Živko Jevtić
Živko Jevtić (Bagrdan, 9. oktobar 1888 — Bagrdan, 28. april 1980) bio je srpski pesnik i književnik koji je stvarao u periodu između dva svetska rata. Predstavnik je srpske metafizičke lirike.
Živko Jevtić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. oktobar 1898. |
Mesto rođenja | Bagrdan, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 28. april 1980.81 god.) ( |
Mesto smrti | Bagrdan, SFR Jugoslavija |
Obrazovanje | Gimnazija u Kragujevcu, Filozofski fakultet u Beogradu |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Samosvesti, Postojanje, Prisnost |
Biografija
urediŽivko Jevtić je rođen 1898. godine u selu Bagrdan kod Jagodine u kući Ljube Jevtića, u porodici seljačkoj i trgovačkoj koja je poslovala sa Bečom i Peštom i dosta ulagala u školovanje Živkovo. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu na grupi za jugoslovensku književnost diplomirao je 1922. godine nakon čega je postavljen za suplenta kruševačke realke. U nekoliko navrata je obavljao posao profesorskog pomoćnika, a krajem 1923. godine napušta Gimnaziju u Kruševcu i odlazi u Nicu, a zatim u Pariz gde pohađa Sorbonu i na izvoru se upoznaje sa najnovijim književnim strujama.
Profesorski rad Živka Jevtića često je bio prekidan odsustvima, otkazima, ali je neosporno ostavio duboki trag u književnom životu. Dok je živeo u Kruševcu, pokrenuto je nekoliko književnih časopisa Đački glasnik, Krug i Ventura i tu je Živko Jevtić objavljivao svoje pesme, tekstove, pisao uvodnike, pozorišne prikaze, priloge poeziji...
Svoju prvu zvirku pesama Samosvesti Jevtić je objavio u Kruševcu 1928. godine, kao i drugu knjigu poezije pod nazivom Postojanje (1932). Prisnost je naslovni esej iz poslednje objavljene Jevtićeve knjige Pripovetke koja je štampana u paraćinskoj štampariji Žikišon, a na koricama knjige stoji Bagrdan, 1938. godine.[1] Živko Jevtić je objavljivao svoje radove u Književnom severu (šesnaest tekstova, deset pesama, tri pesme u prozi, jedan članak o pozorištu, jednu kritiku i jednu autobiografsku belešku). U Misli je objavljeno devet pesama, a u Srpskom književnom glasniku dve pesme. Sa dve pesme, Sima Pandurović ga je uvrstio u Antologiju najnovije lirike 1926. godine.
U kruševačku Gimnaziju kao profesor se vraća 1926. godine, radi kao predavač, jedno vreme kao školski knjižničar, a 1930. godine je unapređen u profesora trećeg stepena. Radno angažovanje Živka Jevtića trajalo je do 1934. godine kada je oboleo od melanholije i tada se potpuno povukao iz javnog života. Do kraja života nije prestao da piše, ali je nerado svoje rukopise davao na uvid drugima, niti ih je bilo gde objavljivao. Vratio se u svoje rodno selo, u Bagrdan gde je živeo sve do svoje smrti, 28. aprila 1980. godine.[2]
U znak poštovanja i sećanja na Živka Jevtića, mesna, seoska biblioteka u Bagrdanu dodala je svom nazivu njegovo ime i svake godine, krajem aprila organizuje manifestaciju Živkovo proleće afirmišući, pre svega, literarno stvaralašto mladih. Šesnaest godina nakon smrti davno već zaboravljenog Živka Jevtića, pojavljuje se knjiga Samosvesti; Postojanje; Prisnost u izdanju biblioteka u Jagodini i Kruševcu (1996. godine). Inicijator za objavljivanje ove knjige bio je dr Radomir Baturan koji je iz Plejade mrtvih pesnika reafirmisao Živka Jevtića.[3]
Reference
uredi- ^ „Živko Jevtić - Bagrdan”. Bagrdan na vezi. Arhivirano iz originala 10. 05. 2019. g. Pristupljeno 10. 5. 2019.
- ^ „Živko Jevtić (1898—1980)”. Riznica srpska - Književnost. Arhivirano iz originala 20. 09. 2020. g. Pristupljeno 10. 5. 2019.
- ^ Samosvesti ; Postojanje ; Prisnost / Živko Jevtić ; [priredio Radomir Baturan ; urednici Mirjana Moravčević i Ivan Pudlo]. - Kruševac : Narodna biblioteka ; Jagodina : Narodna biblioteka "Radislav Nikčević", 1996 (Beograd : "Đorđević"). - 312 str. ; 21 cm : ilustr. - (Dela Živka Jevtića ; knj. 1) Tiraž 1.000. - Bibliografija Živka Jevtića: str. 299-304.COBISS.SR 46668300