Википедија

Grigorije Bogoslov

Светац, епископ и теолог из 4. века
Ne poistovećivati sa Grigorije Nazijanski (stariji).

Grigorije Nazijanski (330[4]—390[4][5]), nazvan Grigorije Bogoslov, bio je carigradski arhiepiskop.[6]

Grigorije Nazijanski
Sveti Grigorije Bogoslov
Lični podaci
Datum rođenja329.
Mesto rođenjaArianzos, Nazianzus,
Datum smrti25. januar 390. (starost 60–61)
Svetovni podaci
PraznikKatolička crkva: Opšti rimski kalendar: 2. januar[1]
Opšti rimski kalendar iz 1960: 9. maj
Istočna pravoslavna crkva: 25. januar (primarni praznik)
30. januar (Sveta tri jerarha)
Anglikanska zajednica: 2. januar[2]
Luteranska crkva: 10. januar (LCMS); 14. jun (ELCA)
Jermenska apostolska crkva: Subota pred četvrtu nedelju Preobraženja ili subota pred treću nedelju Hristovog rođenja[3]
Sveti Grigorije Bogoslov

Rođen u Naziansu od oca Jelina i majke hrišćanke.[7][8]‍:18 Pre krštenja učio se u Atini zajedno sa Vasilijem Veliki i Julijanom Odstupnikom. Često je on proricao Julijanu da će biti odstupnik od vere i gonitelj crkve, što se i zbilo. Na Grigorija je naročito mnogo uticala dobra mu majka Nona. Kada završi svoje učenje, Grigorije se krsti. Sveti Vasilije rukopoložio ga je za episkopa sasimskog, a car Teodosije Veliki uskoro ga pozove na upražnjeni presto arhiepiskopa carigradskog. Sastavio je mnogobrojna dela, od kojih su mu najslavnija ona iz Bogoslovlja, zbog čega je i nazvan Bogoslovom.

Ja sam bežao da bih shvatio Boga, ushodio na goru, stupao u oblak, udaljivši se od materije i svega materijalnog, sabravši se unutar sebe, koliko je moguće. Ali kada sam pogledao, video sam jedino Boga otpozadi.

Naročito je znamenito po dubini njegovo delo Besede o Svetoj trojici. Još je pisao protiv patrijarha Makedonija, koji je učio o Duhu svetom (kao da je Duh stvorenje Božje), i protiv Apolinarija, koji je učio, kao da Hristos nije imao čovečje duše, nego da mu je božanstvo bilo mesto duše. Pisao je takođe i protiv cara Julijana Odstupnika, svog negdašnjeg školskog druga. Kada na Saboru 381. godine, nasta rasprava oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se povuče sam, izjavivši: „Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola“. Zatim napusti Carigrad, ode u Nazijanz, i tamo prožive do smrti u povučenosti, molitvi i pisanju korisnih knjiga. Iako je celog života bio slaba zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu. Mošti su mu docnije prenete u Rim, a glava mu se nalazi u Uspenskom soboru u Moskvi. Bio je i ostao veliko i divno svetlo Crkve pravoslavne, kako po krotosti i čistoti karaktera tako i po nenadmašnoj dubini uma. Umro je 390. godine

Grigorije Nazijanzin je svetac u istočnom i u zapadnom hrišćanstvu. U katoličkoj crkvi ubraja se među crkvene doktore; u Istočnoj pravoslavnoj crkvi i Istočnim katoličkim crkvama poštovan je kao jedan od Sveta tri jerarha, pored Vasilija Velikog i Jovana Zlatoustog. On se smatra jednim od velikih otaca u istočnom i u zapadnom hrišćanstvu. Smatran je zaštitnikom dinastije Kotromanića i srednjovekovne Bosne tokom prve polovine 15. veka, dok je Sveti Georgije, Čudotvorac, bio zaštitnik najmanje od sredine 13. veka, iako ga je papstvo potvrdilo mnogo kasnije, 1461. Sveti Grigorije Veliki se takođe smatrao zaštitnikom obe države i dinastije krajem 15. veka.[9][10]

On je takođe jedan od samo trojice ljudi u životu Pravoslavne Crkve koji su zvanično označeni epitetom kao „Bogoslov“,[11] a druga dvojica su Jovan Bogoslov (jevanđelista) i Simeon Novi Bogoslov.

Napomene

uredi

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Reference

uredi
  1. ^ Saint Gregory of Nazianzus na sajtu Enciklopedija Britanika
  2. ^ „The Calendar”. Church of England. Pristupljeno 2. 1. 2020. 
  3. ^ User, Super. „Commemoration of St. Gregory the Theologian”. Arhivirano iz originala 26. 09. 2021. g. Pristupljeno 13. 02. 2022. 
  4. ^ a b Liturgy of the Hours Volume I, Proper of Saints, 2 January.
  5. ^ „Ορθόδοξος Συναξαριστής :: Άγιος Γρηγόριος ο Θεολόγος”. Saint.gr. 25. 1. 2016. Pristupljeno 1. 11. 2016. 
  6. ^ McGuckin, John (2001). Saint Gregory of Nazianzus: An Intellectual Biography. , Crestwood, NY.
  7. ^ The Riverside Dictionary of Biography . Editors of the American Heritage Dictionaries; Editors of the American Heritage Dictionaries. Houghton Mifflin Harcourt. 2005. str. 336. ISBN 9780618493371. „Gregory of Nazianzus or Nazianzen, St c. 330-c. 389 AD •Greek prelate and theologian- Born of Greek parents in Cappadocia, he was educated in Caesarea, Alexandria and Athens.” 
  8. ^ Ruether, Rosemary Radford (1969), Gregory of Nazianzus: Rhetor and Philosopher, Oxford University Press 
  9. ^ Lovrenović, Dubravko (2008). „Sv. Grgur čudotvorac – zaštitnik Kotromanića i srednjovjekovne Bosne”. Ur.: Karamatić, Fra Marko. Zbornik o Marku Dobretiću (pdf) (na jeziku: srpskohrvatski). Sarajevo: Franjevačka teologija. str. 9—32. ISBN 978-9958-9026-0-4. Pristupljeno 17. 5. 2021. 
  10. ^ Housley, Norman (17. 6. 2016). The Crusade in the Fifteenth Century: Converging and competing cultures. Routledge. ISBN 9781317036883. Pristupljeno 3. 3. 2019 — preko Google Books. 
  11. ^ Great Synaxaristes. Ὁ Ἅγιος Γρηγόριος ὁ Θεολόγος Ἀρχιεπίσκοπος Κωνσταντινουπόλεως.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć) 25 Ιανουαρίου. ΜΕΓΑΣ ΣΥΝΑΞΑΡΙΣΤΗΣ.

Literatura

uredi
  • Børtnes, Jostein; Hägg, Tomas (2006), Gregory of Nazianzus: Images and Reflections, Copenhagen: Museum Tusculanum Press, ISBN 978-87-635-0386-0 
  •   Herbermann, Charles, ur. (1913). „St. Gregory of Nazianzus”. Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. 
  • McGuckin, John A. (2001). St. Gregory of Nazianzus: An Intellectual Biography. St. Vladimir's Seminary Press. ISBN 0-88141-222-8. . Crestwood, NY: 2001, St. Vladimir's Seminar Press.
  • Migne, J.P. (General Editor). Cursus Completus Patrologiae Graecae. Volumes 35–38. Paris: 1857–66.
  • The Orthodox Church of America website article on St. Gregory the Theologian. Retrieved 2 May 2007.
  • Ruether, Rosemary Radford. Gregory of Nazianzus. Oxford: 1969, Oxford University Press.
  • Turner, H.E.W. and Francis Young, "Procession(s)" in The Westminster Dictionary of Christian Theology, ed. A. Richardson & J. Bowden. Philadelphia: 1983, Westminster Press, 1983.
  • Gregory of Nazianzus, translated by Martha Vinson (2003). Select Orations. Catholic University of America Press. . Vinson, Martha (2003). Select Orations. Catholic University of America Press. ISBN 978-0-8132-0107-8. JSTOR j.ctt32b306. doi:10.2307/j.ctt32b306. 
  • Michael Azkoul (1995). „St. Gregory the Theologian: Poetry and Faith”. Patristic and Byzantine Review. 14 (1–3): 59—68. 
  • Beeley, Christopher A. (2007). „Divine Causality and the Monarchy of God the Father in Gregory of Nazianzus”. The Harvard Theological Review. 100 (2): 199—214. JSTOR 4495113. S2CID 170113325. doi:10.1017/S001781600700154X. 
  • Brian Daley, ed., Gregory Nazianzen (2005). Early Church Fathers. Routledge. str. 192. ISBN 0-415-12181-7. . London: Routledge, an imprint of Taylor & Francis Books.
  • K. Demoen, "Biblical vs. Non-Biblical Vocabulary in Gregorius Nazianzenus; a Quantitative Approach," Informatique 2 (1988–89): 243–53.
  • Elena Ene D-Vasilescu (2017). „Generation (γενεά) in Gregory Nazianzen's poem on the Son”. Akropolis. 1: 169—184. 
  • J. Egan, "Gregory of Nazianzus and the Logos Doctrine," J. Plevnic, ed., Word and Spirit: Essays in Honor of David Michael Stanley. Willowdale, ON: 1975. pp. 281–322.
  • Anna-Stina Ellverson (1981). The Dual Nature of Man: A Study in the Theological Anthropology of Gregory of Nazianzus. Acta Universitatis Upsaliensis. ISBN 91-554-1206-8. 
  • Gerald Fitzpatrick (1991). „St Gregory Nazianzen: Education for Salvation”. Patristic and Byzantine Review. 10 (1–2): 47—55. 
  • R.C. Gregg (1975). Consolation Philosophy: Greek and Christian Paideia in Basil and the Two Gregories. Washington, DC: Catholic University of America Press. ISBN 0-8132-1000-3. . {Amazon.com}
  • Edward R. Hardy, ed (januar 1954). Christology of the Later Fathers, J. Baillie et al., eds. Library of Christian Classics. Westminster John Knox Press. ISBN 0-664-24152-2. , Vol. 3. Philadelphia: Westminster, 1995. Pbk.
  • Carol Harrison & Brian Daley (Editor). (1999). Gregory Nazianzen. Routledge. ISBN 0-415-12181-7. 
  • V. Harrison (1989). „Some Aspects of Saint Gregory (Nazianzen) the Theologian's Soteriology”. Greek Orthodox Theological Review. 34: 19—43.  . /11–8.
  • Holman, Susan R. (1999). „Healing the Social Leper in Gregory of Nyssa's and Gregory of Nazianzus's "περí Φιλοπτωχìας"”. Harvard Theological Review. 92 (3): 283—309. doi:10.1017/S0017816000003400. .
  • {cite journal|author=M. Edmund Hussey |title= The Theology of the Holy Spirit in the Writings of St. Gregory of Nazianzus|journal= Diakonia|date=1979|volume=14|issue=3|pages=224–233}}.
  • Anne Karahan, "The Impact of Cappadocian Theology on Byzantine Aesthetics: Gregory of Nazianzus on the Unity and Singularity of Christ". In: The Ecumenical Legacy of the Cappadocians, pp. 159–184. Ed. N. Dumitraşcu. The Ecumenical Legacy of the Cappadocians. New York: Palgrave Macmillan. 2015. ISBN 978-1-137-51394-6. .
  • George A. Kennedy (1983). Greek Rhetoric Under Christian Emperors. Princeton: Princeton University Press. str. 215–239. ISBN 0-691-03565-2.  {Amazon.com}
  • Limberis, Vasiliki (2000). „"Religion" as the Cipher for Identity: The Cases of Emperor Julian, Libanius, and Gregory Nazianzus”. Harvard Theological Review. 93 (4): 373—400. doi:10.1017/S0017816000016394. .
  • McLynn, Neil (1998). „The other Olympias: Gregory Nazianzen and the family of Vitalianus”. ZAC. 2 (2): 227—46. doi:10.1515/zach.1998.2.2.227. .
  • Ruth Majercik (1998). „A Reminiscence of the Chaldean Oracles at Gregory of Nazianzus, Or. 29,2”. Vigiliae Christianae. 52 (3): 286—292.  . .
  • Maritz, P.J. (1995). „Logos articulation in Gregory of Nazianzus”. Acta Patristica et Byzantina. 6: 99—108. doi:10.1080/10226486.1995.11745863. .
  • E.P. Meijuring (1973). „The Doctrine of the Will and the Trinity in the Orations of Gregory of Nazianzus”. Nederlands Theologisch Tijdschrift. 27 (3): 224—34.  . .
  • Milovanovic-Barham, Celica (1997). „Gregory of Nazianzus: Ars Poetica (In suos versus: Carmen 2.1.39)”. Journal of Early Christian Studies. 5 (4): 497—510. doi:10.1353/earl.1997.0105. .
  • H. Musurillo (1970). „The Poetry of Gregory of Nazianzus”. Thought. 45: 45—55. doi:10.5840/thought19704513. .
  • T.A. Noble, "Gregory Nazianzen's Use of Scripture in Defence of the Deity of the Spirit," Tyndale Bulletin 39 (1988): 101–23.
  • F.W. Norris (1984). „Of Thorns and Roses: The Logic of Belief in Gregory of Nazianzen”. Church History. 53 (4): 455—64. JSTOR 3166116. doi:10.2307/3166116.  .
  • F.W. Norris, "The Tetragrammaton in Gregory Nazianzen (Or. 30.17)," Vigiliae Christianae 43 (1989): 339–44.
  • F.W. Norris, Faith Gives Fullness to Reasoning: The Five Theological Orations of Gregory Nazianzen. Supplements to. Vigiliae Christianae. Leiden: Brill. 1990. str. 314. ISBN 90-04-09253-6. , Vol 13. {Amazon.com}
  • Jay Wesley Richards (1998). „Can a Male Savior Save Women?: Gregory of Nazianzus on the Logos' Assumption of Human Nature”. Christian Scholar's Review. 28 (1): 42—57. 
  • K. Skurat, "St. Gregory of Nazianzus on Philosophy and Knowledge of God," Journal of Moscow Patriarchate 10 (October 1989): 57–62.
  • B. K. Storin, Self-Portrait in Three Colors: Gregory of Nazianzus's Epistolary Autobiography, Christianity in Late Antiquity 6 (Oakland: University of California Press, 2019).
  • B. K. Storin, trans. Gregory of Nazianzus's Letter Collection: The Complete Translation, Christianity in Late Antiquity 7 (Oakland: University of California Press, 2019).
  • Frank Thielman (1998). „The Place of the Apocalypse in the Canon of St Gregory Nazianzen”. Tyndale Bulletin. 49 (1): 155—7.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć) . .
  • Steven Peter Tsichlis (1981). „The Nature of Theology in the Theological Orations of St. Gregory Nazianzus”. Diakonia. 16 (3): 238—46. .
  • Dam, Raymond VAN (1995). „Self-Representation in the Will of Gregory of Nazianzus”. Journal of Theological Studies. 46 (1): 118—48. doi:10.1093/jts/46.1.118. .
  • Kenneth Paul Wesche (1984). „The Union of God and Man in Jesus Christ in the Thought of Gregory of Nazianzus”. St. Vladimir's Theological Quarterly. 28 (2): 83—98.  . .
  • Donald F. Winslow (1965). „Gregory of Nazianzus and Love for the Poor”. Anglican Theological Review. 47: 348—59.  . .
  • Donald F. Winslow (1979). The Dynamics of Salvation: A Study in Gregory of Nazianzus. Cambridge, MA: North American Patristic Society. ISBN 0-915646-06-4. .

Spoljašnje veze

uredi
Preuzeto iz „https://sr.wiki.x.io/w/index.php?title=Григорије_Богослов&oldid=28955335”