Eugen Verber
Eugen „Moše“ Verber (Subotica, 25. januar 1923 — Beograd, 1. januar 1995) bio je srpski i jugoslovenski filmski, pozorišni i televizijski glumac, ugledni prevodilac, književnik, i naučni radnik (judaista). Po nacionalnosti je bio Jevrej.
Eugen „Moše“ Verber | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Eugen Verber |
Datum rođenja | 25. januar 1923. |
Mesto rođenja | Subotica, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 1. januar 1995.71 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SR Jugoslavija |
Zanimanje | glumac književnik multilingvista |
Rad | |
Aktivni period | 1960—1990. |
Bitna uloga | Romansa konjokradice — Valter brani Sarajevo — policijski agent koji čita poziv građanima Varljivo leto '68 — radnik u sudu Mrtvima ulaz zabranjen — Debeli Bagzi Svan |
Veza do IMDb-a |
U svojoj glumačkoj karijeri koja je trajala tri decenije, proslavio se glumom u filmovima Valter brani Sarajevo (1972) i Varljivo leto '68 (1984), a pamtimo ga i kao Hansa Šmita iz Otpisanih. Sudbina je tako htela da u filmovima glumi Nemce, iako mu je porodica stradala u Drugom svetskom ratu u nemačkom koncentracionom logoru.[1]
Biografija
urediEugen Moše Verber rođen je u Subotici, 1923. godine, u patrijarhalnoj i ortodoksnoj jevrejskoj porodici.
Od malih nogu dobija jevrejsko vaspitanje, u porodici se strogo poštuju tradicija i običaji. Osnovnu jevrejsku školu počinje u Subotici a već od drugog razreda je posećuje u Novom Sadu. Maturirao je na trgovačkoj akademiji u Novom Sadu ali je paralelno učio hebrejski jezik u školi, porodici i Sinagogi.
Bio se saradnik Narodnooslobodilačkog pokreta. Hapšen od mađarskih okupatora.[1] Posle Novosadske racije od koje se spasao, beži u Budimpeštu gde radi kao zubni tehničar, ali ga krajem 1943 odvode na prinudni rad na Istočni front. U leto 1944 pobegao je iz logora i pridružio se jedinicama Crvene armije. Preko Rumunije dolazi u Jugoslaviju i stupa u Narodnooslobodilačku vojsku, ali ne dugo potom biva demobilisan zbog bolesti.
Za vreme rata i holokausta porodicu mu iz Subotice odvode u Nemačku.
Odmah nakon demobilizacije Eugen počinje glumačku karijeru. Svega nekoliko meseci pošto su mu okupatori ubili majku, dve sestre i veliki deo familije, Eugen je kročio na pozorišne daske i njegova prva uloga je bila – uloga nemačkog vojnika.[1] Za života igrao je u skoro 60 filmova, a zbog odličnog izgovora nemačkog jezika često je igrao uloge nemačkih oficira u ratnim filmovima.
Kako bi se poklonio senima svoje majke i sestara, Verber je svake pete godine odlazio u Aušvic, gde su stradali.
Eugen Verber je umro 1. januara 1995. u Beogradu.
Glumačka karijera
urediKarijeru glumca započinje u Vojvođanskom narodnom pozorištu. Paralelno radi i kao novinar u subotičkoj „Hrvatskoj riječi“ i listu na mađarskom jeziku „Mađar so“.
Odlazi u Sarajevo i radi u Pozorištu NR BiH kao glumac i sekretar drame, kao novinar u listu „Oslobođenje“, na radiju kao reditelj. Osnovao je i bio prvi umetnički direktor Pionirskog pozorišta u Sarajevu. Organizator je Pionirskog festivala kulture u Sarajevu 1949. Potom odlazi u Banjaluku a od 1953. do 1961. prelazi u Narodno pozorište u Nišu gde ostavlja duboki trag, te spada u znamenite građane grada Niša. Potom prelazi u Savremeno pozorište (Beogradsko dramsko pozorište) gde ostaje do 1975. da bi se potom potpuno posvetio naučnom i stručnom radu.
Književnost
urediPoznat je kao glumac, ali se podjednako bavio naučnim i književnim radom, novinarstvom i politikom. Bio je iskusni pregovarač i diplomata.
Bavio se prevođenjem i judaistikom. Prevodio je sa nemačkog, mađarskog, jidiš, aramejskog i hebrejskog jezika. Bio je predsednik Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Proslavio se prevodima Talmuda, Kabala, Kumranskih rukopisa i važio je za jednog od najvećih poznavalaca biblijske literature i istorije jevrejskog naroda na našim prostorima.
Objavio je brojne radove iz judaistike. Kao aktivan glumac i novinar, nikad nije prestajao da se bavi jevrejskom istorijom i kulturom. Radove iz judaistike počinje objavljivati od početka šezdesetih godina te 1977. postaje član Svetskog saveza za jevrejske nauke.
U Beogradu dve ulice su nazvane po Eugenu Verberu na opštini Voždovac (Jajinci) i Obrenovac (Barič). U Novom Sadu postoji Prolaz Eugena Verbera a u Nišu jedna ulica zove se po Eugenu Verberu.
Prevodi, knjige, članci
urediIzabrani prevodi i značajnija dela:
- Talmud (izabrani tekstovi) prevod sa hebrejskog i aramejskog jezika, istorija Talmuda i objašnjenja, Narodna knjiga Alfa Beograd. Knjiga je doživela tri izdanja 1982, 1990. 2002. ISBN 978-86-331-0696-2.
- Objašnjenja pojedinih jevrejskih naziva ili pojmova iz kataloga za izložbu „Jezik, pismo i knjige Jevreja u Jugoslaviji“, izdanje Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, Beograd 1979.
- O Jidišu, jevrejskim jezicima i o Isaku Baševiču Singeru, izdanje „Stvaranje“, Titograd 1979.
- Sarajevska Hagada, Uvodna studija, izdanje „Svjetlost“, Sarajevo. 1988. ISBN 978-86-01-01209-7.
- Kabala i njena simbolika, Beograd. 2001. ISBN 86-7394-11-3 nevažeći ISBN.
- Kumranski rukopisi (sa objašnjenjima i komentarima), Beograd 1982.
Uloge
urediGod. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1960.-te | |||
1962. | Prva ljubav (TV) | ||
1962. | Na splavu (TV) | � | |
1962. | Zločin Silvestra Bonara (TV) | ||
1963. | Afera Sveti Fijaker (TV) | Doktor Busardon | |
1963. | Banket u Šarengradu (TV) | ||
1964. | Ofsajd (TV) | ||
1965. | Akcija epej (TV) | ||
1965. | Šnajderski kalfa (TV) | ||
1965. | Sigurno je sigurno (TV) | ||
1965. | Mrtvima ulaz zabranjen | ||
1967. | Jutro | ||
1968. | Operacija Beograd | Šef policije | |
1968. | Ledeno ljeto (TV) | ||
1968. | Parničari (serija) | Advokat | |
1968. | Kod Londona (serija) | ||
1968. | Maksim našeg doba (serija) | ||
1969. | Donator | Bernhard Slomović | |
1969. | Lek od ljubavi (TV) | Ujak | |
1969. | Skandal (TV) | ||
1969. | Samci 2 (serija) | ||
1969. | Zakopajte mrtve (TV) | ||
1970.-te | |||
1970. | Biciklisti | ||
1971. | Veliki posao (TV) | ||
1971. | Od svakog koga sam volela (mini-serija) | Manojlo, Aćimov brat | |
1971. | Romansa konjokradice | ||
1972. | Rozenbergovi ne smeju da umru (TV) | Inspektor 2 | |
1972. | Kiša | ||
1972. | Majstor i Margarita | ||
1972. | Valter brani Sarajevo | Policijski agent | |
1972. | Majstori (serija) | Vlasnik fiće | |
1973. | Nesreća (TV) | ||
1973. | Kamiondžije (serija) | Matković | |
1973. | Paja i Jare | Matković | |
1973. | Ženidba nosača Samuela (TV) | ||
1974. | Ujež (TV) | Vilotije Živanović | |
1974. | Rekvijem za teškaša (TV) | ||
1974. | Valter brani Sarajevo (serija) | Policijski agent | |
1975. | Pesma (TV serija) | ||
1976. | Protiv Kinga | Vlasnik splava | |
1975. | Otpisani (serija) | Hans Šmit | |
1975. | Đavolje merdevine (serija) | ||
1975. | Zimovanje u Jakobsfeldu | ||
1975. | Pesma (serija) | Štajn | |
1976. | Poseta stare dame (TV) | Župnik | |
1976. | Salaš u Malom Ritu (TV serija) | Ćata | |
1977. | Nikola Tesla (serija) | ||
1978. | Španski zahtev (TV) | Kristofer De Haro, trgovac | |
1978. | Povratak otpisanih (serija) | Šreder | |
1979. | Usijanje | Sekretar | |
1979. | Pupinove zvezde (TV) | ||
1980.-te | |||
1980. | Vruć vetar (serija) | Predsednik stambene komisije | |
1981. | Kraljevski voz | ||
1981. | Duvanski put (mini-serija) | Sekretar | |
1983. | Zadah tela | Lekar | |
1984. | Prokleta avlija (TV) | Kirkor | |
1984. | Varljivo leto 68 | Veselinov kolega | |
1984. | Varljivo leto ’68 (TV serija) | Veselinov kolega | |
1984. | Jaguarov skok | Goldman | |
1985. | Jazol | ||
1986. | Sivi dom (serija) | Trgovac | |
1987. | Vuk Karadžić (serija) | Joan Šnirer | |
1988. | Ortaci | Nemački biznismen | |
1988. | Slučaj Harms | Pisar | |
1988. | Put na jug | ||
1989. | Donator | Bernhard Šlomović, otac | |
1990.-te | |||
1990. | Zaboravljeni (serija) |
Reference
uredi- ^ a b v Sudbina se poigrala sa našim glumcem. Sajt GradSubotica, 1. marta 2017.
Literatura
uredi- Članak Dr Lavoslav Kadelburg (1983): Eugen Verber šezdesetogodišnjak. „Jevrejski pregled“ broj 1-2, Beograd.
- Mirjana Belić-Koročkin-Davidović, Radivoje Davidović : „Eugen Verber, glumac, prevodilac, judaista...“ Čigoja štampa, Beograd., 2014.
Spoljašnje veze
uredi- Eugen Verber na sajtu IMDb (jezik: engleski)