi

Ekonomija

uredi

Na teret mu se stavlja to što je davao prioritet razvoju automobilskog saobraćaja na štetu železničkog, što je dovelo do izolacije određenih gradova. Mnogi su smatrali da bi favorizovanje železničkog saobraćaja bilo od većeg interesa tadašnjem Brazilu.

Druga veća mrlja je bilo potčinjavanje domaće ekonomije inostranoj (kako je sam predsednik izjavljivao, udruženi kapital) i nekontrolisano štampanje novca (što je uzrokovalo inflaciju) zbog raskidanja saradnje sa MMF-om.

Korupcija

uredi

Kubičeku se takođe spočitava i korupcija. Optužbe o korupciji su počele još u vreme kada je bio senator, a pojačale su se u periodu kada je bio predsednik. Prilikom izgradnje Brazilije, bilo je indicija da su računi za neke radove bili mnogo veći od stvarnih, kao i da su poslove dobijale uglavnom firme povezane sa Kubičekovom političkom grupom, kao i činjenica da je Paner do Brazil (PANAIR do Brasil) bila jedina firma koja je vršila transport ljudi i robe za ovaj projekat. U to vreme se u novinama pojavio članak u kojem je ŽK rangiran među sedam najbogatijih ljudi na svetu, što nikada nije dokazano. U prilog ovome ide i činjenica da ga je njegov protivkandidat na sledećim izborima za predsednika, Žanio Kvadros, pobedio uz slogan Pomesti korupciju.

Kad je vojna hunta preuzela vlast u Brazilu, bilo mu je zabranjeno da se bavi politikom 10 godina. Bez obzira na to, on nije nameravao tek tako da se preda. Vojna hunta je pretila da će pokrenuti istragu u vezi korupcije za vreme njegovog mandata, kako bi ga obeshrabrila da se ponovo uključi na političku scenu. Uprkos čvrstim indicijama moguće korupcije i pritiska nekih političara i javnosti tog vremena, ŽK nikada nije ni formalno odgovarao na optužbe.

Stvaranje Brazilije

uredi

Izgradnja Brazilije je sama za sebe bila motiv za kritiku. Očigledno skupi ugovori, neefikasne logističke metode, veštačko stvaranje osećaja hitnosti bile su samo neke od indicija da nešto ne štima. Mnogi smatraju da je hitna izgradnja Brazilije bila nepotreban trošak, imajući u vidu da se radilo o zemlji sa značajnim siromaštvom i društvenim problemima.

Pobune

uredi

Za vreme svog mandata Kubiček je bio suočen sa dve pobune afro-oficira, Kareakanga (Careacanga) i Aragarsas (Aragarças). Posle gušenja pobuna i suđenja, vođe pobuna je isti predsednik ipak kasnije pomilovao.

Hronologija

uredi

Ostalo

uredi
  • 2006. godine u Brazilu snimljena serija o životu Žuselina Kubičeka.

Reference

uredi
  1. ^ „Juscelino Kubitschek president of Brazil”. Britannica. Pristupljeno 22. 1. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze

uredi