Geja
Geja (Gaja, Gea, Ge; grč. Γῆ ili Γαῖα), je bila starogrčka personifikacija Zemlje i, za sve namere i svrhe, majka svega lepog na svetu.[1][2][3][4] Rođena spontano ili ni iz čega ili iz Haosa, Geja je rodila (između ostalih) Urana sa kojim je izrodila Titane, roditelje većine Olimpijaca. Geja se pobunila protiv vladavine sva tri vladara univerzuma (Urana, Hrona i Zevsa) ali je na kraju morala da prihvati svog unuka Zevsa kao vrhovnog vladara svih bogova i ljudi.[5][6]
Etimologija
urediGrčko ime Γαῖα (Gaĩa)[7] je uglavnom epski, kolateralni oblik od atinskog Γῆ (Gê),[8] i dorskog Γᾶ (Gã, možda identično sa Δᾶ Dã),[9] što znači „Zemlja”. Reč je neizvesnog porekla.[10] Robert S. P. Biks je sugerisao pregrčko poreklo.[11]
U micenskom grčkom Ma-ka (transkribovati kao Ma-ga, „Majka Gaja”) takođe sadrži koren ga-.[11][12]
Postanak i potomstvo
urediGejino rođenje
urediGeja (Zemlja), „uvek sigurni temelj svih besmrtnih koji drže vrhove snežnog Olimpa”, bila je prvo božanstvo koje je rođeno nakon što je nastao Haos, duboka praznina. Posle nje su rođeni Tartar (Podzemlje) i Eros (Ljubav). Neki veruju da su njih troje u stvari bili sva deca mračne prvobitne praznine, ali su, najverovatnije, pripadala istoj, prvoj generaciji bogova.
Hesiodova Teogonija govori kako je, posle Haosa, Geja (Zemlja) „širokih grudi“ nastala kao večno sedište besmrtnika koji poseduju Olimp iznad.[13] A posle Geje došao je „tamni Tartar u dubini zemlje široke“, a sledeći Eros, bog ljubavi.[14] Hesiod dalje kaže da je Geja rodila svoga Uran (Nebesa, Nebo) da je „pokrije sa svih strana“.[15] Geja je takođe rodila Oreu (Planine) i Ponta (More), „bez slatkog spoja ljubavi“ (tj. bez oca).[16]
Gejina prva deca
urediBez para, Geja je rodila troje dece: Urana (Nebo), Oree (Planine) i Ponta (More).
Prvo je legla sa svojim najstarijim sinom i zatim je rodila osamnaestoro dece. Prvih dvanaestoro dece su bili Titani: šest devojčica (Teja, Reja, Temida, Mnemosina, Feba, Tetija) i šest dečaka (Okean, Krej, Krij, Hiperion, Japet, Hron). Zatim je rodila tri Kiklopa ( Bront, Sterop, Argus) i konačno tri Hekatonhira (Kot, Brijarej, Gig).
Nakon toga Geja se sparila sa Pontom i zatim rodila još petore dece: Nerej, Taumant, Forkije, Keto, Euribija.
Gejino kasnije potomstvo
urediKrv koja je izlazila iz Uranove rane nakon kastriranja poprskala je Geju i oplodila ju je. Ona je zatim rodila još dosta dece: tri Erinije (Sudbine), brojne Gigante (ili Divove) i još brojnije Melijade (Nimfe jasenovog drveta).
Mitologija
urediGeja protiv Urana
urediIako je Uran, Nebo, bio požudan i neobuzdan, mrzeo je svoju decu. U stvari toliko ih je mrzeo da je svakoga od njih gurnuo u Zemlju (matericu njihove majke) u samom trenutku njihovog rođenja. Nakon nekog vremena, opustošena tugom i bolom, Geja je napravila nepolomljiv srp i zamolila svoju decu da joj pomognu da zbaci Urana sa vlasti. Hron, koji je prezirao svog oca, bio je jedini koji se nije bojao pristati na njen plan i, po Gejinim savetima, sakrio se na drugom mestu u njenoj utrobi i legao tamo čekajući priliku da napadne Urana. Šansa je stigla iste večeri kada je Uran još jednom pokušao spavati s Gejom. Hron je ispružio ruku, a zatim je isekao genitalije svog oca. Nakon toga, oslobodio je svoju braću i sestre i postao novi kralj bogova.
Geja protiv Hrona: Titanomahija
urediNakon kratkog perioda sklada i blaženstva, Hron je počeo vladati svetom onako kako je njegov otac vladao njim pre njega: brutalno i autokratski. Uznemiren proročanstvom i plašeći se pobune, zatvorio je svoju braću, Kiklope i Hekatonhire u Tartar, a zatim je progutao sve, osim najmlađeg od svoje šestero dece. Dete, koje će prerasti u Zevsa, bilo je spašeno zahvaljujući pronicljivim savetima koje je Geja dala Reji, Hronosovoj ženi, a to je da ga zameni kamenom.
Međutim, čak i nakon što je uspešno oslobodio svoju braću i sestre, Zevs nije uspeo svrgnuti Hrona,barem ne dok mu Geja nije savetovala da oslobodi Kiklope i Hekatonhire iz Tartara i sklopi savez s njima. Ovo je i učinilo trik: nakon deset godina Olimpijci su konačno pobedili u ratu protiv Titana (Titanomahija), a Zevs je postao treći vladar bogova.
Geja protiv Zevsa
urediZevsova vrhovna moć bila je izazvana više puta; najozbiljnija dva od ovih izazova orkestrirala je njegova baka Geja.
Gigantomahija
urediČak i u svojim najgorim momentima, Zevs je bio daleko bolji vladar od svojih prethodnika; međutim, to nije bilo ni najmanje važno za Geju, jer se i Zevs usudio da zatvori neku od njene dece. U njegovom slučaju, naravno, zatvorenici su bili Titani, ostavljeni da trunu u Tartaru.
Shodno tome, Geja je pozvala najbolje od ostalih, Gigante, i zapovedila im da se reše Zevsa. Tako je započeta Gigantomahija, rat koji je trajao dugo, ali koji se ipak završio olimpijcima koji su prevladavali i Zevsom koji je cementirao svoju moć.
Tifon
urediPoražena i razbesnela Geja ljutito se sparila sa svojim bratom Tartarom i zatim rodila jedno od najstrašnijih stvorenja u grčkoj mitologiji: zmaja koji diše vatrom, Tifona, oca svih čudovišta. Tifon je bio tako grozan protivnik da je uspeo da se bez prestanka bori protiv gotovo svih Olimpijaca (uključujući Zevsa), pre nego što su ga Zevsovi gromovi konačno nadvladali.
Primirje
urediNakon propasti Tifona, Geja je priznala poraz i prihvatila Zeusa za vrhovnog vođu svih bogova. Da bi dokazala vernost, upozorila je unuka da će dete, kojeg je nosila njegova prva žena (Metis), svrgnuti sa vlasti. Godinama kasnije, Geja je prisustvovala Zevsovom venčanju sa svojom sedmom i poslednjom suprugom Herom i poklonila je kraljici Olimpa zlatne jabuke Hesperida.[17]
Kult
urediNjen kult je relativno star jer su je vrlo rano potisle Demetra i Kibela, tako da je postala tek personifikacija Zemlje sa ne mnogo značajnim mestom u religiji. Bila je poštovana na više mesta u Grčkoj (Atina, Arkadija, Delfi, Dodoni, Olimpija, Sparta), pesnici su je smatrali majkom prirode i ljudi i povezivali sa reinkarnacijom, ali i sa proricanjem. Često se pominjala u zakletvama.
Umetnost
urediČesto je prikazivana u delima zanatske umetnosti, a u helenističko doba i u monumentalnoj skulpturi. Njeni atributi su rog izobilja, dijadema, cveće i plodovi.
Reference
uredi- ^ Henry George Liddell; Robert Scott. "γαῖα", A Greek-English Lexicon
- ^ Smith, "Gaea".
- ^ Wells, John (3. 4. 2008). Longman Pronunciation Dictionary (3rd izd.). Pearson Longman. ISBN 978-1-4058-8118-0.
- ^ „A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology, Gabaeus, Gabaeus, Gaea”. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 26. 5. 2020.
- ^ „Gaea”. www.greekmythology.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 5. 2020.
- ^ Larousse Desk Reference Encyclopedia, The Book People, Haydock, 1995, p. 215.
- ^ Entry "γαῖα", in: Liddell–Scott, A Greek-English Lexicon, in the Perseus Digital Library.
- ^ Entry "γῆ", in: Liddell–Scott, A Greek-English Lexicon, in the Perseus Digital Library.
- ^ Entry "δᾶ", in: Liddell–Scott, A Greek-English Lexicon, in the Perseus Digital Library.
- ^ Entry "Gaia", in the Online Etymology Dictionary.
- ^ a b Robert S. P. Beekes, Etymological Dictionary of Greek, Brill, 2009, pp. 269–270 (s.v. "γῆ").
- ^ „Paleolexicon”. Pristupljeno 21. 4. 2012.
- ^ Hesiod, Theogony 116–118; Hard 2004, Hard, Robin (2004). The Routledge Handbook of Greek Mythology: Based on H.J. Rose's "Handbook of Greek Mythology". Psychology Press. str. 23. ISBN 9780415186360..
- ^ Hesiod, Theogony 119–120; Hard 2004, Hard, Robin (2004). The Routledge Handbook of Greek Mythology: Based on H.J. Rose's "Handbook of Greek Mythology". Psychology Press. str. 23. ISBN 9780415186360..
- ^ Hesiod, Theogony 126–128.
- ^ Hesiod, Theogony, 129–132: Gantz, p. 10; Hard 2004, Hard, Robin (2004). The Routledge Handbook of Greek Mythology: Based on H.J. Rose's "Handbook of Greek Mythology". Psychology Press. str. 31. ISBN 9780415186360.; Fowler, Fowler, Robert L. (2000). Early Greek Mythography: Volume 2: Commentary. OUP Oxford. str. 5. ISBN 978-0-19-814741-1.; Caldwell, p. 6; Grimal, s.v. Gaia; Tripp, s.v. Gaea.
- ^ „Hesiod, Theogony, line 104”. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 26. 5. 2020.
Literatura
uredi- Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
- Apollodorus, Apollodorus, The Library, with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London. . William Heinemann Ltd. 1921.. Online version at the Perseus Digital Library.
- Fontenrose, Joseph (1959). Python: A Study of Delphic Myth and its Origins. Berkeley: University of California Press.; reprint 1980.
- Gantz, Timothy, Early Greek Myth: A Guide to Literary and Artistic Sources, Johns Hopkins University Press, Two volumes. 1996. ISBN 978-0-8018-5360-9. (Vol. 1). ISBN 978-0-8018-5362-3. (Vol. 2).
- Hesiod, Theogony from The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation by Hugh G. Evelyn-White, Cambridge, MA.,Harvard University Press; London. . William Heinemann Ltd. 1914.. Online version at the Perseus Digital Library. Greek text available from the same website.
- Homer, The Iliad with an English Translation by A.T. Murray, PhD in two volumes. Cambridge, MA., Harvard University Press; London, William Heinemann, Ltd. 1924. Online version at the Perseus Digital Library.
- Homer. Homeri Opera in five volumes. . Oxford: Oxford University Press. 1920.. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Hyginus, Fabulae from The Myths of Hyginus translated and edited by Mary Grant. University of Kansas Publications in Humanistic Studies. Online version at the Topos Text Project.
- Kerenyi, Karl, The Gods of the Greeks 1951.
- Pausanias, Description of Greece with an English Translation by W.H.S. Jones, Litt.D., and H.A. Ormerod, M.A., in 4 Volumes. Cambridge, MA, Harvard University Press; London. . William Heinemann Ltd. 1918.. Online version at the Perseus Digital Library
- Pausanias, Graeciae Descriptio. 3 vols. Leipzig, Teubner. 1903. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Pindar, Odes translated by Diane Arnson Svarlien. 1990. Online version at the Perseus Digital Library.
- Pindar, The Odes of Pindar including the Principal Fragments with an Introduction and an English Translation by Sir John Sandys, Litt.D., FBA. Cambridge, MA., Harvard University Press; London. . William Heinemann Ltd. 1937.. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Ruck, Carl A.P. and Danny Staples, The World of Classical Myth, 1994.
- Smith, William; Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, London (1873). "Gaea"
- Alan Marshall (2002), The Unity of Nature, Imperial College Press.
- Mary Midgley (2007), Earthy realism: the meaning of Gaia
- Mary Midgley (2001), Gaia: the next big idea
- Lawrence E. Joseph (1991), Gaia: the growth of an idea
- Stephen Henry Schneider (2004), Scientists debate gaia: the next century
- Allan Hunt Badiner (1990), Dharma Gaia: A Harvest of Essays in Buddhism and Ecology
- George Ronald Williams (1996), The molecular biology of Gaia
- Tyler Volk (2003), Gaia's Body: Toward a Physiology of Earth
- Norman Myers (1993), Gaia An Atlas of Planet Management
- Anne Primavesi (2008), Gaia and Climate Change: A Theology of Gift Events
- Anne Primavesi (2000), Sacred Gaia: holistic theology and earth system science
- Anne Primavesi (2003), Gaia's gift: earth, ourselves, and God after Copernicus
- Peter Bunyard (1996), Gaia in Action: Science of the Living Earth
- Francesca Ciancimino Howell (2002), Making Magic with Gaia: Practices to Heal Ourselves and Our Planet
- Pepper Lewis (2005), Gaia Speaks
- Toby Tyrrell (2013), On Gaia
Spoljašnje veze
uredi- Facing Gaia Gifford Lectures on Natural Religion