Belaja (pritoka Kubanja)
Belaja (rus. Белая, adig. Шъхьагуащэ) velika je reka na jugu evropskog dela Ruske Federacije. Protiče preko jugozapadnih delova Krasnodarske Pokrajine i juga i zapada Republike Adigeje. Leva je pritoka reke Kubanj u koju se uliva na području veštačkog Krasnodarskog jezera na njenom 277 km uzvodno od ušća, i deo basena Azovskog mora.
Belaja Белая | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 273 km |
Basen | 5.990 km2 |
Sliv | Kubanj → Azovsko more |
Plovnost | nije plovna |
Vodotok | |
Izvor | planina Fišt |
Koor. izvora | 43° 59′ 01″ N 39° 55′ 04″ E / 43.98361° S; 39.91778° I |
Ušće | u Krasnodarsko jezero |
Koor. ušća | 45° 06′ 00″ N 39° 28′ 09″ E / 45.10000° S; 39.46917° I |
V. ušća | 30 m |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Rusija |
Oblast | Krasnodarski kraj Adigeja |
Naselja | Majkop, Belorečensk, Tuljski |
Pritoke | Pšeha, Kurdžips, Kiša, Dah |
DRV | 06020001112108100004342 |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Na starim kartama, napravljenim pre 1856, reka Belaja je figurirala pod svojim istorijskim adigejskim imenom „Šhaguaše”, a na pojedinim mestima se sreće i pod imenom „Sagvasa”.[1]
Osnovne karakteristike
urediReka Belaja svoj tok započinje u planinskom području na severu Velikog Kavkaza, između planinskih vrhova Fišt i Ošten. Teče uglavnom u smeru severa u dužini od 273 km. Površina slivnog područja je oko 5.990 km². U gornjem delu toka Belaja je tipična planinska reka i karakteriše je veliki pad, brz tok i kanjonske obale, dok u donjem delu toka preko Zakubanjske ravnice poprima karakter tipične ravničarske reke. Odlikuje je mešoviti režim hranjenja, sa kombinacijom ledničkog, snežnog i kišnog režima.
Među brojnim pritokama veličinom se izdvajaju Pšeha i Kurdžips sa leve i Kiša i Dah sa desne strane. na njenim obalama se nalaze gradovi Majkop (prestonica Adigeje) i Belorečensk, te varošica Tuljski i sela Guzeriplj, Hamiški, Nikelj, Dahovskaja, Kamenomostski, Abadzehskaja, Gaverdovskij, Hanskaja i Beloje.
Energetski potencijal reke iskorišten je gradnjom Belorečenske kaskade hidroelektrana koju čine Belorečenska i Majkopska HE ukupne moćnosti 57,4 megavata električne energije.
Hadžohski tesnac
urediU gornjem delu toka, u blizini varošice Kamenomostski, reka Belaja protiče kroz uski, kratki i živopisni Hadžohski tesnac ili Kamenomostski kanjon (rus. Хаджохская теснина; Каменномостский каньон). Dužina kanjona je oko 400 metara i poznata je šetališno-rekreativna zona. U najužem delu kanjon je širok svega 6 do 7 metara, dok mu dubina dostiže do 35 metara.
Od 1979. kanjon se nalazi na listi spomenika prirode od lokalnog značaja.
Galerija
uredi-
Belaja u Hadžohskom tesnacu
-
Reka na izlazu iz tesnaca
-
Belaja u donjem delu toka
-
Brana Majkopske hidroelektrane
-
Amonit iz „Doline amonita” uz gornji deo toka Belaje
Vidi još
urediReference
urediSpoljašnje veze
uredi- (jezik: ruski) Государственный водный реестр РФ − Река Белая
- (jezik: ruski) А. В. Твердый Кавказ в именах, названиях, легендах. Краснодар 2008.