Eurimah
Eurimah (grč. Εὐρύμαχος) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.
Mitologija
uredi- Prema Homeru, Eurimah je bio Polibov sin i jedan od prosilaca Penelope, koji je sve druge prosioce nadmašio u darežljivosti. Bio je u vezi sa Melantom, Melantejevom (ili Melantijevom) sestrom, sluškinjom, koju je u Odisejev dom dovela Penelopa.[1] Važio je za dobrog strelca i kada je Penelopa organizovala takmičenje u kome je bilo potrebno da se Odisejevim oružjem prostreli dvanaest sekira pobodenih u zemlju, čak ni on nije uspeo da zategne luk. Kada je to video Antinoj, predložio je da se takmičenje odloži za sutradan. Pobednik u takmičenju je navodno, trebalo da osvoji Penelopinu ruku. U takmičenje se tada uključio i Odisej, prerušen u prosjaka. Prosioci nisu želeli da mu dozvole učešće, ali je Penelopa insisitirala. On je uspeo da obavi zadatak, ali nije ispuštao luk i strele iz ruku.[2] Tada je Odisej otpočeo pokolj prosilaca svoje supruge. Eurimah ga je preklinjao za milost, ali Odisej nije želeo da ga poštedi. Zato je ovaj potegao koplje na Odiseja, ali ga je u tom trenutku pogodila strela u jetru i smrtno ga ranila.[3]
- Četvrti prosilac Hipodamije, koga je, poput ostalih, ubio njen otac Enomaj.[4]
- Prema Pausaniji, sin Antenora i Teano. Bio je Poliksenin verenik.[4]
- Ribar sa ostrva Sime, koji je došao sa Nirejom da se bori protiv Trojanaca u trojanskom ratu. Ubio ga je Polidamant.[5]
- Još jedan učesnik trojanskog rata, koji je bio među junacima sakrivenim u trojanskom konju.[5]
Izvori
uredi- ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: SUITORS OF PENELOPE; List of the SUITORS OF PENELOPE
- ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
- ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
- ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Ergeus to Eurytele
- ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ACHAEANS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. maj 2011)